Završen je 14. festival suvremene umjetnosti u Omišu “Almissa Open Art”, a ovaj po mnogočemu poseban festival programski je ove godine osmislio umjetnik Ivan Mesek kroz temu “Umjetnost (samo)izlječenja”.
Festival je ovogodišnjim izdanjem otvorio vrata raznolikim umjetničkim izričajima i dubokim temama koje su izazivale introspekciju, refleksiju i interakciju s publikom koja je od 8. do 12. kolovoza imala priliku svjedočiti čitavom nizu umjetničkih performansa, projekcijama, izložbama, te javnom predavanju i razgovoru.
Kad je riječ o performansima, na društvenim mrežama već je odjeknuo onaj kustosa Ivana Meseka. Postavivši ležaljku između dvije kamene konzole koje povezuju stare kamene kuće, Mesek je stvorio svoj intimni prostor odmora u dinamici gradske vreve. Popeo se na ležaljku, izložen pogledima prolaznika koji su prolazili ispod njega, i skinuo se gol. Satima je ležao, “nag” u smislu oslobađanja od vanjskih slojeva, dajući si vremena da osjeti i poveže se s prostorom i sa samim sobom.
Poput suvremenog asketa, umjetnik je bio silueta u središtu ulične arhitekture, odmoran i otklonjen od gradske užurbanosti. Njegovo djelo, duboko povezano s temom “(samo)izlječenja”, predstavilo je vizualni kontrast unutarnjeg mira i vanjske žurbe. Ovaj rad završio je na Facebook stranici “Dnevna doza prosječnog Dalmatinca”, uz duhovit naslov koji je glasio “Kad iznajmiš sve strancima”.
Iznenađujuće iskustvo
Iznenađujuće i šokantno bilo je iskustvo za mnoge slučajne prolaznike u Omišu koji su se našli u blizini rada Zefreyja Throwella. Throwell počinje snimkom s otvaranja jedne njegove izložbe, slikom idilične kamp-kućice, koja naglo prelazi u kaotičnu scenu u kojoj nekoliko muškaraca i žena izlazi iz nje te demolira tu kamp-kućicu. Publika, koja je očekivala tradicionalnu izložbu, suočena je s dramatičnom situacijom koja se odvija pred njihovim očima, te izaziva šok, nelagodu, ali i dublje refleksije o prirodi nasilja i kontrole.
Zanimljivo je da je tijekom trajanja festivala Zefrey Throwell u lokalnom kafiću sjedio pred šahovskom pločom, s natpisom “Oderi Amerikanca”. Svaki put kad bi izgubio partiju, dopustio je suigraču da mu ošiša dio brade. Njegov rad koristi šah kao metaforu za veće društvene i ekonomske procese, a natpis “Oderi Amerikanca” dodaje mu političku dimenziju jer sugerira neku vrstu ekonomske i globalne neravnoteže, gdje moćni “deru” resurse ili korist od slabijih.
Suočavanje s traumama
Zefrey Throwell, poznat po svojim provokativnim projektima, ponudio je još jedan moćan i osoban performans pod nazivom “Toy Shattering” na završetku festivala. Ovaj autor čija su djela prepoznata širom svijeta kroz svoj happening poziva ljude da se suoče s traumama iz djetinjstva, da ih aktivno prepoznaju, dekonstruiraju i saniraju. Na podu postavljene igračke postaju zrcalo unutarnjih bolnih emocija, svaka igračka postaje simbol prošlosti, a zahrđala mačeta u ruci sredstvo za oslobađanje od tereta.
Kroz agresivno uništavanje igračaka gledatelji su sudjelovali u činu oslobađanja, fizičkom aktu prekida veza s prošlošću koja može opterećivati. Događaj nije samo individualno iscjeljenje, nego stvara zajednicu ljudi koji su se okupili kako bi podržali jedni druge. “Toy Shattering” nije bio samo umjetnički rad, nego i terapija.
Zlatko Koplar predstavio je svoj videorad u kojem autor rekonstruira povijesni čin klečanja Willyja Brandta na komemoraciji žrtavama nacističkog režima u varšavskom getu 1970. godine. Martina Mezak postavila je duž šetnice na omiškom lukobranu folije za preživljavanje u formi zastava te subverzivno komunicira poruku dobrodošlice izbjeglicama. Također, postavila je billboard na ulazu u grad s porukom na dva jezika “Transformacija je djelo koje ne može biti dovršeno”.
Komercijalni proizvod
Umjetnik Slaven Tolj postavio je rad koji spaja simboliku ogledala, refleksije života i smrti, te performativnu interakciju sa slučajnim prolaznicima. Teatralni performans umjetnice Ivane Ivković “Poslije Vas” izveo je glumac Željko Maksimović, koji je čitao svojevrstan manifest potičući na duboko promišljanje o identitetu, životnim vrijednostima i ljudskoj percepciji.
Performansom umjetnika Dalibora Nikolića postavljena je pozornica na Pazaru, gdje je umjetnik izvodio produkciju printova na majicama, kako bi se izazvala refleksija o percepciji umjetnosti kao komercijalnom proizvodu. U središtu performansa Alena Novoseleca je simbolika omče koja visi. Performans doseže kulminaciju kad umjetnik prolijeva benzin u širokom krugu oko sebe i potom pali vatru, stvarajući vatreni krug u kojem leži, te izgovara riječi koje predstavljaju mantru ili “osobnu magijsku formulu”.
Omiška publika imala je također priliku vidjeti projekciju dokumentarnog filma o životu i djelu kontroverznog umjetnika Josepha Beuysa, ikone suvremene umjetnosti, čije su inovativne ideje, kontroverzne izvedbe i radikalni politički stavovi aktualni i danas. IT stručnjak Draženko Kopljar održao je predavanje “Umjetna inteligencija i umjetnost” te pozvao publiku da sudjeluje u umjetničkom istraživanju putem komunikacije s Chatbotom GPT. Jedan od vrhunaca predavanja bila je prezentacija pjesme koju je sastavila umjetna inteligencija, izvedena u obliku dalmatinske pjesme posvećene Omišu.
A diskusija Branka Franceschija, ravnatelja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, s ravnateljem festivala Vicom Tomasovićem i kustosom Ivanom Mesekom duboko je zaronila u svijet performansa, ulogu umjetnosti u suvremenom društvu. U kojoj mjeri umjetnost može izazvati promjene u društvu i utjecati na percepciju političkih i socijalnih tema? Sudionici su istražili kako festivali poput “Almissa Open Arta” povezuju umjetnike i lokalne zajednice, te na koji način i koliko umjetnost postaje dostupna i relevantna za lokalno stanovništvo.
Snaga umjetnosti
Vice Tomasović, ravnatelj i osnivač festivala, nakon njegova završetka smatra:
– Ovogodišnji program, usmjeren na temu “(samo)izlječenja”, pružio je izvanredan uvid u snagu umjetnosti kao sredstva za suočavanje s unutarnjim konfliktima, traumama i izazovima suvremenog života.
Kroz raznolike forme performansa, instalacija, projekcija i interaktivnih radova umjetnici su otkrili dublje slojeve ljudske egzistencije, potičući nas da razmislimo o svojim osobnim iskustvima i načinima na koje možemo pronaći unutarnji mir.
Svaki rad imao je svoju jedinstvenu priču i način komunikacije, ali svi su se povezivali u snažnom umjetničkom dijalogu o individualnom rastu, društvenoj povezanosti i procesima iscjeljenja. Publika je imala priliku doživjeti umjetnost na različite načine, te se također aktivno uključiti u dijalog s umjetnicima i njihovim stvaralaštvom.
– Festival “Almissa Open Art” 14. je izdanjem dokazao da je umjetnost moćan alat za razumijevanje i suočavanje s unutarnjim izazovima, a svi predstavljeni radovi podsjetili su nas da svako putovanje prema unutarnjem miru počinje otvaranjem prema umjetničkom iskustvu – kaže Tomasović, koji je na otvaranje festivala došao kao vlastiti alter ego, Vice Guru – iscjelitelj, duhovni vođa i medijska ličnost, najavljujući novo razdoblje festivala koje će karakterizirati otvaranje prema izvanumjetničkom svijetu.