POLUDJELI RANDMANIZagorac na Braču 'dobio na lotu': Ja se u to uopće ne razumijem!

Tko je taj sretni maslinar koji je na Braču krajem devetog mjeseca imao randman 20? Zagorac! Iz Krapine, točnije Bedekovčine. Neupućeni brucoš, friški maslinar apsolutno nesvjestan čuda koje se dogodilo. 

Ime mu je Zoran Bosec, uopće se ne razumije u masline i tek se navikava na maslinovo ulje. Malo zbunjen interesom novinara reče mi za "Slobodnu" telefonom (pobrao masline i otišao kući) ovako:

- Ja vam se tu ne razumijem ništa. Odnio sam u Postira, izmjerili smo tamo točno, 101,5 kila maslina i dobio od njih skoro 22 litre ulja. Kad smo kupili to poljoprivredno zemljište kod Murvice, pokušali smo ne uništiti teren na koji smo došli, posadili 70-ak maslina, od toga neke i stogodišnje što sam kupio od nekog čovjeka s Vranskog jezera koji ih je vadio i prodao mi ih. 

- Kako radim u Bedekovčini, dođemo na Brač jedanput mjesečno. Ne prskamo ničim. Vidili smo da je jako puno plodova popadalo zbog muhe, da su neki ubodeni i, kako je to ulje samo za familiju, za naše potrebe, pobrali smo samo plodove koji su bili zeleni, zdravi. 

- Iz Zagorja smo, nemamo iskustva s maslinama, pa nam se činilo najbolje da beremo samo zdrave, zelene masline, jer tako nećemo pogriješiti. I kad vidite da plod više nije tako tvrd i stisnete i vidite da u njemu ima ulja, onda nam se činilo da je to to, da je vrijeme.

Kaže, puno plodova mu je bilo palo dolje, a, veli, i puno su ubodenih plodova i ostavili na stablima.

- A kako je toliki randman? Ne znam, zalijevali smo ih, imamo spremnik kišnice i kad god bi se plodovi smežurali, mi smo ih zalijevali. Nekad jedanput mjesečno, nekad jednom u dva tjedna – toliko često dolazimo na Brač. 

- I nije da ja baš toliko volim maslinovo ulje, više ga voli sin. Ali se navikavam, sviđa mi se ovo naše i zapravo tek sad vidim, poznajem okus pravog domaćeg maslinovog ulja. Drukčije je nego u trgovinama...

Meri Šilović