U Kaštel Lukšiću maslinarstvo za obitelj Pensa je priča koja se prenosi generacijama, način života, ali i sve važniji dio turističke ponude u kojoj gost ne dolazi samo kušati ulje, nego upoznati ljude, maslinike, sorte i kraj iz kojeg ono dolazi. Na čelu te priče je Ivan Vicenco Pensa, trofejni maslinar i nositelj OPG-a Bogdan Pensa, nazvanog u spomen na njegova pokojnog oca, s kojim je prije otprilike četvrt stoljeća počeo ozbiljnije podizati maslinike na nekadašnjim obiteljskim vinogradima.
Danas obitelj ima tri maslinika s oko dvije i pol tisuće stabala, sva na području Kaštel Lukšića, na padinama Kozjaka. U njima prevladavaju oblica, lastovka i levantinka, od kojih proizvode monosortna ulja, uz manji broj stabala mastrinke i talijanskih sorti. Njihova su ulja certificirano ekološka više od 12 godina, a kvaliteta koju su godinama gradili potvrđena je čitavim nizom domaćih i međunarodnih priznanja.
Liker od mastrinke
Pensa se pritom ne zaustavlja samo na boci vrhunskog ulja. Obiteljska ponuda s vremenom je proširena likerom od mastrinke, tradicionalno rađenim sapunom te pralinama s uljem levantinke. Paralelno s proizvodnjom sve snažnije razvijaju i maslinarski turizam. U njihove maslinike dolaze strani gosti na degustacije i edukacije, ondje upoznaju ekološki uzgoj, autohtone sorte, pravilno kušanje ulja i njegovo sljubljivanje s hranom, ali i povijest obitelji Pensa.
Turistička sezona u Kaštelima ove godine nije ista kao prethodnih, otkriva nam Pensa. Gostiju koji su godinama činili uobičajenu turističku sliku ima manje, velike obitelji sve su rjeđe, a zamijenili su ih parovi, manje obitelji i, u osjetno većem broju – Amerikanci. Ivan promjene primjećuje iz prve ruke, ne samo kroz broj gostiju koji dolazi u Kaštela, nego i kroz one koji pokucaju na vrata njihove kušaonice, tražeći domaće ekološko maslinovo ulje.
– Smatram da se radi i o novoj povezanosti preko Rima, a upravo su zračne linije jedan od razloga zbog kojih se mijenja profil gostiju. Velikih obitelji koje na odmor dolaze automobilima sve je manje, dok su među posjetiteljima zastupljeniji parovi i manje obitelji. Pretpostavljam da dio razloga treba tražiti i u razvoju niskotarifnih linija te činjenici da danas sve manje ljudi na odmor kreće automobilom. Mi ovdje ipak gravitiramo tim aerodromskim linijama i mislim da je to veći razlog – objašnjava.
No gost koji stigne do njihova OPG-a uglavnom nije slučajni prolaznik – on već zna zašto dolazi.
Dolaze zbog ulja, ali i zbog priče koja stoji iza njega
Posjetitelji Pense traže maslinovo ulje, ali zanima ih mnogo više od same boce koju će ponijeti sa sobom. Žele vidjeti kako izgleda ekološki uzgoj, upoznati sorte koje obitelj uzgaja i doznati zbog čega se hrvatska ulja sve snažnije povezuju s visokom kvalitetom.
– Naš gost, onaj koji dođe do nas, specifično dolazi da vidi zašto smo mi poznati u svijetu po maslinovu ulju i toj butik-kvaliteti, gdje ne idemo na količinu, nego na kvalitetu. Takav pristup prirodno proizlazi iz organskog uzgoja. U njemu se ne može težiti maksimalnim količinama jer nema umjetnih gnojiva, a izmjena rodnih i slabije rodnih godina još snažnije utječe na prinos – govori Pensa.
Jednu godinu maslina dobro rodi, drugu manje, pa su količine koje dobivaju znatno skromnije nego što bi bile u intenzivnijem načinu proizvodnje. Zato se vrijednost proizvoda gradi kroz njegovu kvalitetu, podrijetlo i način proizvodnje. Svakako, veza s kupcem ne završava odlaskom turista iz Hrvatske jer oni koji su jednom upoznali njihovo ulje mogu ga tijekom zime ponovno naručiti iz vlastitog doma, a obitelj im tada može poslati i svježe ulje iz nove berbe.
Kušanje počinje mirisom
Središnji dio dolaska u OPG Pensa je kušanje – posjetitelju se ne daje samo žlica ili čašica ulja, nego mu se pokušava objasniti što se nalazi pred njim, od sorte i proizvodnje do mirisa, okusa, svježine i čuvanja. Pensa kaže da mnogi gosti prije dolaska nemaju veliko znanje o maslinovu ulju. Ulja koja su dotad kupovali nerijetko su birali prema lijepoj etiketi ili prema okusu koji im se činio nešto drukčijim od drugih proizvoda na polici. Pravo iznenađenje nastaje kada kvalitetno ulje najprije pomirišu, a zatim kušaju.
– Kada im na licu mjesta objasniš sortu, način proizvodnje i kada vide kompleksnost ulja, da to ulje ima više atributa nekakvog soka nego klasičnog ulja, to ih iznenadi. Najviše ih zadive svježina, voćnost i izražene zelene note. Tada počinje mali sat senzorske analize – kaže.
Pensa ih pita što mirišu i što osjećaju, a gosti počinju sami prepoznavati prirodne mirise. Takvo iskustvo teško povezuju s uljima koja su ranije koristili, naročito ako dolaze iz zemalja u kojima su na tržištu dominantna talijanska ili španjolska ulja te proizvodi dobiveni miješanjem ulja iz različitih europskih zemalja, čija kvaliteta, prema Pensinu iskustvu i procjeni, može biti vrlo različita.
Važan dio edukacije odnosi se i na rok trajanja ulja. Pensa gostima objašnjava razliku koju vidi između označavanja proizvoda u ekološkom i konvencionalnom uzgoju. Objašnjava – u ekološkoj proizvodnji rok je povezan s certifikatom i datumom proizvodnje, odnosno berbe, dok se kod konvencionalnih ulja može računati prema datumu punjenja u bocu, s rokom od dvije godine od punjenja. Zbog toga upozorava kupce da sama oznaka roka trajanja ne mora uvijek jasno govoriti koliko je ulje stvarno staro.
– Kada vidite da ulju rok istječe u šestom mjesecu, jasno je da berba nije bila u šestom mjesecu – slikovito objašnjava.
Dočekuju ih on i supruga, svatko na svojim jezicima
Gostima se u kušaonici posvećuju Ivan i njegova supruga, ovisno o tome tko je u tom trenutku raspoloživ. Jezične prepreke pritom gotovo da nemaju – supruga je profesorica talijanskoga i njemačkoga jezika pa preuzima goste koji govore tim jezicima, dok Ivan vodi komunikaciju na engleskom. Ipak, današnji turist na kušanje rijetko dolazi potpuno nepripremljen.
– Oni koji dolaze kod nas već su nas istražili i već znaju gotovo sve. Mi im samo trebamo dati i ponoviti ono što su već vidjeli – kaže Pensa.
Nakon dolaska razgledavaju prostor, vide medalje i priznanja, a sve to postaje dio šire priče o obitelji i njezinu radu. Pensa smatra da bi svaki OPG koji želi ozbiljnije spojiti poljoprivredu i turizam trebao imati prostor koji funkcionira kao svojevrstan showroom. Takvo mjesto ne služi samo prodaji proizvoda. U njemu se mogu predstaviti obitelj, nagrade, razvoj brenda i povijest gospodarstva. Važno mu je da gost shvati da ono što vidi nije nastalo u jednoj sezoni.
A važan je način prezentacije – tijekom ljeta gostima objašnjavaju da se zalihe prošlogodišnjeg ulja približavaju kraju i da nova berba stiže vrlo brzo. Kod Pense su početkom kolovoza zalihe već praktički iscrpljene!
Manje masovnosti, više pitanja
Kada ovogodišnju turističku sezonu usporedi s prethodnima, Pensa se ne referira samo na manji ili veći broj ljudi – više uočava promjenu njihova ponašanja. Njegov je dojam da su turisti svjesni da su došli u destinaciju s visokim cijenama i skupom turističkom ponudom. Zato pažljivije troše novac. Oprezni su i biraju samo kvalitetne stvari.
– Masovnost kakva je nekoć postojala sve se manje osjeća. Gosti koji stižu do OPG-a dolaze s pitanjima i određenom razinom predznanja. Promijenila se ne samo količina nego i vrsta gostiju. Možda je riječ i o ljudima nešto bolje platežne moći, no čak su i takvi posjetitelji osjetljivi na cijene i dobro razmišljaju za što će izdvojiti novac. Kada kupuju, žele pravi proizvod i kvalitetu – zaključuje.
Veliku ulogu u toj promjeni Pensa pripisuje internetu. Danas je dovoljno upisati ime proizvođača u tražilicu ili pronaći njegovu lokaciju na Googleu i gost odmah ima pristup ocjenama i iskustvima drugih posjetitelja. Recenzije proizvođačima poput Pense uglavnom pomažu, jer novi gost već prije dolaska zna što su prethodni posjetitelji pohvalili, a kada dođe u posjet, nerijetko se referira baš na ono što je pročitao u njihovim iskustvima.
– Više nema toga da će netko samo pokucati na vrata jer je vidio natpis pa će ući. Prošlo je to vrijeme – govori.
Današnji gost istražuje prije nego što dođe, a zatim pažljivo procjenjuje što će kupiti. Raspituje se o ulju, zanima ga proizvodnja, želi znati može li kupiti i veću količinu te razmišlja o tome što za svoj novac dobiva.
– Ne bih rekao da su to kvalitetniji gosti, nego bih prije rekao da su educiraniji. Jednostavno je tako – kaže Ivan.
Gost koji danas pronađe put do njihove kušaonice većinom dolazi jer želi znati tko je ulje proizveo, od koje je sorte nastalo, kako se maslina uzgajala, što treba osjetiti u čašici i zašto kvalitetno ulje ima cijenu koju ima. A ako se nakon povratka kući sjeti njegova zelenog mirisa i svježine, veza s Kaštelima ne mora završiti posljednjim danom godišnjeg odmora. Nova berba ubrzo stiže, a novo ulje iz obiteljskog maslinika može ga pronaći i na kućnoj adresi tisućama kilometara dalje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....