sretni trenuciJakša Fiamengo: Maslina kao riječ i pojam izaziva mudrost, iskustvo, plodnost... ali i kartoline iz Amerike

Sve ima svoju mjeru i svoja slavlja, svoje prilike za izvanredne situacije, povode za velike radosti, one osobne, obiteljske, gradske, crkvene, državne... I svi ih dostojno obilježavamo, svatko na svoj način, s puno veselja i nasmiješenosti. Tako je s ljudima, ali bogami i sa životinjama, biljkama...

Svi imaju svoj način, osobito ljudi: slave rođendane, imendane, državne i vjerske blagdane, ili obrnutim redom, kako tko smatra da treba, ali najčešće ravnopravno i jedne i druge. U tim se trenucima, posebno odabranim, vedre i prave prilike nalaze posvud, na nekim lijepim mjestima i s primjerenim dragim ljudima/ osobama/ stvarima/ pojmovima/ događanjima...

Takvih ponuda za slavlje imaju ponajviše i država i crkva u svako doba, a osobito u doba praznika. I ne samo ljudi, već i bilje i životinje imaju u njima svoje sretne trenutke, ma koliko bili različiti od onih čovjekovih. Primjećujete li kako masline približavajući se blagdanskim svečanostima dišu na neki poseban način, kako loza isijava plodnošću. Osjećate li kako i sami postajemo dio njihova slavlja, blagdanskih čarolija. Dakako, okupljeni oko božićnih ili pak uskrsnih misterija, ali i drugih zvjezdanih i planetarnih pobožnosti.

I nema onog koji nije obdaren blagdanskim zračenjem, uvučen u njihov životodajni, napose zimzeleni iskaz, slikovitu duhovnost, koji, primjerice za Božić, prisluškuje što nam tajno šapuću na svom nemuštom jeziku o veličini Bogočovjeka i spasenju od Istočnog grijeha. Blagdani su važni i središnji dio kućnog ugođaja na koji se čeka cijelu godinu, oni su međaši naših raspoloženja i svakog smisla kad su svaka riječ i pogled, svaki osjet i kretnja ravni svečanosti.

U tomu nam pomažu mnoge stvari, iznikle iz tradicije podneblja, posebna vrst svjetlosti, jedinstveni oblik iskazivanja sreće. I svi se osjećamo kao pomazanici života od vjere, dobrote...

Pred božićnim blagdanima, početkom nove ere, uz ljude slavljenike tad su obavezno, kako gdje, božićna jelka ili bor, svjećice, zvjezdice, kuglice i drugi ukrasi na drvcu, sadreni ili pak našminkani idilični fotoprikazi rođenja Djetešca pod drvcem, mudraci, pastiri, ovce, magarac i vol, Marija i Josip, jaslice i dijete Isus u njima, tamjan i treperenje blagoslova, želje za boljim životom...

Sad je pak neko drugo vrijeme, blagdani danas nisu toliko posebno naglašeni kao u doba naših djetinjstava, koje je i samo, to djetinjstvo, bilo najvažniji dar što nam ga donosi svaki blagdan, a njima se u pravilu najviše raduju djeca doživljavajući ga kao radost, doba slavlja i darivanja.

Uz ostala raslinja, kao svjetleću vertikalu, najjasniji svjetionik nije se zaboravljalo ni maslinu. Sve ono što ovo drvo izaziva kao simbol moglo se nazrijeti i u njegovu mjestu u božićnom slavlju. Maslina kao riječ i pojam univerzalnih opticaja izaziva mudrost, iskustvo, plodnost, plemenitost, izdržljivost, rodnost, dar blagdana, blagost, nježnost, izvor emocija, fantazija igrački, slastice, kartoline iz Amerike, pa je li sjeverna ili južna, gdje su naši tada intenzivnije odlazili trbuhom za kruhom...

Sva ta drva, ona od masline, loze, smokve, rogača, trešnje, višnje, nara, itd. zapravo su svijećnjaci tog slavlja, riječi univerzalnih poticaja... Slavlje, jedno veliko slavlje!

O, sretni dani blagdanski! Unatoč punom školskom rasporedu bježali smo kao pučkoškolci onih dana u naša mala mjesta i sela riskirajući nezgode zarad neopravdanih izbivanja iz škole u gradu.

Potpisnik ovih redaka, tada izvan škole ministrant, imao je kakvo-takvo opravdanje što mu je otac, glava kuće, baš na Badnji dan imao rođendan, pa je mogao slaviti i očev blagdan i poći s vršnjacima u kolendanje pod džepnom lampadinom pjevajući zapisane verse pred kućnim vratima da bi se zaslužilo koji dinar, slatko, kolač, keks ili kakav sok od ljubaznih domaćina, koji su čekali iza osvijetljenih prozora.

A onda bi se svi s raznih strana uputili na ponoćku, u veliko liturgijsko rođenje Božića. Ujutro na Badnjak pomagao sam majci kititi bor i puštati s radija "U se vrime godišta", "Tiha noć" i druge pobožne pjesme, sve one radosne i svete pjesme koje su gromko odzvanjale.

Ako je dječačko doba najsretniji i najradosniji dio naših života, onda se to potvrđivalo tih blagdana, kad smo u "robi za o sveca" hodali mjestom. Oni nestašniji puštali su tondine – rupe u velikim ključevima od konobe punili smo barutom ili pak glavicama žigica i treskali njima o zid.

Smjenjivali su se blagdani i nije bilo važno koja je godina bila po redu jer za tisućljetnu dob masline to je bio tek kratki prijelaz iz godine u godinu. Sve mistične tajne tih trenutaka čuvala su drvca, bor, jelka, ali i drugo raslinje, dakako i maslina, koja je uvijek prisutna u svim blagdanskim detaljima, a oni i danas svijetle ljepotom svih djetinjih doživljaja.