Bršljan je jedna od onih biljaka koje susrećemo gotovo posvuda, a kojima upravo zbog toga često ne pridajemo previše pažnje, piše portal Posadi sam. Penje se uz stare zidove i ograde, prekriva tlo ispod stabala, a samoniklog ga nalazimo i u šumama. No zavirimo li malo bolje u ponudu vrtnih centara, otkrit ćemo da bršljan može biti itekako atraktivna ukrasna biljka.
Postoje bršljani velikih listova, ali i oni čiji su listići jedva nekoliko centimetara veliki. List može biti klasičnog oblika, s tri ili pet režnjeva, ali i gotovo okrugao, srcolik, duboko urezan, valovit ili toliko neobičnog oblika da na prvi pogled teško možemo zaključiti kako je riječ o bršljanu. Razlikuju se i bojom. Uz sve nijanse zelene, postoje sorte prošarane bijelom, krem, sivom i žutom bojom.
Upravo zbog tolikog bogatstva oblika i boja bršljan nije samo biljka kojom ćemo prekriti neugledan zid. Odličan je pokrivač tla, možemo ga uzgajati u posudama, pustiti da pada preko ruba prozorskog sandučića, a sitnolisne sorte posebno su lijepe u jesenskim i zimskim kombinacijama s drugim vrstama.
Nisu svi bršljani isti
Bršljani pripadaju rodu Hedera, a nama je svakako najpoznatiji obični bršljan (Hedera helix), samonikla vrsta koju susrećemo i u našim krajevima. Zimzelena je to drvenasta penjačica koja se uz odgovarajuću podlogu može popeti vrlo visoko. Uz njega se u uzgoju susreću i druge vrste, primjerice alžirski bršljan (Hedera algeriensis), perzijski bršljan (Hedera colchica) i irski bršljan (Hedera hibernica).
Jedan od najatraktivnijih krupnolisnih bršljana svakako je Hedera algeriensis ‘Gloire de Marengo’. Ima velike, najčešće trokutaste do jajaste listove, sivozelene do tamnozelene boje, obrubljene širokim kremastobijelim rubom. Snažnog je rasta i potpuno drukčijeg izgleda od sitnolisnih bršljana koje obično kupujemo za sadnju u posudama. Posebno lijepo izgleda na tamnijoj podlozi na kojoj njegovi veliki šareni listovi dolaze do punog izražaja.
Među bršljanima velikih listova zanimljiva je i Hedera colchica ‘Dentata’, snažna sorta čiji listovi mogu narasti i do 25 centimetara. Sorta ‘Sulphur Heart’ također ima velike listove, ali je sredina lista nepravilno prošarana žutom i žutozelenom bojom pa biljka djeluje gotovo egzotično.
Na sasvim drugom kraju nalaze se sitnolisni bršljani, često kompaktnijeg rasta, koji su posebno pogodni za uzgoj u posudama i prozorskim sandučićima. Među njima postoji iznenađujuće velika raznolikost. Neki imaju sasvim sitne listove pravilno podijeljene u tri ili pet režnjeva, dok su kod drugih režnjevi vrlo uski i duboko urezani pa list može podsjećati na zvijezdu, ptičju ili pačju nogu, pa čak i na minijaturni javorov list.
Listovi ne moraju imati ni tipičan oblik koji povezujemo s bršljanom. Mogu biti gotovo okrugli ili srcoliki, izduženi, valovitih rubova, naborani ili kovrčavi. Kod nekih su režnjevi toliko izraženi da biljka na prvi pogled gotovo i ne izgleda poput bršljana. Upravo su takvi neobični oblici posebno zanimljivi kada se biljka uzgaja u posudi gdje je možemo promatrati izbliza.
Različita boja lišća
Jednako je velika raznolikost i u boji lišća. Osim brojnih nijansi zelene, postoje bršljani sa sivozelenim i srebrnastim listovima te sorte prošarane bijelom, kremastom ili žutom bojom. Šare mogu biti smještene uz rub lista, u njegovoj sredini ili nepravilno raspoređene po cijeloj plohi. Kod nekih je osnovna boja lista gotovo žuta ili zlatnozelena. Tako i bez cvjetova možemo pronaći bršljan koji će bojom i oblikom lista odgovarati gotovo svakoj vrtnoj ili balkonskoj kombinaciji.
Zanimljivo je da se izgled iste biljke mijenja s njezinom starošću. Mladi, vegetativni izdanci običnog bršljana nose dobro poznate listove s tri do pet režnjeva i stvaraju zračno, odnosno adventivno korijenje kojim se biljka prihvaća za podlogu. Kada bršljan dosegne odraslu fazu, počinje formirati grmolike izdanke bez zračnog korijenja, a listovi postaju cjeloviti, najčešće jajasti ili rombični. Na njima se ujesen pojavljuju neugledni zelenožuti cvjetovi bogati nektarom, a nakon cvatnje razvijaju se tamne bobice.
Upravo je s tom odraslom fazom povezana zanimljiva Hedera helix ‘Arborescens’. Za razliku od bršljana kakvog poznajemo, ‘Arborescens’ raste kao kompaktan zimzeleni grm i ne penje se. Svake godine cvate, a nakon cvatnje razvija brojne tamne, gotovo crne bobice koje tijekom zime biljci daju posebnu dekorativnost. Zbog cvjetova koji se pojavljuju kasno u sezoni, kada je drugih izvora nektara sve manje, odrasli bršljan važan je i brojnim kukcima, dok su njegove bobice izvor hrane pticama tijekom zime.
Uzgoj bršljana
Jedan od razloga zbog kojih se bršljan toliko proširio upravo je njegova prilagodljivost. Uspijevat će na suncu, u polusjeni, ali i na mjestima na kojima mnoge druge ukrasne vrste neće dobro rasti.
Zeleni bršljani dobro podnose sjenovite položaje, dok je šarenolisnim sortama potrebno nešto više svjetla kako bi zadržale karakterističnu boju lista. U predubokoj sjeni bijele, krem ili žute šare mogu postati slabije izražene, a novi listovi sve zeleniji. To ipak ne znači da šarene sorte treba izložiti najjačem ljetnom suncu. Posebno biljke uzgajane u posudama mogu na jakom suncu i uz nedostatak vode dobiti ožegotine na listovima.
Prema tlu bršljan nije posebno zahtjevan. Najbolje će rasti u plodnom, humusnom i dobro dreniranom tlu koje zadržava određenu količinu vlage, ali neće dugo podnositi tlo natopljeno vodom. Upravo je dobra drenaža posebno važna kod uzgoja u posudama.
Nakon sadnje biljke treba redovito zalijevati dok se dobro ne ukorijene. Stariji bršljani posađeni u vrtu prilično dobro podnose kraća sušna razdoblja, dok primjerke u posudama tijekom toplog dijela godine treba zalijevati redovitije. Između dva zalijevanja površinski sloj supstrata može se lagano prosušiti.
Bršljan nije veliki potrošač hranjiva. Biljke posađene u kvalitetnom vrtnom tlu uglavnom neće trebati intenzivnu prihranu. One u posudama možemo tijekom proljeća i ljeta povremeno prihraniti univerzalnim tekućim gnojivom.
Rezidbu podnosi izvrsno. Preduge izdanke možemo skratiti, a starije i zapuštene biljke po potrebi i jače orezati. Rezidbom lako kontroliramo njegovu veličinu i potičemo gušći rast. Kod šarenolisnih sorti ponekad se pojavi potpuno zeleni izdanak. Takve izdanke treba ukloniti do mjesta iz kojeg izrastaju jer su obično bujniji od šarenih i s vremenom mogu prevladati.
Penjačica, pokrivač tla ili biljka za posude
Kada bršljan naiđe na zid, deblo ili neku drugu uspravnu površinu, njegovi izdanci stvaraju brojne sitne adventivne korjenčiće kojima se pričvršćuju za podlogu. Zbog toga mu, za razliku od mnogih drugih penjačica, nisu potrebne žice ili druge potpore.
Često se može čuti kako bršljan uništava svaki zid na kojem raste. To ipak nije sasvim točno. Na zdravoj i neoštećenoj zidanoj površini korjenčići prvenstveno služe za prihvaćanje. Problem može nastati na starim i već oštećenim zidovima, u pukotinama, na trošnoj žbuci ili mjestima na kojima se dijelovi fasade već odvajaju. Ondje bršljan može prodrijeti u postojeća oštećenja i dodatno otežati njihovo saniranje.
Ako se bršljan nekontrolirano penje po stablu, može mu konkurirati za vodu i hranjiva iz tla, zasjeniti krošnju i dodatno je opteretiti, čime može oslabiti osobito staro ili već oštećeno stablo.
Jednako je koristan kao pokrivač tla. Na sjenovitim mjestima ispod stabala ili uz sjeverne zidove, gdje je izbor biljaka često ograničen, bršljan može stvoriti gust zeleni pokrov. Ipak, treba računati na njegovu bujnost i povremeno ograničiti širenje kako ne bi prerastao manje biljke.
Za posude su posebno zanimljivi sporije rastući i sitnolisni kultivari. Možemo ih pustiti da slobodno padaju preko ruba posude ili ih usmjeravati uz male potpore i žičane konstrukcije. Upravo sitnolisni bršljani vrlo se često koriste i kao sobne biljke. U zatvorenom prostoru odgovara im svijetlo mjesto bez jakog izravnog sunca te nešto svježiji zrak.
Bršljan u jesenskim i zimskim kombinacijama
Vrijednost bršljana posebno dolazi do izražaja tijekom jeseni i zime. Dok velik broj biljaka gubi lišće i završava vegetaciju, njegovo zimzeleno lišće ostaje jednako dekorativno.
U jesenskim posudama i prozorskim sandučićima posebno su korisni sitnolisni kultivari. Bršljan posađen uz rub posude vrlo brzo počinje se spuštati prema dolje i tako omekšava izgled cijele kompozicije. Upravo je taj padajući element često ono što običnu skupinu posađenih biljaka pretvara u skladnu kombinaciju.
Odlično se slaže s vrijeskom i crnjušom, maćuhicama, ciklamama, krizantemama, heucherama, ukrasnim travama, ukrasnim kupusom i patuljastim četinjačama. Uz ružičaste i ljubičaste cvjetove vrijeska lijepo izgledaju bršljani s bijelo ili krem prošaranim listovima, dok uz svijetle maćuhice možemo koristiti tamnozeleni bršljan i tako postići jači kontrast.
U većoj posudi možemo kombinirati malu četinjaču kao najviši element, nekoliko vrijesaka ili crnjuša koje daju boju te jedan ili dva bršljana uz rub posude. Kako izdanci budu rasli, počet će padati niz posudu i povezati cijelu kompoziciju.
Lijepu kombinaciju čine i ciklama, heuchera tamnocrvenih listova i sitnolisni šareni bršljan. Za veseliju jesensku kombinaciju mogu se zajedno posaditi žute ili narančaste maćuhice, ukrasna trava i bršljan sa žutim šarama na listovima.
Krupnolisne sorte poput ‘Gloire de Marengo’ ipak treba koristiti drukčije. Njihov je list toliko izražajan da im ne treba mnogo drugih biljaka. U većoj posudi takav bršljan može biti glavna biljka, a uz njega se može dodati nekoliko jednostavnijih sezonskih vrsta. Lijep je i kada mu se omogući da se penje po zidu ili ogradi, gdje njegova kremasto obrubljena površina lista posebno dolazi do izražaja.
Prednost svih ovih kombinacija je i u tome što bršljan ostaje nakon što sezonske biljke završe cvatnju. Možemo ga ostaviti u posudi i sljedeće sezone samo zamijeniti ostale biljke.
Razmnožavanje bršljana
Bršljan je jedna od biljaka koje se vrlo jednostavno razmnožavaju.
U prirodi to često radi gotovo bez naše pomoći. Polegli izdanak koji dulje vrijeme dodiruje vlažno tlo može na čvorovima razviti korijenje. Kada se dobro ukorijeni, dovoljno ga je odvojiti od matične biljke i presaditi. Taj način možemo iskoristiti i namjerno. Jedan izdanak položimo na površinu zemlje, dio pričvrstimo za tlo i održavamo ga vlažnim. Nakon stvaranja dovoljno korijena novi primjerak odrežemo od matične biljke.
Najjednostavniji način za kućno razmnožavanje ipak je reznicama, a bršljan se vrlo lako može ukorijeniti i u vodi. Odrežemo zdrav vršni dio izdanka dug otprilike 10–15 centimetara, odstranimo listove s donjeg dijela i stavimo ga u čašu ili staklenku s vodom tako da barem jedan ili dva čvora budu pod vodom, a listovi ostanu iznad nje. Vodu povremeno promijenimo. Nakon što se razvije dovoljno korijenja, reznicu sadimo u manju posudu sa supstratom i prvih tjedana pazimo da se potpuno ne isuši.
Reznice možemo ukorjenjivati i izravno u supstratu. Donje listove odstranimo, nekoliko centimetara stabljike utaknemo u rahli i dobro drenirani supstrat te održavamo umjerenu vlagu. Visoka vlaga zraka u početku pogoduje ukorjenjivanju, pa se posuda može privremeno prekriti prozirnom vrećicom, uz povremeno prozračivanje.
Zanimljivo je i da nije svejedno s kojeg dijela starije biljke uzmemo reznicu. Reznice uzete s mladih, penjućih izdanaka nastavit će tipičan penjački rast. Reznica uzeta s odraslog, cvatućeg dijela može zadržati odrasli, grmoliki oblik rasta. Upravo se na toj osobini temelje grmolike forme bršljana poput ‘Arborescens’.
Bolesti i štetnici
Bršljan je uglavnom otporna biljka i u vrtu rijetko stvara veće probleme. Mnogo češće poteškoće nastaju kod primjeraka uzgajanih u zatvorenim prostorima ili u nepovoljnim uvjetima.
Jedan od najčešćih problema su crveni pauci, odnosno grinje. Posebno im odgovara topao i suh zrak, pa se često pojavljuju na sobnim bršljanima. Listovi tada gube svježinu, dobivaju sitne svijetle točkice, a kod jačeg napada između listova i izdanaka može se uočiti vrlo fina paučina.
Na bršljanu se mogu pojaviti i štitaste uši te lisne uši. Biljke je zato dobro povremeno pregledati, osobito naličje listova i mlade izdanke. Manji broj nametnika često možemo ukloniti ručno ili ispiranjem biljke, dok kod jačeg napada treba primijeniti odgovarajuće sredstvo za zaštitu bilja.
Od bolesti se mogu pojaviti pjegavosti lista gljivičnog ili bakterijskog podrijetla. Njihovoj pojavi pogoduje dugotrajna vlaga na listovima i slaba cirkulacija zraka. Zaražene listove i izdanke treba ukloniti, a kod zalijevanja nastojati ne močiti lišće. Pretjerano zalijevanje i zadržavanje vode u posudi može dovesti i do propadanja korijena.
Kod šarenolisnih kultivara potpuno zeleni listovi nisu bolest. Biljka može izgubiti dio šara zbog nedostatka svjetla, ali se može dogoditi i povratak, odnosno reverzija pojedinog izdanka u izvorno zelenu formu. Takav izdanak najbolje je odstraniti.
Oprez
Na kraju treba spomenuti i jednu važnu činjenicu. Iako ga često susrećemo u vrtovima i domovima, bršljan nije jestiva biljka. Gutanje dijelova biljke može biti štetno, a biljni sok kod osjetljivih osoba može izazvati iritaciju kože, zbog čega je kod jače rezidbe dobro koristiti rukavice. Bršljan je štetan i za kućne ljubimce ako ga pojedu. Kod pasa i mačaka može izazvati slinjenje, povraćanje, bolove u trbuhu i proljev, pa ga treba držati izvan dosega životinja koje grizu biljke.
Bobice također nisu namijenjene ljudskoj prehrani, ali su važan zimski izvor hrane brojnim pticama.
Bršljan je tako mnogo više od neugledne zelene penjačice koja prekriva stare zidove. Od snažnih krupnolisnih sorti do minijaturnih kultivara neobičnih listova, malo koja zimzelena biljka nudi toliko različitih mogućnosti primjene. Uz to je jednostavan za uzgoj, lako se razmnožava i ostaje dekorativan tijekom cijele godine. Upravo zato vrijedi mu pronaći mjesto ne samo uz zid ili ogradu, već i na gredici, balkonu ili u jesenskoj posudi, piše portal Posadi sam.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....