PISMO SA ŠKOJAStižu vrućine, a s njima i ključno pitanje: Kako stvoriti uvjete za navodnjavanje maslinika? Evo što kaže naš dopisnik sa Šolte

Trenutačno stanje u šoltanskim maslinicima je zadovoljavajuće. Urod je solidan pa bi prinos, ako se dalje uvjeti dobro poklope, mogao biti iznad prosjeka. Ipak, čitavo vrijeme smo nekako na rubu jer stalno prijeti suša. Količine kiše koje su pale tijekom proljeća jedva su održavale stabla u funkciji. I onda se 3. lipnja nebo smilovalo i pala je obilata kiša između 40 i 50 litara po metru četvornom i to u idealnom trenutku, nakon cvjetanja kad je kretala selekcija plodova. Obim selekcije najviše ovisi o raspoloživoj vlazi tako da su stabla zadržala urod i nadam se da će to biti dovoljno do završetka procesa formiranja koštice. Slična situacija je i u većini dalmatinskih krajeva što znači da se maslinari imaju čemu nadati.

Ovog proljeća nije bilo ni značajne pojave paunova oka, pa je većina stabala u dobroj kondiciji. Što se tiče moljca, on na Šolti već nekoliko godina ne predstavlja ozbiljan problem. Let mu je bio minimalan. Imam dojam da se taj štetnik još nije prilagodio ranijem cvjetanju masline pa jednostavno zakasni s prvom generacijom, što bitno utječe na njegovu populaciju.

Oprezno s mušicom

Ipak, da ne bude sve idealno pobrinut će se maslinina mušica. Njezina prva generacija je već sada prilično brojna, pa trebamo biti oprezni, jer će za desetak dana plodovi postati za nju atraktivni. Meteorolozi za sljedeće dane najavljuju val jake vrućine što je najučinkovitiji alat u sprječavanju tog štetnika, pa se nadam da će to poremetiti njezin razvoj kao što se dogodilo pretprošle godine.

Nažalost, vrućine koje slijede imat će i loše efekte jer će ubrzati isušivanje tla, pa se otvara pitanje kako osigurati maslinama dovoljno vode za daljnje funkcioniranje.

Prije par godina Općina Šolta je u suradnji s udrugom maslinara "Zlatna šoltanka" pokrenula projekt navodnjavanja. Tom prigodom je kroz dva proračunska razdoblja otvoren natječaj za sufinanciranje akumulacija i postavljanje instalacija za navodnjavanje po maslinicima i organiziran je prijevoz vode do njih.

Paralelno s time je napravljena studija koja je obuhvatila potrebe za vodom, kao i količine s kojima raspolažemo, te odredila mjere kako će se iste povećavati. Nažalost, nakon toga realizacija projekta se usporila, pa natječaji nisu otvarani ni prošle ni ove godine.

Pronađena voda

Ipak neke aktivnosti su nastavljene, pa je Šoltane prije nekoliko dana razveselila vijest da je bušenjem nađena voda na području Mirine blizu mjesta Maslinice. Prve neslužbene informacije kažu da je riječ o količinama većim od litre u sekundi, što je poprilično u odnosu na kapacitet šoltanskog vodovoda. Nažalost, voda se nalazi na dubini većoj od 100 metara, tj. ispod razine mora, pa izgleda da sadrži i određenu količinu soli. To je ono što u narodu zovu bočata voda. Kao takva vjerojatno će moći poslužiti za zalijevanje, a količina soli će odrediti hoće li biti moguće istu koristiti kroz sistem vodovoda. Ostaje vidjeti na koji način će se organizirati izvlačenje, akumulacija i distribucija. To sigurno neće biti jednostavna zadaća, ali raduje da postoje određene rezerve vode. Možda ih bude još na drugim dijelovima otoka.

Osim vodovoda i podzemnih voda, mišljenja sam da najveći potencijal postoji u prikupljanju kišnice. Godišnja količina oborina na Šolti prelazi 750 litara po metru četvornom što znači da naplov od 1,3 m prikuplja metar kubični vode. Ta količina je dovoljna za jedno stablo masline tijekom sušnog razdoblja, ako je smišljeno rasporedimo.

Kako je to nekad bilo

U prošlosti, prije Prvog svjetskog rata, Šolta je brojila više od 3000 stanovnika. Bilo je i više tisuća grla stoke, a sadilo se i puno povrća. Hrana se proizvodila za potrebe stanovništva, a bilo je i viškova. U to vrijeme nije bilo ni vodovoda, ni vodonosaca i opskrba je ovisila o prikupljanju kišnice. Zahvaljujući velikim prihodima od vina tadašnji Šoltani su gradili akumulacije za vodu, i privatne i javne. Također su uređivali i privodili svrsi otočne lokve i na taj način uspijevali zadovoljiti potrebe. Izgradnja gustirni se nastavila sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća, tj. do dolaska vode s kopna. Danas je dio tih sistema zapušten, ali se lako može obnoviti. Ostatak je ispravan, ali se to sve skupa malo koristi. Ukupni kapacitet tih akumulacija prelazi 60.000 kubika što je količina koja bi mogla biti dovoljna za zalijevanje svih maslina na otoku. Slična situacija je po čitavoj Dalmaciji s time da je to na obali još povoljnije, jer tamo ima više podzemnih voda i izvora.

Iz ovoga možemo zaključiti da nam na raspolaganju stoji dovoljno mogućnosti da riješimo problem suše. Ipak za to trebamo promijeniti pristup, a način razmišljanja pokušati prilagoditi ublažavanju posljedica klimatskih promjena.

U zadnje vrijeme se javlja sve više ideja da treba mijenjati sortiment i saditi afričke sorte, jer one navodno bolje podnose vrućine i sušu. Bojim se da bi to ozbiljno ugrozilo naš maslinarski identitet. Siguran sam da će se naša oblica, šoltanka, lastovka i ostale odlično snaći u ovim otežanim uvjetima ako im osiguramo dovoljno vode.