Nakon ekstremno ledenog siječnja ostala su pitanja kako će se veliki hladni val odraziti na masline. Nagađanja su između problema i koristi koju je možda donio. Mediji su u nekoliko navrata donosili izvještaje o štetama koje su nastale na širem maslinarskom području.
Možda je ovo trenutak da se postavi pitanje što je to stvarno naše maslinarsko područje. Je li to područje gdje su naši stari uzgajali masline ili su to i ovi novi maslinici, koji su nikli u zaleđu planina, zadnjih dvadesetak godina.
Uz obalu i na otocima temperatura nije padala ispod -10 stupnjeva, a na nekim mjestima u zaleđu je bilo i blizu -20. Mogu li i koliko dugo to masline podnijeti? Pravi odgovor na to dat će ovaj ili možda neki budući hladni val.
Najhladnije od 1963.
Za vrijeme hladnoće puno je puta spomenuta daleka 1963. godina, te se napominjalo da su ovo najniže temperature nakon nje. Činjenica je da je ekstremnih zima bilo i ranije, ali tada nije bilo svakodnevnog mjerenja.
Stanko Ožanić u svojoj knjizi „Poljoprivreda Dalmacije u prošlosti“ navodi nekoliko slučajeva kad su masline stradale zbog velike hladnoće i to: godina 1510., 1709.,1782.,1788.,1806.,1929., a za zimu 1941./42. kaže da je bila nezapamćena i da su masline stradale i uz samu morsku obalu.
Osim maslina, tih godina su stradale i druge mediteranske kulture. Takvi ekstremni slučajevi upozoravaju nas da može biti puno gore nego je bilo ovaj put.
Što se tiče šoltanskih maslinara, oni mogu biti mirni, jer su štete koje su nastale zbog leda zanemarive. Na oblicama je teško uočiti tragove hladnoće. Nešto više se primjećuje kod šoltanke i to u vidu ponešto sprženih listova sa sjeverne strane. To me ne čudi, jer ona je na hladnoću ipak osjetljivija.
Najviše tragova leda primijetio sam na dužici gdje je stradala i pokoja mladica. Raduje me činjenica da su masline podnijele hladnoću puno bolje od nekih drugih biljaka.
Rogači, koji su dalje od mora, ostali su bez lista, a o limunima da i ne govorimo. O intenzitetu hladnoće svjedoče mnogobrojni usahli grmovi tršlje (Šoltani je nazivaju smrška) i opržene iglice na alepskom boru.
Sretna okolnost je da je hladni val došao postupno. Kroz prosinac smo imali nekoliko puta temperaturu oko nule i biljke su se pripremile i povukle sokove. To je način kojim se maslina zimskom hibernacijom bori protiv niskih temperatura. Ako zahlađenje nastupi iznenada, onda to može imati puno gore posljedice.
Kao primjer mi je ostala u sjećanju 1988. godina. Zahlađenje od dva tjedna je nastupilo 28. veljače, nakon što su gotovo proljetne temperature izazvale kretanje sokova. Iako se tada temperatura spuštala tek dva do tri stupnja ispod nule, došlo je do pucanja kore na granama, debljine prsta na mnogim stablima, pa sam ponavljao rezidbu koju sam već bio završio.
Blagoslov hladnog siječnja
Osobno u ovom hladnom valu vidim dosta pozitivnoga. Na otoku postoji narodna predaja da je oštra zima najvažniji uvjet za dobru godinu. Hladni siječanj je najvjerojatnije stvorio idealne prilike za razvrstavanje pupova. Mraz je izrahlio površinske slojeve tla, a dio štetnika sigurno nije uspio prezimiti, pa bi njihove prve generacije trebale biti brojčano zanemarive.
Pravi dokaz za to je snježna 2012. godina, koju na Šolti pamtimo po rekordnom i izuzetno zdravom urodu. Te godine gotovo da nije bilo ni mušice, ni moljca, niti značajne štete od svrdlaša. Velika hladnoća također je učinkovito riješila čađavicu i medić.
Ova zima, a i prethodna jesen, zanimljivi su i po nedostatku vlage. Malo je bilo kišnih dana i vrijeme je najčešće po buri, te će se sigurno smanjiti razvoj zaraze od paunova oka. Sve u svemu priroda je za sada na Šolti stvorila uvjete za dobru maslinarsku godinu.
Novi ciklus je započeo, nadajmo se da će biti uspješan.