Prije nekoliko tjedana iz tiska je izišla treća knjiga Pave Majića, "Kotrljajuće naranče", odnosno "Rolling Oranges" koju, na hrvatskom i u prijevodu Ivane Banović na engleskom jeziku, zajednički izdaju Majićeva novoosnovana izdavačka kuća Art Studio Naranča i Književni krug.

Neki će se zasigurno, čitajući "Kotrljajuće naranče", zapitati što je zapravo ta knjiga – putopis, roman, dnevnički zapisi ili memoari? Fikcija, fantazmagorija ili nešto sasvim deseto?

– Ni jedno od toga, a sve to skupa istovremeno – kaže Pavo Majić. – Ja još uvijek čujem odjeke onoga što se zakotrljalo 60-ih godina prošlog stoljeća. Istina, na jedan tiši i sofisticiraniji način. Ali to traje! Poruke koje su tada odaslane još uvijek su aktualne. Neke su, mislim, i aktualnije nego što su tada bile. Ovo je putopisni kolaž. Moj život i život moje generacije – meni zanimljivih ljudi koje sam na različite načine, u različitim vremenima i na različitim mjestima sreo na Putu – od jednog do drugog mjesta, od jedne do druge zemlje. Život kakav je ponekad uistinu bio, ili kako smo ga zamišljali i sanjali da bi mogao biti... – kaže Majić.
 

 

Nomadski vidici

Knjiga je nastala tijekom jednog teškog razdoblja Pave Majića, kad zbog zdravstvenog stanja nije mogao raditi u svome grafičkom studiju te je, ne mogavši samo "buljiti u strop", počeo zapisivati neka svoja sjećanja na mjesta, ljude, događaje, bez pretenzija da to ikad bude išta više od nekakvog postfestovskog dnevnika.

– No, skupilo se toga dosta – kaže Majić, objašnjavajući kako je rukopis pisao rukom i olovkom na papiru, a ne na računalu s kojim, dodaje on, nije baš "na ti". – Kad mi je kći pomogla da to sve prebacim na računalo i kad sam rukopis isprintao, zamolio sam Tonka Maroevića, akademika i dragog čovjeka za kojeg znam da ima integritet i otvorenost, da to pročita. Rekao sam mu: "Ako ovo išta valja, recite, a ako ne valja, isto recite." I eto... On je kazao da je knjiga zanimljiva i da je vrijedi tiskati – jednostavno kaže Majić.

Majić pripada generaciji formiranoj tijekom turbulentnih šezdesetih godina prošloga stoljeća, zanesenoj slobodarskim idejama, pjesmama i ritmovima rock glazbe i rokerskoga načina života, uz koju je prirodno išla i potreba gotovo nomadskog kretanja Europom i bivšom Jugoslavijom sa svjesnom i podsvjesnom željom širenja vidika i usvajanja raznih, često i graničnih iskustava.
 

 

Sarajevo i Novi Sad

– Posebno je važan dio koji Majić posvećuje domaćim prilikama i društvenoj i kulturnoj klimi tzv. realnog socijalizma – kaže Tonko Maroević. – Ukazuje na vidove represije prema nekonvencionalnim i "otkvačenim" pripadnicima rock generacije, stvaraocima željnih prodora u medije ili autorima odlučnih iskoraka u radikalne stvaralačke opcije, ali istodobno prepoznaje i određene pozitivne tendencije, visoko valorizira domete kreativnih nastojanja u Sarajevu i Novom Sadu, gdje je pisac u mladosti živio i djelovao. Međutim, za nas je zapravo najvažniji dio rukopisa koji svjedoči i dokumentira duhovnu živost, pa i polemičnu ili čak dramatičnu napetost mladih stvaralaca koji su se okupljali u Splitu oko Peristila, pa potom i same grupe "Crveni Peristil".

Likovi poput slikara Pave Dulčića te pjesnika i prozaika Filipa Roje ocrtane su s puno simpatija, a donesen je i njihov mladenački manifest, koji je karakterističan po kritičnosti i pretencioznosti, po pokušaju socijalnog angažmana i uklapanja u retoriku političkog establišmenta. S druge strane, njihovi kreativni napori, a posebno želja za nadmašivanjem nametnutih uvjeta i ograničenja zbilje, kao da ih je vodila i prema samouništenju – zaključuje akademik Maroević.
 

 

Budući da je ove godine obilježeno pola stoljeća od bojenja Peristila u crveno, što je bila prilika za mnoge da interpretiraju vodeće ljude toga događaja, knjiga Pave Majića, za promjenu, premda nije bio član grupe "Crveni Peristil", donosi i znatno drugačije svjedočenje o razlozima smrti Pave Dulčića, koji mu je bio prijatelj.

U svakom slučaju, rekli bismo, knjiga "Kotrljajuće naranče" svojevrstan je lirsko-memoarski podsjetnik na generaciju mladih Splićana koja je postala dio urbanog mita.