StoryEditorOCM

paunovo okoŠto mi to pogrešno radimo?

Piše PSD.
10. srpnja 2015. - 18:50
solta2

Nakon prošlogodišnje maslinarske katastrofe svi skupa bismo željeli znati što nas čeka u ovoj godini.

Zima je bila ipak drukčija nego prethodna. Oborina je opet bilo previše, ali bilo je i bure, a i niskih temperatura. Pred sam kraj prosinca, temperatura nekoliko dana nije porasla iznad nule. Imali smo još nekoliko hladnih dana u siječnju, a i nekoliko u veljači.

Sve skupa dovoljno za razvrstavanje pupova. Da će cvjetnog pupa biti više nego prošle godine, već je krajem travnja bilo potpuno vidljivo. Resa se dobro razvijala bez obzira što temperature još nisu bile one proljetne.

Prerano je govoriti o mogućim problemima koji nas očekuju od štetnika ili bolesti, ali je sasvim sigurno da će ovu sezonu obilježiti paunovo oko. To znači da i dalje trpimo posljedice previše vlažne 2014. godine.

Problemi s paunovim okom nisu samo na Šolti. Iste vijesti mi stižu i s mnogih drugih maslinarskih područja. Štete od zaraze su na nekim predjelima već itekako vidljive. Donje grane su ostale potpuno bez lista i to će se značajno odraziti na količinu uroda.

Zaraza je izraženija u udolinama i poljima. Tamo se vlaga duže zadržava i zrak sporije cirkulira. Bez obzira koriste li maslinari bakar za zaštitu ili ne, stabla na tim područjima godinama imaju smanjen urod. Čini mi se da je taj problem svake sezone izraženiji, te da se granica zaraze svake godine pomiče. Ispada da je paunovo oko nešto protiv čega se gotovo nemoguće boriti ili to radimo na pogrešan način.

Da bi se nekako mogli nositi s tim problemom, mislim da se kao prvo treba pomiriti s činjenicom da je paunovo oko nešto što je stalno prisutno na određenim stablima i pozicijama, te da mjere koje poduzimamo mogu ići samo u pravcu smanjenja štete.

Nakon dvadesetak godina borbe siguran sam da trajnog rješenja nema.

Ovih dana sam zapazio nešto jako zanimljivo što me je potaknulo na ovakvo razmišljanje. Usred zaraženog područja ugledao sam nekoliko zapuštenih stabala koja izgledaju potpuno zdravo. Bez obzira što im se grane dodiruju s onima obrađenim i jako zaraženim - na njima skoro da nema bolesti. Do sada nisam na to obraćao pažnju, ali mi je ovo izgledalo prilično očito, pa sam obišao još neka druga mjesta i svugdje je bilo isto. Na zapuštenim stablima zaraza je zanemariva i pored činjenice da su sva redom jako gusta.

Raspitao sam se o ovome i kod drugih maslinara i svi su mi potvrdili slično zapažanje. Normalno da sam se upitao što mi zapravo pogrešno radimo i kakve veze ima obrada i paunovo oko.

Još davno sam primijetio da stabla nakon obilnijeg uroda teže podnose napad bolesti. Logično je da je razlog tome iscrpljenost stabla. Uvjerenje da će prozračnost stabla pomoći sprječavanju zaraze, kao i mnoge grane bez lišća, navode nas na jaču rezidbu. Bojim se da time postižemo upravo suprotan efekt.

Radikalna rezidba tjera stablo da za vlastitu obnovu troši više energije, a pri tome se iscrpljuje i kao rezultat imamo jaču zarazu. Nakon ovogodišnjeg iskustva, mišljenja sam da bi jako zaražena stabla trebalo rezati vrlo lagano ili u nekim godinama rezidbu čak preskočiti.

Nakon defolijacije na gušćem stablu ipak ostaje veći broj listova i više zdravih grančica. To znači mogući veći urod, a to je konačni cilj.

Pošto su donje grane izloženije napadu bolesti preostaje nam i mogućnost s kojom nisam baš najsretniji, a to je mijenjanje uzgojnog oblika i puštanje krošnje u visinu. Na taj način također možemo nešto povećati prinos.

Ovo što sam naveo bio bi zapravo način ponašanja koji bi dugoročno, u kombinaciji sa zaštitom, trebao ublažiti probleme koje izaziva paunovo oko.

Problem dolazi na naplatu nakon završetka cvjetanja, jer grane na kojima nema starog lišća ne mogu zadržati plod. U starom lišću nalazila se zaliha hrane potrebna za uspješnu oplodnju.

Da bi vratili maslini ono što je izgubila najbolje i najbrže bi bilo ići prehranom preko lista. Meni se prethodnih godina kombinacija uree i folijarnih gnojiva s dodatkom mikroelemenata dobro pokazala.

Prehranu bi inače trebalo ponoviti dva do tri puta do početka cvjetanja. Znam da to nije lagan posao, ali je jedino što nam preostaje da koliko-toliko ublažimo posljedice.

Piše i snima Vicko Kaštelanac, maslinar

28. travanj 2024 17:22