Kad ljeto stisne svom snagom, balkoni, dvorišta i vrtne gredice brzo pokažu koliko su zapravo zahtjevni. Zemlja se osuši, a cvijeće se pretvori u umornu, spaljenu sliku. No postoje biljke koje ne traže idealne uvjete, postoje one koje ne vole previše brige, ne trebaju raskošnu zemlju i ne venu čim sunce prijeđe preko zida. Jedna od njih je prkos! Već mu i ime dobro pristaje. Prkos je nizak, razigran i šaren cvijet koji se ne predaje lako. Ondje gdje bi nježnije biljke brzo izgubile snagu, on se širi uz tlo, otvara cvjetove i nastavlja rasti kao da mu vrućina daje još više volje. Nije biljka za sjenu, vlažne kutke ni pretjerano zalijevanje. Njegovo mjesto je na suncu!
Prkos je posebno zahvalan u ovo doba godine jer ljeti pokazuje ono zbog čega ga vrtlari vole. Dok mnoge biljke traže spas od žege, njemu najviše odgovara otvoreno, sunčano mjesto. Cvjetovi su mu veseli, u nijansama žute, narančaste, ružičaste, crvene, bijele i ljubičaste boje, a mogu biti jednostruki ili puni, gotovo nalik malim ružicama. Zbog toga se na engleskom naziva moss rose, odnosno mahovinasta ruža, iako nije srodnik ruže. Ipak, smatramo da je kod nas ime prkos puno prikladnije jer dobro opisuje njegov karakter.
VOLI SUNCE VIŠE NEGO HLAD
Prkos ne treba spašavati od sunca. Baš suprotno, ako ga posadimo u polusjenu ili na mjesto koje dobiva malo svjetla, cvatnja će biti slabija, a cvjetovi se neće otvarati onako kako bi trebali. Njegovi cvjetovi vole jako svjetlo, pa se na tmurne dane i navečer mogu zatvoriti. Biljka prati ritam svjetla – kad se vrati sunce, ponovno se otvara.
Listovi prkosa su mesnati i sitni, što mu pomaže da bolje podnese sušu. Takvi listovi mogu zadržati vodu, pa biljka ne ovisi o stalnom zalijevanju kao neke ljetnice s tankim, mekanim lišćem. Zbog polegnutog i razgranatog rasta brzo stvara šareni pokrivač preko zemlje. U vrtu je najljepši ondje gdje ne pokušavamo od njega napraviti nešto što nije. Nije visok, nije bujan na način pelargonija ili petunija, nema velike listove ni snažnu uspravnu stabljiku. Njegova ljepota je u niskom, šarenom tepihu cvjetova koji se otvara prema suncu pa zbog toga dobro izgleda u većim skupinama.
SIROMAŠNA ZEMLJA NIJE PROBLEM, ALI VODA KOJA STOJI JE
Lagana, pjeskovita, kamenita i siromašnija tla njemu odgovaraju bolje od teških, zbijenih i stalno vlažnih. Ako ga posadimo u prebogatu zemlju i još ga stalno zalijevamo, može razviti više zelenila, ali će cvatnja biti slabija, a korijen osjetljiviji na truljenje. Najveća pogreška kod prkosa nije zanemarivanje, nego pretjerana briga. Mnogi ga zalijevaju iz navike svaki dan, kao i drugo cvijeće, pa se zemlja ne stigne prosušiti. To mu ne odgovara. Prkos voli da voda prođe kroz zemlju i da se višak ocijedi. Ako raste u tegli, na dnu mora imati otvore za otjecanje vode. Posuda bez odvodnje za njega je loš izbor jer se korijen lako nađe u mokroj zemlji koja nema zraka.
Kod sadnje u tegle dobro je koristiti laganiji supstrat. Ako je zemlja teška i zadržava vlagu, može se pomiješati s pijeskom ili sitnim mineralnim materijalom kako bi bila propusnija. On ne traži luksuzno tlo, ali traži zrak oko korijena.
Nakon sadnje treba mu pomoći da se primi. Mlada biljka, tek presađena ili posijana, ne može odmah živjeti od ljetne žege bez ikakve vode. U početku se zalijeva pažljivije, dok ne razvije korijen i krene u rast. Kada se ukorijeni, zalijevanje se prorjeđuje. Bolje ga je zaliti rjeđe, ali pošteno, nego ga svaki dan samo ovlaš pokvasiti. U posudama se zemlja suši brže nego u vrtu, pa se stanje provjerava prstom. Ako je površina suha, a ispod nje još ima vlage, ne treba žuriti s vodom.
MALO NJEGE, PUNO BOJE
Prkos je zahvalan i zato što ne traži stalno uklanjanje ocvalih cvjetova da bi nastavio cvjetati. Ako želimo uredniji izgled, ocvale dijelove možemo ukloniti, ali biljka neće propasti ako to ne radimo redovito. Kada se sredinom ljeta izduži ili izgleda neuredno, može se blago prikratiti. Nakon toga se obnavlja i ponovno zgušnjava.
Sjetva prkosa jednostavna je, ali traži malo strpljenja jer su sjemenke vrlo sitne. Siju se plitko, u toplu zemlju, kada prođe opasnost od hladnoće. Ne treba ih duboko zatrpavati jer im je za klijanje dovoljno vrlo malo pokrova. Tko želi ravnomjernije rasipanje sjemena, može ga pomiješati s malo suhog pijeska pa tako posijati po površini. Kada niknu mlade biljčice, ne treba ih previše gurati jednu uz drugu. Iako su male, s vremenom se rašire i trebaju nešto prostora.
U toplijim krajevima i na zaklonjenim mjestima prkos se zna sam zasijati. To znači da se nakon jedne sezone sljedeće godine može pojaviti na istom mjestu, iz sjemena koje je palo na tlo. Ne treba ga zbog toga doživljavati kao napornu biljku. Uglavnom se lako kontrolira, a mlade biljčice mogu se ostaviti ondje gdje nam odgovaraju ili ukloniti ako su niknule na krivom mjestu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....