StoryEditor
SlikarstvoAlmissa Open Art

Jadranskom magistralom promet teče; stoji na mjestu, a ipak se kreće

Piše Jakov Kosanović
24. kolovoza 2020. - 14:40
'Kolona' Lane Stojičević s motivom Perpetuum Automobilea foto Almissa Open Art

Treći dan programa festivala suvremene umjetnosti Almissa Open Art obilježen je intervencijama u javnom prostoru Lane Stojićević, Erica del Castilla te Vanje Babića i Bojana Mucka. Omišani i njihovi ove godine malobrojniji gosti oraspoložili su se pred radovima koje su prezentirali Lana, Eric, Bojan i Vanja.

Nešto od izloženoga prepoznali su bez daljnjeg tumačenja, a ponešto su i sami uzeli u ruke.

Tako, u skulpturalnoj intervenciji "Kolona", Lana je izložila nešto što splitski kupači Duća, Nemira, vriće žala i Brzeta jako dobro znaju.

A i omiški zdravstveni i socijalni osiguranici i poslovni komuteri. Konačno, i stranci koji su se nadobudno magistralom uputili u svojim limenim jahtama i odgovarajućim trailerima. Stojićević misli na onaj ljupki trenutak prometnog čepa, kad se na plus četrdesetak magistralom mili brzinom balavca.

Njezini su automobili sasvim odgovarajuće napravljeni od betona i postavljeni u krug oko Stupa sramote. "Dionica Jadranske magistrale Omiš – Split poznata je po neadekvatnoj protočnosti prometa, posebno tijekom turističke sezone.

Onome tko zapne u višekilometarskoj koloni, percepcija vremena se iskrivljava – ono što inače traje dvadesetak minuta, može potrajati višestruko duže." objašnjava njezin rad i voditelj Almisse, Vice Tomasović.

Perpetuum automobile

I "Terenski rad 3", Vanje Babića i Bojana Mucka radna je akcija u javnom prostoru koja očito neće nikad doći kraju, baš kao ni onaj perpetuum automobile od Splita do Omiša i nazad. Babić i Mucko zidaju zid od cigli koje premještaju s kraja na kraj netom izgrađenog zida putujući u vremenu i prostoru tijekom četiri sata.

Neki bi rekli kako je na kolovoškom pripeku to radnja jednaka Sizifovoj, pa ima promatrača koji daju ruke. A to se i htjelo, jer naglasak je, ističe Tomasović "na procesu, susretima, odnosima, zajedničkom radu i iskustvu. Terenski rad 3 upućuje kako ništa nije stalno ni stabilno kao što se nekada činilo, nijedan zid nije nepomičan u fizičkom ili mentalnom registru.

Dok se Lana referira u svojoj 'Koloni' na nepomičnost mobilnog, Mucko i Babić potvđuju pomičnost stabilnog. Pomičnost stabilnog i nepomičnost mobilnog upravo je metafora vremena koje živimo."


Konačno, premda animiran, ne odmiče daleko ni Eric del Castillov video kolaž "Stilitas". On prikazuje niz likova zatočenih na kapitelima stupova u radnjama koje se neprestano ponavljaju.

"Svaki je na svom korintskom stupu zarobljen u stalnom autističnom ponavljanju jedne radnje poput igrača golfa ili žene koja hoda u mjestu. Sigurni i zarobljeni. Animacija usmjerava pažnju na sužavanje slobode, rutinu kao jedinu ravnotežu ali i na svijet koji sve više nestaje.

Budući su važna izvorišta Del Castillovog rada kinematografska, 'Stilistas', alegorija o fizičkoj i mentalnoj izolaciji, nadahnuta je filmom 'Simón del Desierto' Luisa Buñuela iz 1965. godine. Stanje individualizma i osamljenosti sudbina je suvremenika izoliranih na ruševinama." objašnjava građevinu ljudskog stanja Vice Tomasović.

Sve je sjećanje

Četvrti dan Almissa Open Art festivala ogradili su radovi dva autora mlađe generacije, Dina Bičanića i Dritona Selmanija. Nepomična je i intervencija Dina Bićanića "Everything is Going to Be a Memory".

"Rad je nastao 2017. kao jedan od radova na samostalnoj izložbi u kojoj se autor bavio strukturom vremena i njegovim subjektivnim doživljajem. Sat na kojem je umjesto brojeva ispisan tekst 'Everything is Going to Be a Memory' se igrom slučaja tijekom intervencije zaustavio, a autor je prihvatio tu činjenicu kao dodatnu vrijednost.

Rad je smješten u političkom prostoru, na stubištu upravne zgrade, gdje se nalaze uredi gradonačelnika i svih upravnih službi grada. Dinov sat zaustavlja vrijeme, a istovremeno usmjerava pažnju i na trag koji ostavljamo za sobom." tumači Tomasović.

''Flag of Tomorrow'', Dritona Selmanija, umjetnika mlađe generacije s Kosova, metalna je struktura u pokretu velikih dimenzija, s nepravilnim, rukom pisanim tekstom izvedenim od metalne šipke, postavljenim na stijeg. "Kao da upućuje na ono što trebamo iznova naučiti kako u jeziku tako i u političkoj stvarnosti. Poput vrata u unutarnju percepciju suvremenog društva, u ovom kritičnom trenutku povijesti.

'Zastava' je ostatak nekadašnjeg ponosa i spomenik pepelu sutrašnjice kako izjavljuje sam autor. Selmani nije bio u mogućnosti biti prisutan u Omišu zbog sadašnje situacije, ali pridružio se virtualno na lukobranu na Priku, mjestu gdje je postavljena njegova mobilna skulptura." završava svoj izvještaj Vice.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

27. listopad 2020 02:40