Iako se povezuje s ljetnim jelima i mediteranskom kuhinjom, balancana (patlidžan) ima mnogo širu priču koja obuhvaća način uzgoja, pravilnu njegu, prehrambenu vrijednost i raznovrsne mogućnosti korištenja. Njegovi plodovi mogu biti tamnoljubičasti, svijetloljubičasti, bijeli, prugasti pa čak i gotovo crni, a razlikuju se i po obliku, veličini te teksturi mesa. Bez obzira na sortu, riječ je o biljci koja traži toplinu, sunce i pažnju, ali zato i vraća bogatim urodom i dugim razdobljem berbe.
Patlidžan pripada porodici pomoćnica, isto kao rajčica, paprika i krumpir. Podrijetlom dolazi iz toplijih područja Azije, gdje se uzgajao još prije više tisuća godina. Kasnije se proširio prema Bliskom istoku i Mediteranu, a danas se uzgaja posvuda gdje postoje dovoljno topla ljeta. Biljka razvija snažnu stabljiku i velike listove prekrivene sitnim dlačicama, cvjetovi su ljubičasti, a iz njih nastaju plodovi raznih oblika. Neke sorte daju izdužene plodove, druge okruglaste, dok pojedine razvijaju plodove namijenjene specifičnim jelima ili punjenju.
UVJETI ZA SNAŽNU BILJKU
Za uspješan uzgoj patlidžana potrebno je mnogo topline. Sjeme se najčešće sije u zatvorenom prostoru krajem zime ili početkom proljeća jer biljka sporo klija i treba dovoljno vremena za razvoj prije presađivanja na otvoreno. Optimalna temperatura za klijanje kreće se između 22 i 28 °C. U hladnijim uvjetima sjeme niče vrlo sporo ili uopće ne niče. Mlade biljke osjetljive su na nagle promjene temperature i hladan zrak, zbog čega se na otvoreno presađuju tek kada prođe opasnost od proljetnog mraza i kada se tlo dovoljno zagrije.
Patlidžan najbolje uspijeva na sunčanom položaju zaklonjenom od jakog vjetra. Tlo treba biti rahlo, duboko i bogato organskom tvari. Teška i slabo drenirana tla mogu uzrokovati truljenje korijena te usporen rast biljke. Prije sadnje preporučuje se dodavanje komposta ili dobro razgrađenog stajskog gnoja kako bi biljka imala dovoljno hranjiva za razvoj velikih plodova. Razmak između biljaka mora biti dovoljno velik da zrak može cirkulirati između listova, čime se smanjuje mogućnost razvoja bolesti.
TRAŽI RAVNOTEŽU
Ne podnosi dugotrajnu sušu, ali ni prekomjerno zadržavanje vode oko korijena. Najbolje ga je zalijevati ujutro ili predvečer, izbjegavajući kvašenje listova. Malčiranje tla slamom, suhom travom ili drugim organskim materijalom pomaže u očuvanju vlage i smanjuje rast korova. Tijekom razdoblja intenzivnog rasta i formiranja plodova biljka troši mnogo hranjiva pa joj koristi prihrana gnojivima bogatima kalijem i fosforom.
Kod viših sorti potrebno je postavljanje potpore jer težina plodova može savijati stabljiku. Redovitim uklanjanjem oštećenih listova poboljšava se prozračnost biljke i smanjuje mogućnost pojave bolesti. Patlidžan mogu napadati lisne uši, crveni pauk i razni kukci koji oštećuju lišće. Problemi se češće pojavljuju tijekom sušnog i vrlo toplog razdoblja. Biljka može oboljeti i od gljivičnih bolesti ako je uzgoj pregust ili ako je vlaga previsoka.
KADA UBRATI?
Berba patlidžana obavlja se kada plod postigne karakterističnu veličinu i sjajnu boju. Prezreli plodovi postaju spužvasti, razvijaju više sjemenki i gube kvalitetu. Mladi i svježi plodovi imaju nježnije meso i bolji okus. Režu se škarama ili nožem kako se ne bi oštetila stabljika. Redovita berba potiče stvaranje novih plodova pa biljka može rađati sve do jeseni ako su vremenski uvjeti povoljni.
MNOGO VRIJEDNIH NUTRIJENATA
Patlidžan se u prehrani cijeni zbog svoje svestranosti – može se peći, pohati, puniti, pirjati, kuhati na pari ili pripremati na roštilju. Njegova spužvasta struktura upija začine i maslinovo ulje pa se odlično slaže s češnjakom, rajčicom, sirom, začinskim biljem i raznim vrstama mesa. U mediteranskoj kuhinji poznata su brojna jela s patlidžanom, poput musake, caponate, parmigiane i raznih namaza. Pečeni patlidžan koristi se i za pripremu kremastih umaka i salata.
Gorčina patlidžana se može smanjiti rezanjem plodova na ploške i kratkim soljenjem prije pripreme. Sol izvlači višak vode i dio gorkih spojeva, a nakon toga ploške se isperu i osuše. Moderne sorte uglavnom imaju znatno blaži okus nego starije sorte pa je gorčina manje izražena.
Nutritivna vrijednost patlidžana vrlo je zanimljiva jer sadrži malo kalorija, a mnogo vlakana i vode pa se uklapa u laganu i uravnoteženu prehranu. Sadrži vitamine skupine B, vitamin C i vitamin K te minerale poput kalija, mangana i magnezija. Tamnoljubičasta boja kore posljedica je prisutnosti antocijana, prirodnih biljnih pigmenata koji imaju antioksidativna svojstva. Antioksidansi pomažu organizmu u borbi protiv oksidativnog stresa i štite stanice od oštećenja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....