Ishrana masline tema je o kojoj se često govori kroz praksu, ali rjeđe kroz sustavno razumijevanje onoga što se zapravo događa u tlu i biljci. Upravo zato o ovoj smo temi pitali doktora znanosti Branimira Urlića, diplomiranog agronoma i višeg znanstvenog suradnika na Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu, koji ujedno predaje na studiju Mediteranske poljoprivrede Sveučilišta u Splitu. Njegov stručni i znanstveni rad obuhvaća agroekologiju, ishranu bilja i povrćarstvo, a iskustvo je dodatno gradio usavršavanjem u inozemstvu.
Na temelju dugogodišnjeg istraživačkog rada, ali i izravnog uvida u stanje naših maslinika, dr. sc. Urlić jasno upozorava na najčešće pogreške u gnojidbi te objašnjava kako pristupiti ishrani masline na način koji je agronomski opravdan i ekonomski održiv.
Višak hraniva u tlu
Ishrana maslina često je bila zanemareni dio agrotehnike u uzgoju ove voćne vrste, ili se smatralo da maslina ionako rađa svake dvije do tri godine te da oko nje ne treba ulagati veći trud, bilo kroz rezidbu, gnojidbu ili zaštitu od bolesti i štetnika. Iako je intenziviranje proizvodnje promijenilo takva razmišljanja, u praksi se i dalje susreću primjeri pretjerane ili neodgovarajuće gnojidbe maslina na području primorske Hrvatske.
Laboratorij za tlo i ishranu bilja Instituta za jadranske kulture tijekom posljednjih desetljeća proveo je nekoliko tisuća analiza tla iz domaćih maslinika, pri čemu su uočeni jasni trendovi. U velikom broju maslinika ista se gnojiva koriste više od 40 do 50 godina, i to u velikim količinama, primjerice 2 do 3 kilograma NPK gnojiva po stablu godišnje. Takva praksa dovela je do akumulacije hraniva, osobito fosfora i kalija, u koncentracijama koje su tri do pet puta veće od maksimalnih vrijednosti za tla koja se smatraju bogato opskrbljenima.
Za razliku od fosfora i kalija, pretjerana primjena dušičnih gnojiva ne dovodi do njegove akumulacije u tlu, ali može imati niz negativnih posljedica. One uključuju prekomjernu bujnost stabala, smanjenu kvalitetu plodova te povećanu osjetljivost na bolesti i štetnike. Slični rezultati uočeni su i u maslinicima podignutima na površinama koje su prethodno bile korištene za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju, poput vinograda ili povrtnjaka. Upravo zbog toga analiza tla predstavlja ključan korak kojim se može zaustaviti nepotrebna primjena gnojiva, čime se ne utječe samo na stanje maslina, već i značajno smanjuju troškovi proizvodnje.
Analiza tla i lista temelj su pravilne gnojidbe
Status ishranjenosti maslinika može se utvrditi pomoću tri osnovne metode: analizom tla, analizom lista i vizualnom procjenom nasada. Prve dvije metode zahtijevaju pravilno uzorkovanje i stručnu laboratorijsku obradu, dok vizualna procjena može poslužiti samo kao okvirni pokazatelj mogućih nedostataka. U praksi se često postavlja pitanje koja je metoda najpouzdanija, no polazište svake ozbiljne analize uvijek je stanje hraniva u tlu, zbog čega analiza tla predstavlja prvi i neizostavan korak.
Analiza tla nužna je pri podizanju nasada, ali i kasnije, u pravilnim vremenskim razmacima, kako bi se pratilo stanje hraniva. Preporučuje se provoditi je svakih tri do pet godina. Međutim, zbog svojstava tla koja utječu na dostupnost hraniva biljci, nerijetko dolazi do nesklada između količine hraniva u tlu i one koju biljka stvarno usvaja, što upućuje na potrebu analize lista.
Analiza lista može se provoditi rutinski, primjerice svake dvije do tri godine, kako bi se pratilo stanje hraniva u biljci i prilagodila gnojidba, ali i ciljano, kada se na listovima uoče simptomi nedostatka. U tom slučaju uzorkuju se listovi s biljaka koje pokazuju simptome, ali i s onih koje izgledaju zdravo, radi usporedbe.
Važno je naglasiti da se list masline ne uzorkuje u bilo kojem trenutku. Uzorkovanje se provodi u razdobljima mirovanja vegetacije, odnosno u zimskom mirovanju tijekom veljače ili u ljetnom mirovanju tijekom srpnja. Uzimaju se najmlađi, potpuno razvijeni listovi s izboja novog porasta koji nemaju plodove. Listovi se prikupljaju sa svih strana krošnje, na visini između 1,5 i 1,8 metara. Nužno je da uzorci potječu sa stabala iste sorte, slične starosti i iz istog maslinika, odnosno s istog tipa tla. Sve ove mjere imaju za cilj spriječiti gnojidbu “po navici”, jer prekomjerna količina jednog hraniva može ometati usvajanje drugog, iako je ono prisutno u tlu u dovoljnim količinama.
Uloga organske tvari
Zanimljivo je da, unatoč općem trendu smanjenja organske tvari u poljoprivrednim tlima, takav pad nije zabilježen u maslinicima. Razlog tome je smanjena obrada tla, poput oranja i frezanja, te češće održavanje travnjaka košnjom. Ako se ipak provodi obrada tla, preporučuje se svakih tri do četiri godine unijeti organska gnojiva poput stajskog gnoja ili komposta, ili pak usitnjeni otpad od rezidbe ostaviti na površini tla. Dodatni pozitivan pomak predstavlja i zakonska regulativa koja omogućuje razastiranje komine u određenim količinama na poljoprivrednim površinama, čime se također doprinosi povećanju organske tvari u tlu.
Koliko hraniva maslina iznosi iz tla
Nakon što se analizom tla i odgovarajućom gnojidbom postigne optimalna razina hraniva, buduće gnojidbe trebaju biti usmjerene na nadoknadu hraniva koja se iznose iz nasada urodom i rezidbom, odnosno uklanjanjem lišća i drva. Dugogodišnja istraživanja, provedena na različitim tipovima tla, sortama i uzgojnim sustavima, omogućila su procjenu prosječnih količina hraniva koje maslina iznosi iz tla. Tako se okvirno može reći da na 100 kilograma prinosa ploda maslina iz tla iznosi od 0,5 do 1 kilogram dušika, od 0,10 do 0,25 kilograma fosfora (izraženog kao P₂O₅) te od 0,6 do 1,2 kilograma kalija (izraženog kao K₂O).
Specifičnosti novih nasada i uzgoja u zaleđu
Posebnu pažnju potrebno je posvetiti gnojidbi novih nasada, osobito onih podignutih melioracijom krša mljevenjem kamena ili na rubnim područjima uzgoja, poput zaleđa Dalmacije. Kod melioriranih tala ključno je provesti meliorativnu gnojidbu prije sadnje, jer se najčešće radi o izrazito siromašnim tlima. Unošenje većih količina hraniva najlakše se provodi tijekom pripreme zemljišta, uz primjenu odgovarajuće mehanizacije. Takva tla karakterizira i visok udio skeleta te ubrzano smanjenje organske tvari tijekom godina, što zahtijeva dodatnu pažnju.
U maslinicima u zaleđu, uz sve prethodno navedene čimbenike, preporučuje se izbjegavati gnojidbu prije kraja zime. Naime, iskustva iz posljednjeg desetljeća pokazuju da su nasadi gnojeni u jesen ili zimu pretrpjeli veće štete od kasnih proljetnih mrazeva.
Valja istaknuti da velik broj proizvođača traži savjete zbog lošeg stanja maslina, no uzrok često nije u nepravilnoj gnojidbi, već u bolestima, ponajprije paunovu oku. Budući da se masline sve češće uzgajaju na područjima gdje je ova bolest prisutna i intenzivna, prije bilo kakvih zahvata u gnojidbi nužno je prvo riješiti primarni problem zaštite bilja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....