Unutrašnjost Dalmacije čini prostor Ravnih kotara, okolica Drniša, Knina, Sinja, Trilja, Imotskog, Vrgorca i područje gornjih Poljica. Tradicionalno, osnovna djelatnost stanovništva bila je poljoprivredna proizvodnja (stočarstvo, vinogradarstvo, ratarstvo i voćarstvo).
Voćarstvo je bilo nešto bolje razvijeno u Ravnim kotarima i okolici Vrgorca, dok je u ostalim dijelovima bilo sporadično ili se voće uzgajalo samo u okućnicama i vrtovima.
Maslinarstvo gotovo nije ni bilo razvijeno osim u pojedinim mikroklimatskim oazama kao što su okolica Benkovca, područje Skradina, Miljevački plato, područje Trnbusa i Blata na Cetini (gornja Poljica), okolica Šestanovca, polje Jezero, pojedini lokaliteti u mjestima Župa, Kozica i Rašćane.
Razlog slabe zastupljenosti masline u ovom prostoru jesu niske zimske temperature koje su glavni ograničavajući čimbenik uzgoja masline i voća. S obzirom na ljekovita svojstva maslinova ulja te visoku kvalitetu maslinova ulja proizvedenog u rubnim uzgojnim područjima, maslina se posljednjih 20-30 godina naglo počela širiti i u ovom prostoru. Ubrzani razvoj maslinarstva, uz već nabrojene čimbenike, posljedica je i klimatskih promjena koje se događaju i u našem prostoru.
Prema procjeni struke, u ovom području se svake godine sadilo više tisuća stabala masline. Nažalost, ta je sadnja bila stihijska, najčešće bez konzultacija sa stručnjacima i bez detaljnije analize klimatskih čimbenika. Takav pristup podizanju maslinika rezultirao je značajnijim štetama na maslinama tijekom zime 2012. godine.
Zima (veljača 2012.) bila je jedna u cikličnom slijedu hladnih zima koje se javljaju u našem uzgojnom području. Poznato je da su vrlo hladne zime bile 1929., 1956., 1985. i 2012. godine. Iz ovog prikaza vidimo kako se pojava ekstremno hladnih zima javlja svakih 25-28 godina, a što u biološkom smislu (maslinarskom) nije dugo vremensko razdoblje.
Prema dostupnim podacima, najniže, odnosno temperature štetne za maslinu, javljale su se u mjesecu veljači. Nakon vrlo blage jeseni te visokih temperatura tijekom prosinca i siječnja uvijek bi slijedila iznimno hladna veljača.
Ta je pojava bila zabilježene i 2012. godine, kada smo imali vrlo visoke temperature tijekom prosinca i siječnja, da bi niske temperature nastupile sredinom veljače (14. i 15. veljače). Cijelo područje unutrašnjosti Dalmacije nije bilo jednako pogođeno ovim niskim temperaturama, a više su stradala južnija područja (Vrgorac, Imotski, Sinj, Trilj) u usporedbi sa sjevernijim područjima (Šibenik, Benkovac, Obrovac).
Prema podacima Državnoga hidrometeorološkog zavoda iz Zagreba, jesen 2011. (studeni i prosinac) godine bila je značajno toplija od višegodišnjeg prosjeka (1961.-1990.). Odstupanje u pojedinim područjima unutrašnjosti Dalmacije bilo je i po nekoliko stupnjeva.
Kao primjer navodimo grad Knin gdje je prosječno odstupanje u prosincu 2011. bilo za 1,7°C u odnosu na višegodišnji prosjek.
U siječnju 2012. nije zabilježeno odstupanje srednjih dnevnih temperatura zraka u ovom području od višegodišnjeg prosjeka. Ovakvo vremensko stanje rezultiralo je produženom vegetativnom aktivnosti masline.
Naime, kroz studeni, prosinac i siječanj u biljci su se odvijali određeni fiziološki procesi smanjenim intenzitetom, a rezultat toga je bio produženi jesenski porast. Početkom veljače (točnije 2. veljače) 2012. ovo područje je zahvatila snježna oluja i za nekoliko dana snježni pokrivač bio je u pojedinim područjima veći od jednog metra.
Oblačno vrijeme i snježne oborine zadržali su se do 13. veljače, kad je bilo vedro vrijeme. Vedro i tiho vrijeme s debelim snježnim pokrivačem rezultiralo je vrlo niskim temperaturama u noći između 13. i 14. veljače, kao i između 14. i 15. veljače.
Najhladnije je bilo na sinjskom području s apsolutno najnižom izmjerenom temperaturom od -19°C. Neka područja u unutrašnjosti Dalmacije imala su još nižu temperaturu koja je na nekim mikrolokalitetima iznosila i do -25°C.
Tako niske temperature pričinile su značajne štete na stablima masline. Veće štete su pretrpjela mlađa stabla masline u odnosu na ona starija. Najveće štete bile su na sinjskom području (Hrvace, Otok, Trilj i Dicmo), zatim područje Muća i bliža okolica Drniša, okolica Perkovića, te područje Knina. Na ovom području sva stabla masline su stradala u potpunosti.
Nešto manje štete nastale su na stablima masline u području gornjih Poljica (Blato na Cetini, Trnbusi, Dolac Gornji), gdje su stradala stabla koja su bila u mikrodepresijama. Ostala stabla masline su imala oštećenja različitog karaktera, od oštećenja mladih grana i grančica do izmrzavanja nadzemnog dijela. Vrlo slično stanje je bilo i na području Šestanovca, Žeževice, Grabovca i Zagvozda. Na ovom području masline su stradale djelomično i u ovisnosti o mikrolokaciji uzgoja.
Najbolje stanje je bilo u području Vrgorca (Rastok i Jezero) gdje su stabla masline stradala od mehaničkih povreda (lom grana pod teretom snijega), a ne kao posljedica izmrzavanja. U sjevernom području (okolica Skradina, Benkovca i Obrovca) štete su bile minimalne.
Maslina je dugovječna voćka i zahvaljujući njezinoj sposobnosti regeneracije, ona je praktički neuništiva. Kod oštećenih stabala potrebno je utvrditi stupanj oštećenja, a prema tome obaviti i obnovu.
Na najugroženijem području potrebno je dobro promisliti je li uopće potrebno stabla obnavljati. Naime, ciklus hladne zime će se ponovno pojaviti i ponovno će nastati štete. Zbog toga na tim područjima nije potrebno ni provoditi obnovu.
Moje je mišljenje da ova područja (Hrvace, Vrlika, Otok, Trilj, Zmijavci, Runovići, Kamenmost...) nisu uopće prihvatljiva za uzgoj masline, osim nekih mikrolokacija koje su uvjetno pogodne za uzgoj masline, a prije same sadnje potrebna je detaljna analiza klimatskih prilika određene lokacije.
U područjima u kojima je došlo do djelomičnih oštećenja stabala masline, potrebno je provesti obnovu.
Zahvaljujući vrlo dubokom snijegu u doba pojave niskih temperatura, većina stabala (debla) masline ostala je neoštećena. Ako je oštećen nadzemni dio (lišće, grančice, grane i osnovne grane), obnova se može obaviti na deblo, i to do zdravog dijela. Kod stabala koja su potpuno stradala potrebno je obaviti obnovu odstranjivanjem cijelog nadzemnog dijela (obnova na panj).
Proizvođači koji nisu obavljali obnovu stabala, sada na kraju sljedeće vegetacijske sezone imajli su veliki broj izboja iz korijena, debla i osnovnih grana. Tijekom zimskog mirovanja potrebno je obaviti uklanjanje starog debla i izbor šest-sedam mladih izboja iz osnovnog korijenja koji imaju uspravan rast i dobar raspored u odnosu na staro stablo.
Tijekom sljedeće sezone ove izboje je potrebno dobro njegovati (obrada, gnojidba i zaštita od štetnika) kako bi na kraju sljedeće sezone imali jedno novo stablo. Obnovljena stabla ulaze u rodno razdoblje u trećoj ili četvrtog godini nakon obnove u zavisnosti od intenziteta agrotehnike u razdoblju obnove.
Stabla kod kojih je došlo do izmrzavanja pojedinih grana ili grančica bilo je potrebno već tijekom sljedećeg proljeća očistiti od oštećenih dijelova i provoditi sve agrotehničke zahvate u nasadu tijekom nadolazeće vegetacijske sezone.
Na kraju je još jednom potrebno napomenuti kako je zima 2012. jedna u valu hladnih zima koje pogađaju ovo područje u pravilnim vremenskim razmacima. Ta zima nas upućuje na činjenicu kvalitetnijeg izbora lokacije za uzgoj masline.
Naime, cijelo područje unutrašnjosti Dalmacije nije apsolutno neprihvatljivo za uzgoj masline. U ovom velikom prostoru postoje pojedini mikroklimatski položaji koji osiguravaju uspješan uzgoj masline te bi se prije podizanja nasada trebalo posavjetovati sa stručnim osobama i provesti analizu klimatskih prilika lokacije.
O ekonomski isplativoj ili ozbiljnijoj proizvodnji maslina (podizanje većih nasada) u ovom području nema smisla ni razmišljati. Maslina u ovom području treba ostati sporadična kultura ili kultura koja se uzgaja u vrtovima ili okućnicama kao pojedinačna stabla ili u manjim nasadima (30-50 stabala).