Gaura se godinama najviše poznavala pod nazivom Gaura lindheimeri, ali danas je prihvaćen botanički naziv Oenothera lindheimeri. Pripada porodici Onagraceae, a podrijetlom je iz južnog dijela Sjedinjenih Američkih Država (Teksasa i Louisiane). U vrtovima se uzgaja kao zeljasta trajnica koja stvara busen iz kojeg tijekom vegetacije izbijaju brojne tanke cvjetne stabljike.
Popularnost je stekla i zbog dugog razdoblja cvatnje – prvi se cvjetovi mogu pojaviti već krajem proljeća, a biljka nastavlja stvarati nove pupove tijekom ljeta i sve do jesenskog zahlađenja. Cvjetovi se ne otvaraju svi istodobno, nego postupno duž cvjetne stabljike.
BILJKA KOJA SE NE BOJI LJETNE ŽEGE
Cvijet gaure sastoji se od četiri latice i izraženih prašnika, a kod izvorne vrste cvjetovi su uglavnom bijeli ili blago prošarani ružičastom bojom. Mnogi vrtni kultivari imaju intenzivnije ružičaste, tamnoružičaste ili dvobojne cvjetove. Pupovi mogu biti ružičasti ili crvenkasti. Stabljike kod pojedinih sorti također dobivaju crvene i bordo tonove.
Visina biljke ovisi o sorti – izvorna vrsta može narasti više od jednog metra, a mnogi noviji kultivari kompaktniji su i prikladni za manje vrtove ili uzgoj u većim posudama. Sorte poput "Whirling Butterflies" obično ostaju niže i stvaraju gustu masu tankih stabljika prekrivenih bijelim cvjetovima. "Siskiyou Pink" prepoznatljiva je po ružičastim cvjetovima koji se razvijaju iz tamnijih pupova. Među kompaktnijim izborima su sorte iz skupine "Belleza".
Gaura razvija snažan i dubok glavni korijen koji joj omogućuje pristup vlazi iz dubljih slojeva tla pa se nakon dobrog ukorjenjivanja mnogo lakše nosi s visokim temperaturama i nedostatkom vode. Starije biljke ne vole premještanje, dakle jednom posađenu gauru bolje je ostaviti na istom mjestu nego je nakon nekoliko sezona pokušavati presaditi.
SUNCE I DOBRO DRENIRANO TLO
Gaura najbolje pokazuje svoju raskoš kada je posađena na toplom i sunčanom mjestu. Puna izloženost suncu potiče stvaranje većeg broja cvjetova i čvršći rast. Može podnijeti i laganu polusjenu, no u takvim uvjetima stabljike mogu biti izduženije, a cvatnja nešto skromnija. Od izbora tla još je važnija njegova propusnost – pjeskovito ili ilovasto tlo iz kojeg višak vode brzo otječe mnogo joj više odgovara od teške i stalno vlažne zemlje.
Dobro je izbjegavati obilnu gnojidbu dušikom. Umjereno plodno, propusno tlo uglavnom je sasvim dovoljno za lijepu i dugotrajnu cvatnju. Nakon sadnje mladu gauru treba redovito zalijevati dok ne razvije snažan korijen. Kasnije potrebe za vodom postaju manje.
Kod uzgoja u posudama potrebno je odabrati dovoljno veliku teglu s otvorima za otjecanje vode i lagan, propustan supstrat. Kompaktnije sorte zahvalnije su za balkone i terase jer njihove stabljike zauzimaju manje prostora i lakše zadržavaju uredan oblik.
REZIDBOM SE CVATNJA PRODUŽUJE
Premda gaura ne zahtijeva mnogo njege, pravilno uklanjanje ocvalih dijelova ipak znatno poboljšava njezin izgled. Kada prvi val cvatnje oslabi, ocvale cvjetne stabljike bi bilo dobro skratiti. Biljka tada usmjerava energiju prema stvaranju novih izboja i pupova pa se nakon kraćeg odmora pojavljuje novi val cvjetova. Kod visokih sorti moguće je krajem proljeća skratiti dio izboja kako bi biljka ostala kompaktnija i kasnije se manje prevrtala.
Preporučuje se ostavljanje nadzemnih dijelova tijekom zime te rezidbu početkom proljeća. Stare stabljike tada se uklanjaju prije nego što započne novi rast. U područjima s hladnijim zimama sloj malča oko korijena pomaže u zaštiti biljke. Najveću opasnost tijekom zime predstavlja premokro tlo.
U toplijim krajevima biljka može zadržati dio lišća kroz zimu, a u hladnijim područjima nadzemni dio odumire i ponovno izbija u proljeće. Otpornost se razlikuje među sortama, a velik broj kultivara može podnijeti temperature ispod ništice ako je korijen smješten u dovoljno propusnom tlu. Biljke u posudama osjetljivije su na smrzavanje korijena pa ih je tijekom hladnijeg dijela godine dobro smjestiti na zaklonjeno mjesto ili zaštititi samu posudu.
Gaura se može razmnožavati sjemenom i reznicama. Vrsta se može i sama zasijati ako se cvjetne stabljike nakon cvatnje ostave dovoljno dugo da sjeme sazrije. Kod ukrasnih sorti biljke dobivene iz sjemena ne moraju zadržati boju i druge karakteristike matične biljke, a pojedini kultivari su sterilni. Za očuvanje svojstava željene sorte sigurniji način je razmnožavanje reznicama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....