Biljke mesožderke među najneobičnijim su pripadnicima biljnog svijeta – njihove zamke nalikuju čeljustima s ljepljivim površinama koje velikom brzinom usisavaju plijen. Premda se hrane kukcima i drugim sitnim organizmima, one i dalje proizvode energiju fotosintezom – ulov im služi kao izvor dušika, fosfora i drugih hranjivih tvari kojih nema dovoljno u tlu na kojem prirodno rastu.
Većina vrsta potječe s močvarnih, kiselih i trajno vlažnih područja. Takvo tlo sadržava mnogo organske tvari, ali su hranjivi elementi slabo dostupni korijenu. Zato su se njihovi listovi tijekom razvoja pretvorili u zamke koje privlače, hvataju i razgrađuju plijen.
RAZLIČITE ZAMKE ZA RAZLIČIT PLIJEN
Najpoznatija biljka mesožderka je Venerina muholovka, latinskog naziva Dionaea muscipula. Njezina zamka sastoji se od dva režnja s osjetnim dlačicama. Kada kukac nekoliko puta dodirne dlačice u kratkom razdoblju, list se naglo zatvara. Takav mehanizam sprječava nepotrebno zatvaranje zbog kiše, vjetra ili slučajnog dodira. Daljnje kretanje plijena potiče biljku na izlučivanje probavnih enzima.
Rosike iz roda Drosera imaju listove prekrivene žljezdastim dlačicama sa sjajnim kapljicama ljepljive sluzi. Kukac se zalijepi, a list se polako savija oko njega. Tustice iz roda Pinguicula love na sličan način, ali imaju široke, masne listove na koje se hvataju mušice, komarčići i sitni moljci. Vrčonoše razvijaju duboke zamke ispunjene tekućinom. Miris, boja i nektar privlače životinju prema rubu, nakon čega ona klizi niz glatku unutarnju stijenku i više ne može izaći. Vrste roda Sarracenia uglavnom potječu iz Sjeverne Amerike, dok tropske vrčonoše iz roda Nepenthes dolaze iz toplijih i vlažnijih područja Azije, Australije i okolnih otoka.
Vodene mješinke iz roda Utricularia imaju sitne podvodne zamke u kojima stvaraju podtlak. Kada mala vodena životinja dodirne osjetne dlačice, vratašca se otvaraju, a voda zajedno s plijenom ulazi u mjehurić u djeliću sekunde. Postoje i vrste s podzemnim tunelima iz kojih sitni organizmi ne mogu pronaći izlaz.
Nakon hvatanja plijena biljka izlučuje kiseline i enzime koji razgrađuju meka tkiva. Žlijezde zatim upijaju oslobođene hranjive tvari, dok čvrsti dijelovi kukca uglavnom ostaju neprobavljeni. Kod nekih vrsta u razgradnji sudjeluju i mikroorganizmi koji žive unutar zamke.
ČISTA VODA I SIROMAŠAN SUPSTRAT
Najveća pogreška u uzgoju biljaka mesožderki je sadnja u univerzalnu zemlju za cvijeće. Bogat supstrat i gnojivo mogu oštetiti osjetljiv korijen. Potrebna im je kisela i siromašna mješavina bez dodanih hranjiva, najčešće pripremljena od treseta ili zamjenskih materijala, kvarcnog pijeska i perlita.
Važna je i kvaliteta vode – većina vrsta osjetljiva je na minerale iz vodovodne vode, pa je najbolje koristiti kišnicu, destiliranu vodu ili vodu pročišćenu od minerala. Rosike, muholovke i saracenije tijekom toplijeg dijela godine mogu stajati u plitkom podlošku s vodom. Tropske vrčonoše vole stalno vlažan supstrat, ali im ne odgovara dugotrajno stajanje u dubokoj vodi.
Venerina muholovka, rosike i saracenije trebaju mnogo svjetlosti. Dobro uspijevaju na osunčanom balkonu, prozorskoj dasci ili u močvarnom dijelu vrta. Biljke uzgojene u zatvorenom treba postupno privikavati na jako sunce kako listovi ne bi izgorjeli. Tropske vrčonoše traže vrlo svijetlo mjesto bez jakoga podnevnog sunca, toplinu i višu vlažnost zraka.
Mnoge vrste iz umjerenih krajeva zimi prolaze razdoblje mirovanja. Venerina muholovka i saracenije tada usporavaju rast, gube dio listova i mogu izgledati kao da propadaju. Potrebno ih je držati na hladnijem mjestu i održavati supstrat vlažnim. Tropske vrste nemaju isto razdoblje mirovanja i tijekom cijele godine traže toplinu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....