StoryEditor
Ostaloklasik stripa

Odlazak Alberta Uderza, koji je s Renéom Goscinnyjem stvorio Umpah-paha i upisao se u povijest stripa, a Asterixom osigurao mjesto u vječnosti

Piše Ivica Ivanišević
25. ožujka 2020. - 13:30
Alberto Uderzo prije nekoliko godina na događanju posvećenom svome najpopularnijem junakuafp

Alberto Uderzo, proslavljeni francuski crtač stripova, preminuo je u utorak u 92. godini, nadživjevši tako svoga kreativnog partnera Renéa Goscinnyja (koji je umro davne 1977.) za pola života. Uderzova smrt nije prouzročena koronavirusom; umro je milostivo, bez mrcvarenja i dugog pobolijevanja, od srčanog udara.

Osim jedne zakonite kćeri, Silvije, za sobom je ostavio podosta nezakonite djece koju stotine milijuna ljudi doživljavaju kao najbliže prijatelje: Umpah-paha, Tanguya, Laverdurea, ali prije svih Asterixa i Obelixa.

Ovaj sin talijanskog useljenika 1951. godine upoznao je darovitog pisca jednako “nečistog”, imigrantskog porijekla, poljskog Židova Renéa Goscinnyja. Njih dvojica stvorit će djelo koje neki zlonamjerni tumači doživljavaju kao samu esenciju francuskog nacionalizma u stripovnoj formi. Prvi veći uspjeh Alberto i René zabilježili su 1958. godine serijalom “Umpah-pah”.

Ovaj strip karikaturalne figuracije situiran u osamnaesto stoljeće, dakle, u vrijeme francuske kolonizacije Amerike, bavio se pustolovinama eponimnog indijanskog junaka i njegova prijatelja, francuskog oficira Huberta od Kisele Štrudle. Samo godinu kasnije nadahnuti dvojac zabilježit će novi uspjeh, ovaj put serijalom realistične figuracije “Tanguy i Laverdure”, o pustolovinama dvojice pilota francuskog ratnog zrakoplovstva.

Da je njihova kreativna suradnja ostala samo na tome, zaslužili bi veliko i važno mjesto u svakom pregledu povijesti, ne samo francuskog, nego i europskog, odnosno svjetskog stripa. No, 1959. godine na stranicama magazina “Pilote” oni su predstavili neodoljivi dvojac, Asterixa i Obelixa, i tako nehotice promijenili povijest popularne kulture.

image
Alberto Uderzo i René Goscinny, Asterix u sredini

Uspjeh stripa nije se dogodio preko noći. Iz današnje perspektive čini se čudnim, ali trebalo je vremena da publika prigrli ove junake, čak i u Francuskoj. Tek nakon dvije godine nastupna je epizoda dočekala svoju albumsku premijeru, a libar je otisnut u neobično skromnih šest tisuća primjeraka. Naklada drugog albuma bila je trostruko veća, ali još uvijek debelo ispod letvice koja tržišne šampione dijeli od marginalaca i luzera. A onda se zakotrljala lavina. Koliko je milijuna primjeraka ovoga stripa do danas otisnuto i prodano diljem svijeta, nitko s pouzdanjem ne može reći. Zna se tek da je serijal preveden na stotinjak jezika i dijalekata.

Ni publika s prostora bivše Jugoslavije nije se u Asterixa zaljubila na prvi pogled. A i kako bi kad je kod nas debitirao 1966. na stranicama beogradskog dnevnika “Politika ekspres” u prijevodu koji ne zaslužuje ništa osim da ga se nazove kretenskim. Tamo su, naime, Asterix i Obelix prekršteni u Zvezdoja i Trboja, a njihovo selo u – pozor molim! – Malu Mokru Medovinu. Srećom, palicu su potom preuzeli drugi nakladnici i prevoditelji bez duševnih tegoba, pa je ovaj strip uskoro postao – i do danas ostao – jedan od najomiljenijih na ovim prostorima.

Koliko god je prostodušne čitatelje zabavljao, toliko je intelektualce provocirao na polemike oko pitanja treba li se Asterixa čitati kao štivo koje zagovara šovinizam i izolacionizam ili takve teške optužbe potpuno promašuju smisao. No, čak i oni koji su maloga Gala nemilosrdno sumnjičili za hipertrofirani patriotizam kompulzivno su čitali svaku novu epizodu.

Asterix je nadživio Goscinnyja, a nema nikakve sumnje da će i Uderza. Uostalom, stari meštar razdužio se od crtaćeg stola još 2009., no to nije spriječilo njegova junaka da nastavi bordižati iz jedne u drugu avanturu, pogonjen talentom pisaca i crtača koji su unovačeni za rad na serijalu.

Čini se glupim zavidjeti pokojnicima, ali kako ne biti ljubomoran na meštra koji je uljepšao tolika djetinjstva? •

#ALBERTO UDERZO SMRT#ASTERIX#STRIP

Izdvojeno

04. srpanj 2020 14:30