PRIČA ZA 10Vrhunska maslinarka Marijana Podrug ugostila nas je u Piramatovcima: 1800 stabala, nagrađivana ekološka ulja, a ni tu priči nije kraj

U Piramatovcima, malom mjestu udaljenom desetak kilometara od Skradina i smještenom nedaleko od slapova Krke, obitelj Podrug desetljećima živi uz zemlju i masline. Blizina Nacionalnog parka Krka u njihov kraj dovodi velik broj posjetitelja, no priča OPG-a Podrug nije nastala kao unaprijed zacrtan poslovni plan – rasla je iz obiteljske tradicije, naslijeđenih i neiskorištenih parcela, novih nasada, rada nekoliko generacija i odluke Marijane Podrug da gospodarstvo preuzme, modernizira i razvije u ozbiljnu ekološku proizvodnju.

OPG je prije približno 25 godina osnovao njezin svekar, ali obiteljsko sjećanje seže mnogo dalje. Prema predaji koju je svekru prenio njegov djed, u obitelji se ulje spominjalo još 1886. godine, dok su pojedini maslinici stariji od dva stoljeća. Marijana je gospodarstvo preuzela kako bi mogla aplicirati za sredstva Europske unije i pokrenuti njegovu modernizaciju. Danas obitelj obrađuje oko 1800 stabala, proizvodi nagrađivana ekološka maslinova ulja i svoj rad gradi na kvaliteti koju, kako kaže, ne određuje samo trenutak prerade nego cijeli put ploda – od stabla do spremnika.

Knjigovođa, maslinarka, slastičarka

Marijana je srednju školu završila u Šibeniku tijekom ratnih godina, a u obitelji je tada radio samo njezin otac, pa se odmah nakon završetka škole zaposlila. Želja za učenjem nije nestala – tijekom godina školovala se za knjigovođu, maslinarku, trgovca i slastičara, a svako od tih obrazovanja bilo je povezano s određenim razdobljem njezina života, konkretnom potrebom ili željom koju je htjela ostvariti.

Za maslinarku se školovala zahvaljujući suprugu, čovjeku koji je odavno zaljubljen u masline i koji ju je uveo u posao o kojem do tada nije razmišljala. Trgovinu je izabrala sama jer je željela otvoriti trgovinu za majke i bebe. U tom je poslu provela šest godina, ali pokazalo se da u Šibeniku nema dovoljno interesa da bi takva trgovina dugoročno opstala. Povratak jednoj staroj želji dogodio se nakon što je postala nositeljica OPG-a. Goste koji su dolazili na gospodarstvo dočekivala je kolačima, a njihovi komentari i njezino zadovoljstvo pripremom slastica podsjetili su je da san o slastičarstvu nikada nije sasvim nestao – zato se školovala i za slastičara.

– Kada danas pogledam sve te naizgled različite smjerove, vidim da me svaki doveo do mjesta na kojem sam sada. Knjigovodstvo mi pomaže u administrativnom dijelu gospodarstva, trgovačko iskustvo u prodaji i radu s kupcima, slastičarstvo u gostoprimstvu, a školovanje za maslinarku u stručnom razumijevanju proizvodnje – zaključuje Marijana.

Važan dio njezina puta bilo je i sudjelovanje u izboru za Najuzorniju seosku ženu, na kojem je osvojila mjesto druge pratilje.

– To je iskustvo koje nikada neću zaboraviti. Puno sam naučila, a koliko sam divnih žena upoznala, ni sama ne znam. Imamo veliku grupu u kojoj možeš postaviti pitanje bilo koje prirode i odgovor ćeš dobiti u roku od pola sata – govori Marijana.

Mjere za mlade poljoprivrednike

Obitelj njezina supruga bavila se stočarstvom, vinogradarstvom i maslinarstvom. Nakon rata opstalo je ponajprije maslinarstvo, dok se drugim granama danas bave više iz hobija. U početku je pomagala suprugu i njegovoj obitelji, učila promatrajući njihov rad i uključivala se ondje gdje je bilo potrebno. S vremenom je prestala biti samo pomoć. Masline, ritam rada kroz godinu i zadovoljstvo koje dolazi nakon berbe i prerade postali su i njezina ljubav.

– Možda u maslinik nisam ušla zbog dječjeg sna, ali sam ga kroz godine zavoljela kao svoj – kaže.

Pravi zaokret dogodio se kada je od svekra preuzela OPG – tada su ona i suprug preuzeli vodeću ulogu, a odgovornost je tražila mnogo više znanja, rada i samostalnog odlučivanja. U tom se razdoblju školovala za maslinarku i istodobno učila kroz svakodnevni rad. Škola joj je dala stručno polazište, ali maslinik je ostao mjesto na kojem se znanje stalno provjerava. Maslinarstvo se, objašnjava, ne može naučiti samo iz knjige – potrebno je gledati stablo, pratiti razvoj ploda, razumjeti vremenske prilike, promatrati cijelu proizvodnu godinu i učiti iz pogrešaka. Tako je od osobe koja pomaže postupno postala aktivna sudionica, a zatim i nositeljica gospodarstva koja maslinarstvo smatra svojim poslom.

Važan početni poticaj dobila je kroz mjeru za mlade poljoprivrednike. Ta joj je potpora omogućila ozbiljniji ulazak u poljoprivredu i ulaganja koja bi vlastitim sredstvima bila teža. Tijekom godina koristila je i više manjih mjera Šibensko-kninske županije. Iako pojedinačno nisu velike, za malo gospodarstvo svaka takva pomoć znači mogućnost kupnje opreme, uređenja proizvodnje ili novog koraka prema modernizaciji.

Budući da je naslijeđeni maslinik imao dosta neiskorištene zemlje, Marijana i suprug odlučili su podizati i nove nasade. Današnja proizvodnja zato spaja obiteljsku ostavštinu i njihov vlastiti rad. Na području Piramatovaca imaju oko 1800 stabala, među kojima prevladavaju oblica i krvavica, a uzgajaju i levantinku.

– Svi su maslinici u istom kraju, na području sela u općini Skradin. Ovu mikrolokaciju smatram velikom prednošću. Naravno, svjesni smo da zbog ograničenih površina nikada nećemo količinom konkurirati velikim proizvođačima, no vjerujem da se možemo natjecati kvalitetom. Brojne domaće i svjetske nagrade to i potvrđuju – kaže Podrug.

Nema podjele na muške i ženske poslove

Posao na OPG-u Podrug raspoređen je prema znanju, snazi i mogućnostima, ali podjela nije kruta. Suprug obavlja malčiranje, frezanje i rezidbu, odnosno škaranje, a Marijana radi s njim, uklanja vodopije i prema potrebi malčira. Kada započne berba, podjela na muške i ženske poslove nestaje. Marijana radi ručnim Campagnola tresačima i traktorom u maslinik dovozi svu potrebnu opremu. Suprug drugim traktorom odvozi kašete s maslinama. U berbi pomažu prijatelji i rodbina, ali s rastom broja stabala postaje jasno da takav način više neće biti dovoljan. Dodatne radnike sve je teže pronaći, a nedostatak radne snage smatra jednim od najvećih problema suvremene poljoprivrede.

Iako se maslinarstvo još zna prikazivati kao pretežno muški posao, Marijana smatra da se njime danas ravnopravno bave muškarci i žene. Fizički najteže zadatke muškarci preuzimaju u većoj mjeri, što smatra razumljivim, ali kako kaže, to ne znači da žene ne mogu voditi proizvodnju, odlučivati o kvaliteti, organizirati posao i predstavljati proizvod. Članica je udruge "Ultra Extra" u kojoj su muškarci i dalje u većini, no broj žena koje vode gospodarstva, proizvode ulje, sudjeluju na natjecanjima i same predstavljaju svoj rad neprestano raste.

– U samom masliniku ženi može biti teže jer je posao fizički zahtjevan. Postoje zadaci koji su bez muške pomoći vrlo naporni. Ali kada se posao podijeli i kada znaš što radiš, nema razloga da žena ne bude uspješna maslinarka. Svoj spol ne gledam kao prepreku, nego kao činjenicu da neke poslove lakše odrađujemo zajedno – objašnjava.

Prednosti ženskog pristupa više prepoznaje u komunikaciji, prodaji, nastupima na manifestacijama i odnosu s kupcima nego u samom fizičkom radu. Žene, smatra, nerijetko lakše započnu razgovor, imaju strpljenja saslušati kupca i jednostavnije stvaraju osobni kontakt. Kada predstavlja bocu ulja, Marijana ne govori samo o proizvodu – govori o obitelji, masliniku, radu i kraju iz kojeg ulje dolazi. Tu se, kaže, mnoge žene vrlo dobro snalaze, premda ne smatra da je riječ o sposobnosti koja pripada isključivo jednom spolu. Najvažnije je voljeti ono što radiš i vjerovati u proizvod koji nudiš.

Koraci do vrhunskog ulja

Kvaliteta ulja počinje mnogo prije uljare – počinje zdravim plodom, pravilnom njegom stabla, dobrim odabirom trenutka berbe i pažljivim postupanjem s maslinama. Jedna izvrsno odrađena faza ne može nadoknaditi propust u drugoj. Ako se plod ubere u pravom trenutku, a zatim predugo čeka na preradu, gubi se dio kvalitete. Jednako vrijedi za ulje koje je dobro proizvedeno, ali nepropisno čuvano.

Obitelj Podrug berbu započinje nakon 1. listopada, ali taj datum sam po sebi nije presudan. Marijana prati stanje stabala, zrelost ploda i promjene u masliniku. Ne čeka nužno punu zrelost jer joj najveći mogući randman nije glavni cilj, već traži ravnotežu koja će dati zdravo, izražajno i kvalitetno ulje željenih svojstava. Berba je jedan od najvažnijih trenutaka godine i u toj fazi nema mnogo prostora za pogrešku.

– Veliku prednost predstavlja ekološka uljara udaljena tek desetak kilometara od naše kuće. Masline možemo preraditi odmah nakon završetka dnevne berbe. Cilj je da svaki ubrani plod dođe na preradu istoga dana, svakako unutar 24 sata, a kada okolnosti dopuste i mnogo ranije – kaže Marijana.

Nakon prerade ulje odlazi u inox spremnike pod zaštitom argona. Inertni plin smanjuje dodir ulja s kisikom i usporava procese koji bi mogli narušiti njegovu svježinu. Ulje jednom pretaču kako bi ga odvojili od taloga, spriječili kvarenje te razvoj neugodnih mirisa i okusa. Konoba u kojoj ga čuvaju klimatizirana je tijekom ljeta i zime jer uz kisik i svjetlost veliku opasnost predstavljaju previsoke i nestabilne temperature.

– Možeš proizvesti odlično ulje, ali ako ga poslije ne čuvaš pravilno, možeš izgubiti velik dio onoga što si napravio u masliniku i uljari – ističe.

Vrhunsko maslinovo ulje za nju je prije svega ulje bez senzorskih nedostataka. Mora biti čisto, skladno i izražajno, s lijepom voćnošću te uravnoteženom gorčinom i pikantnošću. Želi da ulje OPG-a Podrug ima prepoznatljiv karakter, ali da kušaču istodobno bude ugodno. Reakcije ljudi koji prvi put probaju njihovo ulje potvrđuju koliko su potrošači navikli na proizvode s trgovačkih polica, a koliko rijetko imaju priliku kušati svježe, kvalitetno ekstra djevičansko maslinovo ulje. Mnogi nakon kušanja kažu da takvo što još nisu probali, a Marijani je najvažnije da se vrate i iduće godine.

Njihovi maslinici nalaze se u podneblju povoljnom za maslinu pa nemaju većih problema sa štetnicima niti moraju provoditi mnogo tretiranja. Kao ekološki proizvođači nastoje raditi što prirodnije, oslanjajući se na pravilnu gnojidbu, njegu i praćenje stanja nasada. Ekološka proizvodnja, međutim, nije jednostavnija ni jeftinija.

Marijana iz osobnog iskustva smatra da je konvencionalna proizvodnja financijski isplativija. Konvencionalna gnojiva znatno su jeftinija od dopuštenih ekoloških, papirologija je jednostavnija, a proizvođači nemaju isti opseg terenskih kontrola. Poticaji u ekološkoj proizvodnji jesu viši, ali po njezinoj procjeni nisu dovoljni da nadoknade visoke cijene gnojiva i ostale troškove.

– Unatoč tome, u ekološkom uzgoju vidim više prednosti. Zabranjena je primjena sintetskih pesticida, umjetnih mineralnih gnojiva i drugih kemijskih sredstava, proizvodnja je usmjerena na očuvanje prirode, a meni je jednako važno uvjerenje da kupcu nudimo zdrav proizvod. Kada zbrojim financijske poteškoće i vrijednosti koje želim očuvati, prednost dajem ekološkom putu – zaključuje Podrug.

Nagrada s Noćnjaka draža od New Yorka

OPG Podrug tijekom godina osvojio je velik broj domaćih i inozemnih nagrada. Svaka im je važna jer potvrđuje da su stručni ocjenjivači prepoznali rezultat cjelogodišnjeg rada, ali jedna ima posebno mjesto.

– Najdraža mi je nagrada s našeg domaćeg natjecanja – Noćnjaka. Kad ti kod kuće priznaju da si dobar, pa što je onda jedan New York? – govori uz osmijeh.

Za nju je nagrada potvrda da su odluke donesene tijekom godine bile dobre – da su pravilno njegovali masline, izabrali trenutak berbe, brzo preradili plod i sačuvali ulje. Priznanja im donose i vidljivost koju mali proizvođač teško može ostvariti klasičnim kanalima prodaje. OPG Podrug ne proizvodi količine s kojima bi mogao biti prisutan na svakom prodajnom mjestu, pa svaka nagrada pomaže da novi kupci saznaju za njih i steknu početno povjerenje.

A najvrjedniji trenutak dolazi nakon toga – kupac prvi put dođe zbog medalje, preporuke ili objave, kuša ulje, a sljedeće se godine vrati sam. Tada nagrada prestaje biti ukras na polici i postaje početak trajnog odnosa s kupcem.

Udruga "Ultra Extra" okuplja predane maslinare i uljare Šibensko-kninske županije s ciljem proizvodnje i promicanja najkvalitetnijih ulja toga kraja. Članovi polaze od uvjerenja da se izvrsnost postiže znanjem, predanošću i suradnjom te zajednički nastoje podizati standarde maslinarstva. Marijana bez zadrške kaže da njihov kraj ima "ulja bolja od najboljih". Njezino ulje nalazi se i u kategoriji Ultra Virgin, čiji su kemijski i organoleptički kriteriji postavljeni iznad standarda za ekstra djevičansko maslinovo ulje koje propisuje Međunarodno vijeće za maslinovo ulje. Projekt je pokrenuo Klub "Oleum Premium Dalmaticum", koji okuplja udruge maslinara i njihove članove iz sve četiri dalmatinske županije. Kriteriji za članstvo i dobivanje licencije su strogi, pa Marijani pripadnost toj kategoriji predstavlja još jednu potvrdu dosljednosti njihove proizvodnje.

Sloboda koju diktira priroda

Najteži su trenuci oni u kojima Marijana i suprug vide da posla ima više nego što ga mogu obaviti, a svaki je zadatak potreban. Tada se poslovi nagomilaju i treba odlučiti čemu dati prednost. Takve situacije naučile su ih boljoj organizaciji, ali i prihvaćanju činjenice da sve ne mogu zauvijek raditi sami. Poljoprivreda traži strpljenje, jer priroda ne dopušta proizvođaču da radi samo onda kada mu odgovara. Vrijeme rezidbe, zaštite, gnojidbe i berbe određuju stanje stabala i vremenske prilike – čovjek se mora prilagođavati njima.

– Među najvećim izazovima je nedostatak radne snage, rast troškova i pronalazak tržišta. Inflacija podiže cijene repromaterijala, opreme i usluga, dok prodajna cijena maslinova ulja taj rast ne prati, nego uglavnom stagnira. Proizvođaču troškovi rastu, a mogućnost podizanja cijene krajnjeg proizvoda ostaje vrlo ograničena – objašnjava.

Prodaja je zahtjevna i zato što se OPG nalazi u kraju u kojem velik broj obitelji proizvodi vlastito ulje. Kupci se lako usmjere na cijenu, dok je mnogo teže objasniti zbog čega kvalitetno domaće ulje mora koštati više. Velik problem stvaraju patvorena i nekvalitetna ulja koja se prodaju pod oznakama zbog kojih potrošač vjeruje da kupuje ekstra djevičanski proizvod. Laiku je teško razlikovati ulje malog proizvođača od jeftinije boce iz trgovačkog centra kada na obje etikete piše "ekstra djevičansko". Zato Marijana smatra da je potrebno više edukacije potrošača, snažnija kontrola tržišta i veće razumijevanje stvarne vrijednosti domaćeg proizvoda. Živjeti isključivo od maslinarstva danas je, prema njezinu iskustvu, vrlo teško. Za to su potrebni veća proizvodnja, stabilno tržište i cijena koja prati stvarne troškove. Potpore mogu olakšati ulaganja, ali ne rješavaju sve probleme s kojima se malo gospodarstvo susreće.

Ipak, rad na vlastitom gospodarstvu istodobno joj je dao vrstu slobode koju u klasičnom radnom odnosu nije imala. Sama slaže dnevni raspored, može dio obveza prilagoditi obitelji, pronaći vrijeme za sebe i putovanja ili uzeti pauzu po potrebi. Ta sloboda traje do početka berbe.

– Kad dođe berba, nema pauze. Maslina ne pita je li nedjelja, praznik ili imaš neki drugi plan. Tada se sve mora podrediti berbi – kaže.

Usklađivanje obitelji i poljoprivrede ovisi o dobroj organizaciji i razumijevanju ukućana pa je posao u određenim dijelovima godine apsolutni prioritet. Djeca su odmalena bila uz roditelje i pomagala u masliniku sve do odlaska na fakultet. Znaju koliko rada stoji iza jedne boce ulja. Kći studira dizajn, a sin strojarstvo u Zagrebu. Marijana ne zna hoće li se jednoga dana vratiti maslinama i ne želi ih prisiljavati. Važno joj je da razumiju vrijednost rada i da mogu slobodno izabrati svoj put.

– Vidjet ćemo hoće li sjeme koje smo posijali jednoga dana uroditi plodom. Ako se vrate OPG-u, bit ću sretna, a ako ne, opet ću biti ponosna na njih – govori Marijana.

Kušaonica i cilj koji svi čekamo

Kako kaže, najveće zadovoljstvo donosi joj susret s kupcem koji kuša njihovo ulje, miriše ga, divi mu se i govori da mu se čini gotovo nestvarnim da takav okus postoji. Kada taj kupac preporuči ulje drugima i ponovno se vrati, Marijana dobiva najizravniju potvrdu da su rano ustajanje, umor i sav rad u masliniku imali smisla.

Zbog toga želi otvoriti kušaonicu – plan postoji dugo i prostor je već trebao biti otvoren, ali realizaciju usporavaju imovinskopravni odnosi. Marijana se katkad našali da se čovjek počne pitati hoće li ostarjeti prije nego što ostvari cilj, ali od kušaonice ne odustaje. Želi prostor u kojem će ljude moći dočekati, omogućiti im da kušaju ulje te im ispričati priču o maslinama, obitelji i Piramatovcima. Blizina Skradina i Nacionalnog parka Krka daje takvom projektu prirodan potencijal, ali njezin cilj nije stvoriti još jednu usputnu turističku postaju – želi izravan susret proizvođača i gosta, razgovor u kojem boca dobiva kontekst, a kupac razumije što je sve bilo potrebno da bi ulje stiglo pred njega.

Ne namjerava pod svaku cijenu povećavati broj stabala. Prioritet joj je sačuvati kvalitetu, razvijati ono što već imaju i postići veću prepoznatljivost proizvoda Količina ne smije ugroziti standard koji su godinama gradili. Ima i još jedan veliki cilj, ali za sada ga ne želi otkriti.

– Neka ostane tajna. Ako se ostvari, znat ćete među prvima – obećava.

Kada podvuče crtu ispod puta koji je započeo izvan poljoprivrede, nastavio se preko suprugove ljubavi prema maslinama i prerastao u vođenje ekološkoga gospodarstva, Marijana nema dvojbi. Zadovoljna je odlukom da život veže uz zemlju i ponovno bi izabrala isti smjer. Unatoč svemu, maslinarstvo joj daje slobodu, osjećaj da radi za sebe i mogućnost da vlastitim rukama stvori proizvod koji će ponuditi drugome. U Piramatovcima tako nastavlja obiteljsku priču koja se prema predaji pamti od 1886. godine, ali joj je dala vlastiti smjer utemeljen na tradiciji, ekološkom uzgoju i neposrednom odnosu s kupcima koji se, nakon prvog kušanja, uvijek rado vraćaju.