Poljoprivreda se tijekom povijesti razvijala izborom kvalitetnijeg sjemena, križanjem biljaka, primjenom mehanizacije, navodnjavanja i suvremenijih metoda zaštite usjeva. Današnja istraživanja idu još dalje! Znanstvenici više ne pokušavaju samo povećati prinose i zaštititi biljke od štetnika, nego žele stvoriti hranu koja dulje ostaje svježa, sadrži više hranjivih tvari, zahtijeva manje zemljišta i vode ili može uspijevati u nepovoljnim klimatskim uvjetima.
Rezultati pojedinih istraživanja zvuče poput prizora iz znanstvenofantastičnih filmova – u zrnu riže uzgajaju se životinjske stanice, banane nakon rezanja zadržavaju svijetlu boju, salata dobiva znatno više beta-karotena, a petunije noću ispuštaju blagu zelenkastu svjetlost. Dio tih proizvoda još je u laboratorijskoj fazi, dok su neki već dobili regulatorna odobrenja ili se približavaju tržištu.
RIŽA KAO PODLOGA ZA UZGOJ GOVEĐIH STANICA
Na Sveučilištu Yonsei u Južnoj Koreji istraživači su razvili ružičastu rižu unutar čijih su zrna uzgajane stanice goveđeg mišićnog i masnog tkiva. Radi se o uporabi zrna kao jestive podloge na kojoj se stanice mogu pričvrstiti i razvijati.
Zrna su obložena tankim slojem riblje želatine i prehrambenih enzima, nakon čega su dodane životinjske stanice. Riža je potom približno deset dana držana u kontroliranim uvjetima. Dobiveni proizvod sadržavao je oko osam posto više bjelančevina i sedam posto više masti od obične riže! Uzorci s većim udjelom mišićnih stanica imali su miris koji podsjeća na govedinu i bademe, dok su oni s više masnih stanica razvili note maslaca i kokosova ulja.
Naziv goveđa riža može navesti na pogrešan zaključak da je velik dio zrna pretvoren u meso, no količina uzgojenih stanica još je mala. Istraživanje prije svega pokazuje da se žitarica može upotrijebiti kao jestiva konstrukcija za proizvodnju kultiviranog mesa, bez potrebe za uklanjanjem zasebne podloge nakon uzgoja. Takav proizvod mogao bi se jednoga dana koristiti kao hranjiv obrok u područjima pogođenima nestašicom hrane, tijekom prirodnih katastrofa ili na dugim svemirskim putovanjima.
BANANE KOJE NE TAMNE I HRANJIVIJE POVRĆE
Tamnjenje narezane banane nastaje djelovanjem enzima polifenol oksidaze – kada se stanice ploda oštete rezanjem ili pritiskom, enzim dolazi u dodir s kisikom i pokreće reakciju zbog koje meso postaje smeđe. Takva banana uglavnom je jestiva, ali se zbog izgleda lakše odbacuje.
Britanska tvrtka Tropic razvila je bananu kod koje je preciznim uređivanjem gena smanjena aktivnost odgovorna za tamnjenje. Meso ploda nakon guljenja i rezanja dulje zadržava svijetlu boju, dok bi okus, miris i tekstura trebali ostati slični sorti Cavendish. Razvijaju se i banane koje sporije dozrijevaju, što bi moglo olakšati prijevoz i smanjiti gubitke u trgovinama. Slične metode primjenjuju se kod jabuka, krumpira i gljiva. Cilj nije potpuno zaustaviti propadanje, nego usporiti promjene koje narušavaju izgled proizvoda i skraćuju vrijeme prodaje.
Biotehnologija se koristi i za povećavanje hranjive vrijednosti povrća. Španjolski istraživači povećali su količinu dostupnog beta-karotena u listovima salate do trideset puta. Budući da prevelika količina pigmenta može ometati fotosintezu, stvorena su nova mjesta u stanicama na kojima se beta-karoten može sigurno skladištiti. Listovi su pritom dobili zlatnu boju. Ljubičasta rajčica razvijena je tako da sadrži više antocijana, pigmenata prisutnih u borovnicama i kupinama. Među poznatijim primjerima nalazi se i zlatna riža, čije zrno sadrži beta-karoten koji organizam može pretvoriti u vitamin A. Razvijena je za područja u kojima riža čini velik dio prehrane, a manjak vitamina A predstavlja ozbiljan zdravstveni problem.
SVJETLEĆE PETUNIJE I BILJKE KOJE UPOZORAVAJU NA STRES
Biljke koje svijetle više nisu samo zamišljeni laboratorijski pokus već su zaista u njihov genetski materijal ugrađeni geni bioluminiscentnih gljiva, zahvaljujući kojima mogu same proizvoditi tvari potrebne za ispuštanje svjetlosti. Petunije su se pokazale među najpogodnijim biljkama za takve pokuse. Njihov blagi zelenkasti sjaj vidljiv je golim okom u zamračenom prostoru. Svjetlost nije dovoljno jaka za rasvjetu, ali može biti korisna u istraživanjima jer promjene intenziteta pokazuju kako biljka raste i reagira na okolinu.
U budućnosti bi se svjetlosni signal mogao povezati s manjkom vode, nedostatkom hranjivih tvari ili početkom infekcije. Biljka bi tako mogla upozoriti proizvođača prije nego što se pojave jasni znakovi venuća ili propadanja. Takva primjena još zahtijeva razvoj jer signal mora biti dovoljno precizan i vidljiv u uvjetima na otvorenom.
Istraživanja su usmjerena i na otpornost biljaka na bolesti. Panama bolest, koju uzrokuje gljiva iz roda Fusarium, velika je prijetnja proizvodnji banana. U Australiji je razvijena banana QCAV-4, genetski promijenjena radi otpornosti na opasnu tropsku rasu uzročnika ove bolesti. Odobrena je za komercijalni uzgoj, premda zasad nije namijenjena širokoj prodaji.
Kod riže, pšenice, kukuruza i drugih kultura proučavaju se geni povezani s podnošenjem suše, soli, poplava i visokih temperatura. Već postoje sorte riže koje lakše preživljavaju potapanje, nedostatak vode ili povećanu slanost tla, što može imati veliku važnost u područjima izloženima klimatskim promjenama.
NOVE TEHNOLOGIJE NE RJEŠAVAJU SVE PROBLEME
Nove metode mogu pomoći u rješavanju određenih problema, ali ne mogu zamijeniti plodno tlo, očuvanje vode, raznolikost usjeva i znanje proizvođača. Za svaki novi proizvod potrebno je procijeniti sigurnost hrane, utjecaj na okoliš, troškove proizvodnje i dostupnost manjim gospodarstvima. Važno je utvrditi donosi li inovacija stvarnu korist. Banane koje sporije tamne mogu smanjiti bacanje hrane, ali neće riješiti gubitke nastale zbog lošeg skladištenja. Riža s goveđim stanicama može postati nov izvor bjelančevina, ali tek treba dokazati da se može proizvoditi u većim količinama i po prihvatljivoj cijeni.
Najizgledniji razvoj poljoprivrede povezat će tradicionalno oplemenjivanje, uređivanje gena, uzgoj stanica, precizno navodnjavanje i uređaje za praćenje stanja usjeva. Riža obogaćena životinjskim stanicama, banane koje ne tamne, zlatna salata i petunije koje svijetle pokazuju koliko su se granice proizvodnje hrane već pomaknule, a hoće li ti proizvodi postati dio svakodnevne prehrane, ovisit će o sigurnosti, cijeni, propisima i povjerenju potrošača.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....