Sitne tamne mušice koje se pojavljuju oko sobnih biljaka brzo postaju neugodan problem. Radi se najčešće o gljivičnim mušicama, povezanim s vlažnim supstratom bogatim organskom tvari. U zatvorenim prostorima mogu se razvijati tijekom cijele godine, premda njihov broj raste kada zemlja dugo ostaje vlažna. Odrasle mušice uglavnom su veća smetnja nama nego samim biljkama, no njihove ličinke žive u supstratu, gdje se hrane gljivama, raspadnutim biljnim materijalom i odumrlim korijenjem. Kod jače pojave mogu zahvatiti i korijenje, a osjetljivije su mlade biljke, reznice i presadnice. Veći dio njihova životnog ciklusa odvija se ispod površine zemlje.
Donosimo zanimljiv način suzbijanja mušica – uzgoj mesožderke iz roda Pinguicula, poznata i kao tustica. Tustica djeluje poput žive ljepljive zamke – mesnati listovi prekriveni su sitnim žlijezdama koje stvaraju ljepljivu površinu. Kada kukac sleti na list, ostaje zarobljen, nakon čega biljka iz njegova tijela iskorištava hranjive tvari.
ZAMKA NJEŽNOG IZGLEDA
Rod Pinguicula obuhvaća velik broj mesoždernih biljaka koje prirodno rastu na različitim područjima svijeta. U Hrvatskoj rastu planinska tustica, Pinguicula alpina, i tustica kukcolovka, Pinguicula vulgaris. Vrlo zanimljivu skupinu čine i meksičke tustice. Među njima se izdvajaju vrste poput Pinguicula cyclosecta i Pinguicula esseriana. Tijekom razdoblja aktivnog rasta stvaraju plosnate rozete mesnatih listova čija je površina prekrivena ljepljivim žlijezdama. Što je veća površina listova, to biljka pruža više prostora na koji sitna mušica može sletjeti i ostati zarobljena. Pinguicula cyclosecta razvija ljubičaste tonove na rubovima listova, a Pinguicula esseriana stvara male, zbijene rozete i nježne cvjetove na dugim stapkama.
Biljka ne lovi kukce zato što bez njih ne može preživjeti. Poput ostalih biljaka provodi fotosintezu, a uhvaćeni kukci služe joj kao izvor hranjivih tvari koje su u njezinim prirodnim staništima slabo dostupne. Dakle, tustica nije biljka kojoj treba davati bogatu zemlju ili redovito gnojivo.
NE SADITE JE KAO OBIČNU SOBNU BILJKU
Način uzgoja tustice razlikuje se od njege većine sobnih biljaka. Ne treba je saditi u univerzalnu zemlju za cvijeće bogatu hranjivim tvarima. Mesožderke su prilagođene siromašnim staništima, a za meksičke tustice prikladan je vrlo propustan i hranjivima siromašan supstrat. Najjednostavnije je koristiti gotovu mješavinu namijenjenu odgovarajućim mesoždernim biljkama.
Za tustice je sigurnija kišnica, destilirana voda ili voda dobivena reverznom osmozom. Voda iz slavine sadržava količine otopljenih minerala koje se s vremenom nakupljaju u posudi i štete biljci, naročito u područjima s tvrdom vodom. Kod uzgoja mesožderki voda s vrlo malo otopljenih minerala je sigurniji izbor.
Tijekom aktivnog rasta supstrat se održava vlažnim, ali način zalijevanja treba prilagoditi konkretnoj vrsti i sastavu supstrata. Biljku je najbolje smjestiti na vrlo svijetlo mjesto na kojem neće satima biti izložena snažnom podnevnom suncu kroz staklo. Kod nas je to važno tijekom toplijih mjeseci jer južni i zapadni prozori lako postanu vrući. Jutarnje ili blaže kasnopopodnevno sunce odgovara joj, a u sredini dana poželjna je zaštita od najjačeg zračenja.
Kod nekih meksičkih tustica izgled biljke tijekom zime znatno se mijenja. Primjerice, Pinguicula cyclosecta i Pinguicula esseriana tijekom sušnijeg razdoblja mogu zamijenjuju velike ljepljive listove mnogo manjom, zbijenom rozetom sastavljenom od mesnatijih neljepljivih listova. Kada biljka prijeđe u tu fazu, količinu vode treba znatno smanjiti. Nastavi li se zalijevati kao tijekom intenzivnog rasta, povećava se rizik od propadanja i truljenja. Kada ponovno počne stvarati veće mesožderne listove, zalijevanje se postupno pojačava.
PROBLEM PROIZLAZI IZ ZEMLJE
Ljepljivi listovi hvataju odrasle mušice koje lete iznad posuda, no jaja i ličinke nalaze se u supstratu sobnih biljaka. Dakle, tustica može smanjiti broj odraslih jedinki i time smanjiti mogućnost daljnjeg polaganja jaja, ali kod veće najezde treba istodobno djelovati i na uvjete u zemlji.
Najjednostavnija mjera je prilagoditi zalijevanje – gljivične mušice privlači trajno vlažan supstrat, a sušenje gornjeg sloja zemlje između dva zalijevanja otežava razvoj jaja i ličinki. Naravno, to se radi samo kod biljaka koje takav režim mogu podnijeti. Biljke koje prirodno zahtijevaju stalno vlažnu zemlju ne treba namjerno dovoditi do venuća samo zbog suzbijanja mušica. Kod standardnih sobnih biljaka može se pričekati da se gornjih nekoliko centimetara supstrata osuši prije sljedećeg zalijevanja.
Ako je zemlja stara, zbijena i dugo zadržava vlagu, presađivanje u svjež, prikladan supstrat također može pomoći jer se uklanjanjem stare zemlje uklanja dio jaja i ličinki. Kod izraženije pojave mogu se koristiti i biološke metode.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....