Kičica je neugledna, učestala biljka među livadskim raslinjem. Njezina gorčina već je stoljećima razlog zbog kojeg zauzima važno mjesto u tradiciji korištenja ljekovitog bilja. Poznata je pod latinskim nazivom Centaurium erythraea, pripada porodici sirištara, a u različitim krajevima mogu se susresti i nazivi poput kičice, kantariona, grozničave trave i centaurije.
Riječ je uglavnom o jednogodišnjoj ili dvogodišnjoj zeljastoj biljci uspravne, razgranate stabljike. Donji listovi oblikuju prizemnu rozetu, dok su oni na stabljici nasuprotno raspoređeni. Cvjetovi imaju pet latica i nježnu ružičastu do crvenkastoružičastu boju.
TRADICIONALNO SE POVEZUJE S PROBAVOM
Kičica se u biljnoj medicini prvenstveno veže uz probavni sustav. Osušeni nadzemni dijelovi tradicionalno se koriste kod blagih probavnih tegoba te privremenog gubitka apetita. Pripravci se mogu izrađivati od osušene i usitnjene biljke, a dostupni su kao čajevi, tinkture, ekstrakti te drugi tekući ili čvrsti pripravci za oralnu primjenu.
Gorke biljne tvari podražavaju osjetne receptore u ustima i povezane su s procesima koji pripremaju probavni sustav za unos hrane. Zbog toga se kičica uzimala prije obroka kada je cilj bio potaknuti apetit i probavu. Koristila se i kod osjećaja težine nakon jela, slabog apetita i usporene probave, a njezina je izražena gorčina dovela do toga da se nalazi u brojnim biljnim mješavinama. Nekada je bila cijenjena i kao biljka koja se uzimala tijekom oporavka nakon iscrpljenosti i bolesti, prvenstveno kada je osoba izgubila želju za hranom.
KAD BRATI I KOJI DIO BILJKE KORISTITI
Za pripremu biljnih pripravaka koriste se nadzemni dijelovi kičice. Biljka se bere tijekom cvatnje, kada se odrežu stabljike s listovima i cvjetovima. Sakupljeni materijal potrebno je sušiti u tankom sloju, na prozračnom i sjenovitom mjestu, zaštićenom od vlage i izravnog jakog sunca. Dobro osušena biljka čuva se na suhom mjestu kako ne bi povukla vlagu i izgubila kvalitetu.
Od osušene kičice najpoznatiji je čaj vrlo gorka okusa. U tradicionalnim pripravcima može se pojaviti samostalno ili u kombinaciji s drugim gorkim biljkama. Gorčinu nije potrebno potpuno prikrivati jer je ona karakteristično svojstvo biljke i razlog zbog kojeg se kičica stoljećima povezivala s apetitom i probavnim procesima.
CVJETOVI IMAJU ZANIMLJIVU OSOBINU
Kičica se može uzgajati i u vrtu, ponajprije u dijelovima koji oponašaju njezina prirodna staništa. Najviše joj odgovara sunčan položaj i dobro drenirano tlo, a prirodno se pojavljuje na travnjacima, proplancima i drugim otvorenim površinama. Razmnožava se sjemenom, koje se može sijati u proljeće ili jesen. Budući da je kičica uglavnom dvogodišnja biljka, tijekom prve godine može razviti prizemnu rozetu listova, dok se cvjetna stabljika i karakteristični ružičasti cvjetovi pojavljuju u sljedećoj vegetacijskoj sezoni.
Zanimljivo je i ponašanje njezinih cvjetova! Ružičasti cvjetovi otvaraju se pri sunčanom vremenu, a pojedinačni cvijet ostaje funkcionalan svega četiri do pet dana. Premda ne proizvode nektar, cvjetove posjećuju kukci koji skupljaju pelud, među njima muhe lebdjelice i pčele. Ako izostane uspješno oprašivanje kukcima, kičica se može i samooprašiti, čime povećava mogućnost stvaranja sjemena i nastavka životnog ciklusa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....