Serijski svijet se 2019. našao u sličnoj situaciji kao filmski unatrag desetak godina. Emitirana je posljednja epizoda megapopularne "Igre prijestolja", serijskog ekvivalenta filmskim "fantasy" serijalima poput "Gospodara prstenova" i "Harryja Pottera".
Čim je "LOTR" stigao do kraja, a prije posljednjeg poglavlja sage o Potteru, Hollywood je potražio zamjenske blockbusterske franšize u "Kronikama iz Narnije", "Zlatnom kompasu" itd. Grozničava potraga za novim "GOT-om" odvela je, pak, televiziju ove godine do serija "Carnival Row", "His Dark Materials"...
Svaka nova "fantasy" serija snimljena je takoreći s ciljem da bude novi "Game Of Thrones", tako i friški Netflixov "The Witcher" kreatorice Lauren Schmidt Hissrich ("The West Wing", "Daredevil", "The Umbrella Academy"). Određene sličnosti i/li poveznice postoje između Netflixova projekta i onog u produkciji HBO-a.
"Vještac" je također ekranizacija serijala knjiga, u njegovom slučaju poljskog autora Andrzeja Sapkowskog. Avanture lovca na monstrume Geralta od Rivije inspirirale su i seriju videoigara, a Sapkowski je sagradio svijet slavenske mitologije na temeljima pripadajućeg folklora, ali i mitoloških romana i filmova iz "sword&sorcery" podžanra, osobito popularnog u osamdesetima nakon "Conana Barbarina".
Ukoričeni "The Witcher" je svojevrsni slavenski Tolkien, dok bi ekranizirani nekako radije bio slavenski "GOT". I u svijetu serije "Vještac" sjekire konkurentskih kraljevstava bit će otkopane ako već i nisu, moralni kompas ljudi ne pokazuje sjever, a čovjek je često gori od čudovišta, "najveće zlo".
Ima i ovdje incesta, djecomorstva i etničkog čišćenja, iako serija ne politizira kao "Igra prijestolja". Naravno, i u ovoj seriji ima gejzira krvi i nastrane golotinje, odrubljuju se glave i sijevaju nage grudi, najviše kod Yennefer od Vengenberga (atraktivna Anya Chalotra) koja je prošla put od grbave, krivouste seljančice do seksi čarobnice.
Kad Geralt (drveno-solidni Henry Cavill, jedina zvijezda u pretežnoj glumačkoj ekipi nikogovića) dođe kod jednog starog čarobnjaka i ugleda vrt pun golih djevojaka, ovaj mu kaže kako je, otprilike, golotinja tu da mu ljepše prolazi vrijeme.
"The Witcher" je svjestan što publika voli i to joj daje, uključujući i prizor nabildanog, polunagog Cavilla u kadi. Ta svjesnost odmiče od "GOT-a" seriju koja manje "šokira" nasiljem, mizantropijom i golotinjom, a iz "mača i magije" više preferira magiju s obzirom na brojnost čudovišta, ali je lišena magije pokretnih slika.
Realno, ovo je neobavezni žanrovski "B" materijal koji bi se osamdesetih izgubio u moru sličnih filmova, a sad je, kao, prvorazredna TV atrakcija iz domene "obavezno pogledati". Zamislite li "Crvenu Sonju" ili čak "Ksenu, princezu ratnicu" iz devedesetih s modernijom vizualnosti i trendovskom razgolićenosti, dobit ćete ovu seriju.
"Vještac" je upravo to, u načelu bajkovito naivan "sword&sorcery" spektaklić, samo što posjeduje "ambiciozniju" epizodičnu naraciju i tri odvojena kolosijeka s ciljem da, osim naslovnog junaka i Yennefer, predstavi i princezu nadljudskih sposobnosti Ciri (mlada nada Freya Allan) koja je "njegova sudbina" i "vice versa".
Jasno, cilj je i da se serija nepotrebno rastegne na osam jednosatnih epizoda, stvorenih za (p)razne hodove dok se narativni tokovi ne sjedine (za to treba pola sezone) i otkriju veću priču koja nije nužno trebala biti razlomljena i, time, djelovati raštimana zbog različitih vremenskih okvira radnje da se gledatelj pita kad se što zbiva (i zašto).
Geralt je predstavljen razmjerno efektno, u podvodnoj borbi s računalno ne pretjerano spektakularno animiranim kvazi-oktopodnim monstrumom. Vizualizacija i karakterizacija ovog usamljenog junaka-ratnika je arhetipski/akcijski/stoički na mjestu.
On izgleda kao da je Conan pojeo Legolasa za (do)ručak i radije pušta dvama isukanim mačevima da govore, a ljudi ga nerijetko tretiraju kao čudovište i nazivaju "mutantskim kučkinim sinom" zato što je umjetno stvoren, pomoću magije.
Ipak, pokazat će humanost kad, kao Mandalorian iz istoimene Disney+ serije, odluči spasiti jedan nevini život, što će malčice promijeniti njegov pogled na svijet. Problem je da Geralt, zbog ispreturane naracije, na momente postaje sporedan lik u vlastitoj seriji koja bi se mogla zvati i "The Sorceress" po Yennefer.
Nije samo problematična naracija serije, već je i žanrovski ton neujednačen između kvazi-mračnjaštva na rubu fantazijskog horora i lepršavije akcijske avanture. Temelji jedne potentne mitologije postavljeni su na klimavim nogama u prvoj sezoni ove serije. Najavljena druga sezona trebat će dosta toga dovesti u red ako "The Witcher" želi preuzeti "fantasy" prijestolje od "Game Of Thrones".
Odobrena već i treća sezona
U ulozi Cirine bake, kraljice Calanthe, nastupa Jodhi May, sestra Madeleine Stowe u "Posljednjem Mohikancu". Netflix je siguran u potencijal "Witchera" i navodno je već odobrio i treću sezonu serije, nedugo nakon što je najavio drugu. Kako je krenuo, mogao bi dogurati i do osme, kao i "GOT".