SVJETSKA STVARDr. sc. Katja Žanić o novoj eri Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša: Radovi sjajno napreduju, a Split postaje centar izvrsnosti

Stoljetna institucija koja je od davnih vremena pojave filoksere do danas, već više od 130 godina, ključna u razvoju poljoprivrede Dalmacije, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša ulazi u svoju novu eru. Događa se to slučajno ili ne, veli dr. sc. Katja Žanić, ravnateljica Instituta, svakih 60 godina. Uz staru zgradu u Duilovu, na rubu Splita, izgrađen je i skoro je dovršen novi kompleks od tri zgrade koji će biti opremljen laboratorijima i vrhunskom istraživačkom opremom, najmodernijom koja danas postoji.

Sve bi građevinski trebalo biti gotovo s prvim danima jeseni. Ravnateljica dr. sc. Katja Žanić svaki je dan na gradilištu, do u detalje je upoznata s projektom i njegovom realizacijom i pravi je trenutak za priču o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša. Prije intervjua povela nas je na gradilište. Dali su nam zaštitne kacige, ravnateljica svoju više ni ne vraća, svaki čas je tu. Obišli smo veliku glavnu zgradu i dvije manje, već su skoro gotove, po prostorijama sa stropova vise brojni kabeli, objašnjavaju nam gdje će što biti, atmosfera je dobra, kao da su svi na gradilištu svjesni o koliko velikom i važnom projektu je riječ.

Koliko je financijski težak projekt i tko ga financira? – pitam Katju.

– Ukupna vrijednost projekta iznosi nešto više od 20 milijuna i 500 tisuća eura, ili točno 20.566.517,09 eura. Projekt se financira iz dva izvora: negdje polovina iz europskih bespovratnih sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost (NPOO) i polovina zajmom Svjetske banke, odnosno projektom Digitalne, inovativne i zelene tehnologije (DIGIT), a sve na temelju ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih. Ovo sve se događa uz veliku podršku Ministarstva znanosti, koje je naš osnivač i stalno nam daje dobar vjetar u leđa.

Puni naziv projekta je "Osuvremenjivanje infrastrukture Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša kao preduvjet izvrsnosti u istraživanjima mediteranske poljoprivrede".

U rujnu 2024. krenuli smo na pozvani natječaj NPOO-a gdje smo morali pokazati da smo dobri kadrovima, rezultatima, suradnjom s gospodarstvom, dakle s raznih aspekata. I prema projektu DIGIT, što je projekt – potpora istraživačkom sektoru, temeljem zajma Svjetske banke, to je drugi sufinancijer, prošli smo zahtjevnu proceduru. Tu smo opet od 2024. do samog početka gradnje prolazili jedan skrining, gdje je osim svih ovih naših pokazatelja trebalo pokazati i da vodimo računa o ekologiji, da sam projekt, ali i cijelo ovo naše okruženje ekološki diše, da smo socijalno osviješteni, da vodimo računa o svojim susjedima, sustanarima, da je sam princip rada u Institutu isto socijalno osjetljiv…

Kad je počela gradnja i kad bi moralo biti sve gotovo?

– Građevinski radovi su počeli u kolovozu 2025., a gradnja bi trebala biti gotova krajem ovog ljeta, početkom jeseni. Krenuli smo i s nabavom opreme, uvijek izvođač ima nekih pitanja, a i mi, pa su kolege sudjelovali u konzultacijama kako će proći plinovi, na koju visinu ide utičnica, a sad će oni sudjelovati kod javne nabave u specifikaciji i namještaja i uređaja. To se sve već radi. Cijeli posao bi trebao biti gotov do kraja 2027. godine. Odabrali smo ponuđača za vegetacijske komore i uskoro potpisujemo ugovor, namještaj – dokumentacija je spremna, digestori i robotske ruke, to je spremno, … ostali instrumenti su u pripremi. Mi imamo projekt opreme i nabavljamo od opreme najmodernije što postoji.

Što će sve biti u novoizgrađenom dijelu, kako će to izgledati?

– Cijela parcela na kojoj se, uz postojeću našu zgradu gradi, je nekih 6 tisuća metara kvadratnih. Tu su izgrađene jedna veća i dvije manje zgrade. Bruto površina veće zgrade je 3600 metara kvadratnih. U jednoj manjoj zgradi će biti smještene komore za uzgoj bilja i čuvanje poljoprivrednih proizvoda. U drugoj manjoj zgradi će biti eksperimentalni mali pogoni, postrojenja za preradu naših proizvoda, bilo da se radi o voću, povrću ili aromatičnom bilju u smislu ekstrakcije nekih ulja, jer mi ovdje imamo nasade lavande, kadulje, smilja, puno bilja,... U glavnoj zgradi će biti jedna velika polivalentna dvorana, novi eksperimentalni vinski podrum, i tri velike laboratorijske jedinice. Jedna je metabolomika ili napredna kemija, gdje će biti analiza malih količina vina, ulja i drugoga, dakle tu će biti sofisticirana laboratorijska oprema za analize biljnog materijala i biljnih prerađevina za sve delikatne komponente koje su nam važne. To će biti detekcija vina, ulja i drugih stvari koje radimo na najsitnijoj, najfinijoj razini. U našim standardnim istraživačkim projektima uvijek imate to da u proračunima možete staviti nešto opreme, ali to je oprema koja ne može biti dominantna u cijelom trošku projekta, može se kupiti nešto od nekoliko tisuća, pa i desetaka tisuća eura. Ali oprema koja vrijedi stotine tisuća eura i više ne može biti stavljena u takve istraživačke projekte. Ovaj projekt služi da se nove zgrade napune tom primjerenom, vrhunskom svjetskom opremom. Za generaciju znanstvenika koja stasa.

Čula sam da je projekt zapravo osmišljen nakon jedne izvrsne ankete među istraživačima u Institutu još prije skoro deset godina…

– To je istina. Ta anketa među našim istraživačima je provedena 2017. godine, znači na ovom projektu se u Institutu radi 10 godina. Anketu je vodio dr. sc. Slavko Perica, prije toga dugogodišnji ravnatelj Instituta, gdje su naši istraživači bili upitani šta je to što njima nedostaje da bi bili još bolji, konkurentniji na svjetskom istraživačkom području, ali isto tako atraktivni za suradnju s našim gospodarstvenicima. U toj anketi mi smo naše istraživače u Institutu pitali: šta biste vi sutra željeli raditi, šta vama fali za taj rad, šta mislite da treba raditi u idućim desetljećima u vašoj istraživačkoj grupi, kuda bi to trebalo ići, kakva vam oprema treba za to, koje biste aktivnosti tamo provodili, šta biste vi onda isporučili, tko bi imao korist od toga,... Rezultati te ankete su pokazali da nama nedostaje nešto od te sofisticirane opreme, ali isto tako i prostor koji bi bio prikladan svojim gabaritima visinom, širinom i instalacijama za tu opremu. I temeljem te ankete mi smo 2019. godine prijavili na natječaj Kohezijski fond projekt koji je potom prošao nekoliko faza evaluacije. Prijavili smo najprije projekt za izradu projektno-tehničke dokumentacije. Projekt je prošao, temeljem njega izrađena je dokumentacija po kojoj se sad radi zgrada. Na temelju te ankete osmišljena su i ova tri nova laboratorija koja će moći koristiti pet, šest različitih grupa istraživača. Opremu za genetska istraživanja će koristiti različiti istraživači i voćari, i maslinari, i vinari, vinogradari, svima njima treba taj napredni molekularni laboratorij za funkcionalnu genomiku. Onda svima koji rade preradu i vina, i ulja i aromatičnog bilja koristit će drugi napredni instrumentalni laboratorij. Treći laboratorij će koristiti naši pedolozi koji se bave tlom i šumari, njima treba dobar laboratorij za okoliš kao takav, to zovemo elementarni sastav ekosustava ili da je lakše – okoliša. I svima njima treba neka veća komunikacija sa zajednicom, s javnošću, s kolegama, zato je tu ta velika polivalentna dvorana. Onda svima njima treba i neka bioinformatička jedinica, jer takvi laboratoriji rađaju jako puno podataka koje vi ne možete razabrati kad ih samo pogledate, potrebna je njihova složena obrada. Tu će nam u glavnoj zgradi biti i vinski podrum kao posebna jedinica.

U velikoj zgradi imate i nekoliko smještajnih jedinica. Za koga?

– Našem Institutu je važna jaka međunarodna suradnja i zato je tu u glavnoj zgradi nekoliko smještajnih jedinica da ti profesori iz svijeta, vrhunski znanstvenici, tu mogu biti kad nam budu u gostima. U sredini glavne zgrade će biti jedan lijepi travnjak, bit će dovoljno parkinga, postojeća stabla se zadržavaju, posadit će se i nešto novih stabala… Zgrada će imati solarnu elektranu, ona se upravo montira tako da ćemo mi biti i proizvođač struje. I kišnicu sakupljamo, zgrada ima tri infiltracijska polja, znači kišnica se sabire, filtrira i sabire se u podzemne spremnike tako da će se ta voda koristiti za navodnjavanje ovih okolnih zelenih površina.

Splitski Institut za jadranske kulture je poznat i po tome da mu je oduvijek jako važno da svi njegovi znanstvenici odu na najbolja mjesta na svijetu na usavršavanje...

– To smo odavno shvatili, još u bivšem sistemu dok je bila najprije cvjećarska pa maslinarska ekspanzija. Išlo se kroz te projekte i u ta doba u Francusku oko cvjećarstva, u Italiju, u Španjolsku, u Grčku oko maslinarstva, na Davis sveučilište u Kaliforniju... I budući da nemate dva puta u životu priliku ići na te duge specijalizacije, onda treba ići na najbolja mjesta da se napijete iz najboljeg izvora, za ovu mediteransku poljoprivredu to je prvenstveno Davis sveučilište u Kaliforniji, ima i nekoliko mjesta u Europi. Tako da je dosta naših ljudi prošlo kroz Davis, odradili su tamo postdoktorsko usavršavanje; mlađi ljudi iz maslinarstva danas uglavnom idu u Španjolsku koja je vodeća u tome, ali bili su ljudi i po Italiji, po Izraelu, po njihovim vodećim institucijama. Gdje postoji jaka istraživačka grupa, ideš tamo. Učiš iz prve ruke, kad učiš uz ljude koji to rade taj čas onda si puno godina ispred, jer inače dok oni to završe, dok to objave pa uđe u knjige prođe puno godina. Ovako je najbrži način. Sad je naša maslinarska grupa već velika, bili su u Cordobi, u Jaenu, Valenciji, Granadi, svuda. Puno toga je omogućio COI, Međunarodni odbor za maslinu. Bez te međunarodne suradnje ne može biti dobre znanosti, koliko god vi kao pojedinci ili kao grupa bili dobri, tek u suradnji s najboljima rastete.

Kad smo prijavljivali ovaj veliki projekt mi smo morali pokazati i pokazali smo da imamo pomladak znanstvenika koji stasaju. Mi za svaku od tih aktivnosti imamo nukleus, laboratorij koji takav u začetku postoji, morali smo pokazati da imamo tu djelatnost, da imamo pomladak koji podižemo, da smo konkurentni, da ćemo sutra sve to koristiti u još većim i ozbiljnijim projektima i to sve skupa rezultiralo je da smo prošli natječajnu proceduru i postupak ugovaranja. Vrijednost ovog projekta su prvo tri vrlo dobro strojarski i na sve načine opremljene zgrade i drugo: sofisticirana znanstvena oprema. Bez jedne velike financijske injekcije koju je donio ovaj projekt nemoguće je nabaviti takvu vrhunsku svjetsku opremu.

Kad se uselite hoćete li vi biti najbolje opremljen, najmoderniji takav institut u državi?

– Biotehnički da. Nismo mi ni danas loše opremljeni, ali ovo je korak dalje za budućnost. Bit ćemo opremljeni i za najmodernija genetička istraživanja. I naravno, sve to, kao i do sada, ostaje otvoreno našem životnom okruženju i svima koji u njemu funkcioniraju.

Kad je bila zadnji put ovako velika krucijalna investicija u Institutu?

– Ništa nije slučajno, ovo ide u nekim ciklusima, svakih 60 godina. Bila je 1906. godina kad je za ovu ustanovu izgrađena lijepa velika secesijska zgrada u Zrinsko-frankopanskoj ulici. Pa je bila 1964. kad je izgrađena naša sadašnja zgrada u Duilovu, a ova nova će biti gotova 2027. To znači 120 godina od one naše prve vlastite zgrade. Ipak, uz sve ovo mislim da je najvažnije da mi kontinuirano podižemo svoj pomladak, nove mlade znanstvenike u Institutu. To će dati smisao ovom projektu i tim novim zgradama. Da one ne budu jedne od lipih zgrada koje su napravljene i nema koga tko će raditi unutra ili nema para da se održava. Mi imamo kontinuitet u tome, godinama "uzgajamo" naše mlade znanstvenike, šaljemo ih po svijetu na vrhunske edukacije, to nam je oduvijek politika u Institutu.

Što će biti s ovom sadašnjom zgradom Instituta?

– Ovdje ostaju sadržaji koji jesu, ljudi će ovdje imati klasične laboratorije i sve što sada je, a tamo će biti ta napredna analitika da bi svim ovim korisnicima odavde tamo glatko išao posao.

Dakle, vi ćete bit hrvatski top?

– Nadamo se, iako držimo da smo i sada među boljim hrvatskim ustanovama. Naša specifičnost u odnosu na druge ustanove, gdje su ljudi u pravilu jedne struke, je da smo dosta široko postavljeni, među nama su i agronomi, i šumari, i prehrambeni tehnolozi, i biolozi, i kemičari, geofizičari, vrlo različite struke koje su kompatibilne i sa svim tim svojim znanjima, koja se nadopunjuju, mogu kompetentno, kvalitetno pristupiti određenim temama. Institut je i na dobrom glasu, mnogi koji su kod nas već radili pa otišli dalje po Europi rado bi nam se vratili, mladi ljudi su zainteresirani doći raditi kod nas, tako da trenutačno imamo više zainteresiranih nego mogućnosti da ih zaposlimo.

Na rubu grada ste, zapravo ste uvijek bili, i kako je Split rastao pomicali ste se, putovali s njim, ali uvijek ste bili, a evo i ostali dio grada. Zajedno sa svojim eksperimentalnim ili kolekcijskim maslinicima, vinogradima, staklenicima, nasadima,…

– Mnogi gradovi po Europi i u svijetu u svojim centrima imaju slične oaze, infrastrukture kao što je ovaj naš Institut, dakle i polja i zgrade i staklenike, dvije stanice metroom od Parlamenta u Ateni nalazi se Agronomsko sveučilište sa svim što mu treba. Naš Split to nije napravio "po grčku" kad je bila zgrada u Zrinsko-frankopanskoj, ali evo sad neće napraviti tu grešku.