Iz prizemne rozete velikih, mekanih listova u drugoj godini života izdiže se snažna uspravna stabljika, na čijem se vrhu razvija dugačak niz žutih cvjetova – divizima! Može dosegnuti visinu čovjeka, pa i više, i to sve bez potrebe za bogatom zemljom i obiljem vode.
Naziv divizma odnosi se na rod Verbascum iz porodice strupnikovica, odnosno Scrophulariaceae. Kod nas u Hrvatskoj raste više vrsta toga roda, među kojima su sitnocvjetna divizma, velecvjetna divizma, pustenasta divizma i ljubičasta divizma. Među najprepoznatljivijima je sitnocvjetna divizma (Verbascum thapsus) dvogodišnja vrsta rasprostranjena u velikom dijelu Europe i Azije, a danas se pojavljuje i na drugim kontinentima.
PRVE GODINE LISTOVI, DRUGE VISOKI CVAT
Životni ciklus divizme dobro pokazuje kako ista biljka iz jedne sezone u drugu može izgledati potpuno drukčije. Tijekom prve godine razvija prizemnu rozetu velikih listova gusto prekrivenih sitnim dlačicama. One listovima daju mekanu, baršunastu površinu i srebrnosiv izgled, ali biljci pomažu i u smanjenju gubitka vode te zaštiti od jakog sunca. U drugoj godini iz rozete raste snažna cvjetna stabljika koja kod sitnocvjetne divizme može dosegnuti približno jedan i pol do dva i pol metra. Na njezinu vrhu razvijaju se brojni žuti cvjetovi koji se ne otvaraju istodobno, nego postupno tijekom ljeta.
Divizma je prilagođena mjestima na kojima mnoge vrtne biljke slabije napreduju. Odgovaraju joj puno sunca i dobro propusna, pjeskovita, šljunkovita ili kamenita tla. Nakon što se dobro ukorijeni podnosi sušu. Dugotrajno zadržavanje vode oko korijena joj ne odgovara. Odrasle biljke nije poželjno premještati jer razvijaju snažan korijen, pa je eventualno presađivanje najbolje obaviti dok su još sasvim mlade.
Nakon cvatnje na stabljikama nastaju tobolci ispunjeni vrlo sitnim sjemenkama. Divizma se iznimno uspješno sama razmnožava, a samo jedna biljka proizvodi desetke tisuća, pa čak i više od sto tisuća sjemenki! Sjemenke dugo ostaju sposobne za klijanje u tlu. Dakle, ova biljka se može i pretjerano proširiti, a ako se želi ograničiti njezino samosijanje, ocvale cvjetne stabljike treba ukloniti prije potpunog sazrijevanja sjemena. Ako se želi da se divizma sama obnavlja, onda treba ostaviti nekoliko cvatova do kraja sezone.
NEKADA JE SLUŽILA I KAO BAKLJA
Divizma je tijekom povijesti imala i mnogo praktičniju namjenu – osušene visoke stabljike premazivale su se masnoćom ili uranjale u loj te koristile kao baklje. Ovakva uporaba spominje se još od rimskog razdoblja, a izgled izduženog cvata vjerojatno je pridonio brojnim narodnim nazivima povezanim sa bakljom.
Danas divizma dobro pristaje uz lavandu, kadulju, ukrasne trave i druge vrste koje podnose sunce i sušu. Velika prednost je njezina otpornost jer ne zahtijeva bogato tlo ni stalno zalijevanje, a može rasti na mjestima koja za brojne druge cvjetnice nisu povoljna. Istodobno privlači i korisne oprašivače!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....