zvono za uzbunuStručnjaci upozoravaju: Nametnici iz uvoza mogli bi poharati maslinike i vinograde!

Hrvatsko je tržište postalo idealno za plasman robe sumnjivog porijekla i kvalitete, potvrdile su inspekcijske kontrole koncem prošle godine. 

Tijekom tih akcija otkriveni su brojni zdravstveno neispravni proizvodi, uglavnom životinjskog porijekla. Domaći poljoprivredni proizvođači i prije toga su upozoravali kako se roba koja stiže iz članica EU-a pri uvozu uopće ne kontrolira, te da se potrošačima zbilja svašta servira.

Problem s "pomahnitalim" uvozom ne postoji samo kad su u pitanju prehrambeni proizvodi. U Hrvatsku, naime, posljednjih godina ulazi i rasadni materijal upitne kvalitete koji se nabavlja po znatno povoljnijim cijenama od onih na našem tržištu. 

Sa sadnicama voća i povrća, te ukrasnog bilja, uvezli smo, međutim, i brojne štetne organizme s kojima više ne možemo izaći na kraj. 

Zbog nametnika - crvene pipe, poharana je populacija palmi duž hrvatske obale, a slična sudbina prijeti i šimširu, ukrasnom grmu koji se tradicionalno sadi u gradskim vrtovima i na grobljima. 

Ovu biljku napada šimširov moljac, štetnik kojeg smo "uvezli" iz Kine. Iz Azije je stigla još i strizibuba, a uz ukrasno bilje napada i mnoge vrste voćaka.

Domaći proizvođači rasadnog materijala tvrde kako bi, zbog jeftinih sadnica iz inozemstva, uskoro mogli imati velikih problema.

- Koliko znam, proizvodnja palmi u Hrvatskoj nije dostatna za potrebe tržišta, ali šimšira imamo. Problem je, međutim, što sadnica ove biljke kod mene košta dva eura, a ona uvezena iz Italije upola manje, odnosno jedan euro. Što dolazi s tim sadnicama nitko ne zna budući da roba s područja Europske unije ne prolazi fitosanitarni pregled. 

- Računa se da je riječ o zajedničkom tržištu i ide se na povjerenje u drugu zemlju članicu koja bi morala kontrolirati svoje poljoprivrednike onako kako država Hrvatska kontrolira nas - pojašnjava Mate Žanić, vlasnik rasadnika i vrtnog centra "Geront" koji je, kako navodi, prvi prije nekoliko godina detektirao palminu pipu u Kaštel Lukšiću dok su stručnjaci zdvajali o čemu bi mogla biti riječ.

Jeftinije, ali i pogubnije

- Taj nametnik je vrlo agresivan i nije čudo što su nam se sve palme posušile. Mi koji imamo ozbiljne tvrtke odgovaramo za sav rasadni materijal kojeg prodajemo i nećemo raditi s bilo kakvim dobavljačima. Kako je moguće da jedno ukrasno stablo kod mene košta 1.500 kuna s obzirom, naravno, na visoke troškove proizvodnje, a u jednom vrtnom centru, i to u maloprodaji, 100 kuna?! Riječ je, po svemu sudeći, o robi sumnjivog porijekla koja stiže sa svih strana - sa Sicilije, iz Španjolske, Egipta, Srbije... 

- Primjera radi, naša višnja maraska, praktički, je iščezla jer se na tržištu danas uglavnom prodaju sadnice tzv. oblačinske višnje iz Srbije. Tek kad im dođe voćnjak na urod poljoprivrednici vide da to nema veze s plodom maraske. Proizvodna cijena sadnica koje stižu iz Srbije i ostalih, tzv. trećih zemalja, iznosi pola eura što je četiri puta manje od cijene naše sadnice. To nije čudo jer tamo je sve jeftinije - od radne snage do zaštitnih sredstava koje koriste... 

- Problem je, ponavljam, što se radi o nedovoljno kontroliranoj robi - napominje Žanić koji se već 20 godina bavi proizvodnjom sadnica voća i ukrasnog bilja.

Njegova prezimenjakinja, Katja Žanić, ravnateljica Instituta za jadranske kulture u Splitu, godinama upozorava na opasnost koju predstavlja uvoz rasadnog materijala. 

Ona, međutim, drži kako Ministarstvo poljoprivrede, odnosno fitosanitarna inspekcija koja u okviru njega djeluje, čini sve što može u smislu kontrole uvoza. Trgovinu je, dodaje, nemoguće spriječiti, pogotovo onu unutar EU-a.

- Pojava palmine pipe, kao i drvotoča koji se, na sreću za sada nije proširio na prostoru Splitsko-dalmatinske županije, isključivo je povezana s uvozom zaraženog sadnog materijala. Kako je domaća proizvodnja sadnica palmi zamrla, ova se stabla različite starosti masovno uvoze iz mediteranskih zemalja u kojima su crvena palmina pipa i drvotoč već široko rasprostranjeni i udomaćeni. 

- U puno slučajeva, provedba mjera suzbijanja je otežana iz razloga visokih ili teško dostupnih stabala, a uništavanje zaraženih palmi je izrazito skupo - od 5.000 do 20.000 kuna po stablu koje je nužno isjeckati na sitne frakcije. Problem je što palmina pipa velike štete nanosi naročito palmama iz roda Phoenix (kanarska datulja), koje su kod nas i najzastupljenije. - objašnjava Katja Žanić ukazujući na primjere potpuno propalih palmi u pojedinim dijelovima Splita (Zenta, Šine) i šireg područja (Podstrana).

U reprezentativnom stanju nisu ni "ukrasni" grmovi koji izgledaju kao da su zapaljeni nakon što ih je napao šimširov moljac.

- Riječ je o vrlo štetnoj i invazivnoj vrsti koja se smatra ozbiljnom prijetnjom, posebice u starim povijesnim vrtovima i grobljima gdje se šimšir već stoljećima njeguje kao ukrasna biljka. Kod nas je ovaj štetnik prvo otkriven u Istri, 2012. godine, odakle se, u niti dvije godine, proširio na Varaždin, Međimurje, Osijek, Zagreb, Karlovac, Pulu i Dubrovnik, a potom i na cijelu Dalmaciju - objašnjava nam sugovornica.

Ukrasno bilje iz Kenije

U zadnjih nekoliko godina u Hrvatskoj se, prema njezinim riječima, susrećemo s ekonomski vrlo važnim problemom širenja bolesti vinove loze, tzv. zlatne žutice vinove loze (Flavescence dorée), čiji je uzročnik fitoplazma a prenosi je kukac, američki cvrčak. U mediteranskom području bolest je prisutna u Istri, a jedan od načina širenja je upravo trgovina sadnim materijalom.

- Kako se ovdje radi o karantenskoj bolesti, Ministarstvo poljoprivrede poduzima sve potrebne radnje u cilju njezina suzbijanja i ograničavanja širenja, odnosno iskorjenjivanja. O tom se problemu raspravljalo i na zadnjem tematskom saborskom Odboru za poljoprivredu. 

- Brine nas i mogući uvoz sadnica maslina, oleandra, te bajama i trešnje koje mogu biti domaćini bakterije Xylella fastidiosa, uzročnika opasne bolesti tzv. brzog sušenja masline - objašnjava Katja Žanić koju pitamo otkud uopće potreba za uvozom sadnica maslina, zar ih naši poljoprivrednici ne proizvedu dovoljno.

- Činjenica jest da mi imamo dovoljno sadnog materijala, no ukoliko netko poželi u svom vrtu imati ukrasnu ili nekakvu staru maslinu, posegnut će vjerojatno za onom iz uvoza. Institut za jadranske kulture, ponavljam, može upozoravati na potencijalnu opasnost koju sa sobom nosi takav uvoz, a to i čini, dok su kontrole u nadležnosti inspekcije - ističe Katja Žanić.

Nastojali smo stoga doznati što konkretno čini Ministarstvo poljoprivrede kako se sa sadnim materijalom u Hrvatsku ne bi uvozili i razni nametnici.

- Sadni materijal koji se uvozi iz trećih zemalja podliježe obveznom fitosanitarnom pregledu na za to određenim mjestima ulaska (graničnim prijelazima). Na zajedničkom tržištu Europske unije sadni materijal za koji je to propisano Direktivom Vijeća 2000/29 i nacionalnim propisima usklađenima s tom direktivom mora pratiti biljna putovnica EU-a izdana u državi članici koja je sadni materijal stavila na tržište. Izdavanju biljne putovnice prethodi fitosanitarni pregled koji tijekom uzgoja bilja obavlja nadležno tijelo za zdravstvenu zaštitu bilja u zemlji proizvodnje. 

- Budući da između država članica EU-a nema graničnih kontrola roba, sadni materijal koji dolazi iz drugih država članica podliježe samo fitosanitarnom pregledu tijekom premještanja (na "tržištu"). Ti se pregledi odvijaju nasumičnim odabirom na mjestima prodaje, distribucije i skladištenja - objašnjavaju iz Ministarstva.

Kad je u pitanju Europska unija, sadnice uvozimo uglavnom iz osam država članica - Italije, Njemačke, Francuske, Slovenije, Španjolske, Mađarske, Nizozemske i Austrije.

Od zemalja izvan EU-a nabavljamo uglavnom ukrasno bilje kojeg najviše uvozimo iz Kenije, Izraela, Srbije, BiH i Makedonije. Presadnice povrća stižu nam, pak, uglavnom iz Bosne i Hercegovine.

Linda Perić