StoryEditor
OstaloGeometrija smrti

Nekropole otoka Visa otkrivaju tajne života, kaže dr. sc. Marina Ugarković

Piše Jakov Kosanović
22. rujna 2020. - 12:58
Marina Ugarkovć: Struka i znanost trebaju nastaviti konstantno unaprjeđivati modele iskoraka prema javnosti/ Tom Dubravec/ HANZA MEDIATom Dubravec/Cropix

“Geometrija smrti: isejski pogrebni obredi, identiteti i kulturna interakcija. Antička nekropola na Vlaškoj njivi, na otoku Visu”, naslov je knjige dr. sc. Marine Ugarković, koju je predstavila na 32. "Knjizi Mediterana".

Ne dajte da vas odbije duljina naslova, dopustite da vas zavede ono što sugerira. Posrijedi je obiman tom u dva dijela, sve skupa oko 550 stranica na temu helenističke Ise, o njezinu kulturnom identitetu i pogrebnim ritualima.

Inače, tisak i prezentacija ove monografije uključeni su u hodogram aktivnosti obilježavanja 200. godišnjice Arheološkog muzeja, a čitava godina je značajno definirana Visom.

Područje istraživačkog interesa ove znanstvene suradnice na Institutu za arheologiju u Zagrebu, inače rodom iz Splita, tiče se arheologije Jadrana i Mediterana, s naglaskom na helenističko-protopovijesno razdoblje, grčke i indigene zajednice u Dalmaciji, nekropole i arheologiju pogrebnih obreda, otočnu arheologiju, materijalnu kulturu, helenističku keramiku, kulturne identitete, te kulturne interakcije i hibridizacije.

Otkrivanje tajni

Kako je došlo do vašeg istraživačkog interesa vezanog za grad mrtvih na Visu?

- Oduvijek me privlačila arheologija Jadrana i Mediterana, kao i proučavanje nekropola koje utjelovljuju kulturološku i biološku povijest određenog prostora i vremena.

Pokušati proniknuti u sve tajne koje one skrivaju o čovjeku i životu u prošlosti za mene predstavljaju veliki izazov. Konkretna prilika pružila mi se nedugo nakon što sam se zaposlila kao znanstvena novakinja na Institutu za arheologiju u Zagrebu, kroz suradnju s dr. sc. Brankom Kiriginom, tada muzejskim savjetnikom Arheološkog muzeja u Splitu, koji mi je ponudio da u sklopu svoje doktorske radnje obradim materijalne ostatke isejske antičke nekropole na Vlaškoj Njivi, čija je istraživanja sam vodio 1983. godine.

Tako je krenuo jedan opsežan višegodišnji projekt, koji je kroz potporu Arheološkog muzeja u Splitu i Instituta za arheologiju, te suradnjom s nizom stručnjaka iz spomenutih institucija i šire, doveo do toga da ova monografija ugleda svjetlo dana.

Neizmjerno sam zahvalna što mi se ta prilika pružila upravo na primjeru Ise, jednom od dva najstarija grčka grada osnovana na susjednim dalmatinskim otocima; regionalne nositeljice značajnih civilizacijskih tekovina, koja nam je omogućila iznimne arheološke nalaze. Uz to, moram reći da me uz sam grad Vis vežu i neki važni aspekti moje obiteljske prošlosti.

Naslov knjige je upečatljiv, i to ne samo za prosječnog čitatelja, nego i za pokojeg arheologa kojemu je tema smrti više pitanje peripetije nego geometrije...

- Dugo sam razmišljala o naslovu knjige. Drago mi je da se može reći da je upečatljiv. On simbolizira golem potencijal koji se skriva u proučavanju pogrebnih krajolika, koji slikovito ilustrira svu isprepletenost života i smrti.

Kao što i život u svom kružnom cikličnom tijeku neizbježno vodi do smrti, tako i mi iz smrti saznajemo o životu. Geometrija smrti pretvara nešto konačno u nešto vječno.

Isejska nekropola na lokalitetu Vlaška njiva u vašoj je studiji predstavljena s 94 groba i grobnice, s ostacima stotinjak pokojnika i puno više grobnih nalaza datiranih od 4. do 1. stoljeća pr. n. e. Saznali ste puno o pogrebnim obredima i običajima, a preko toga i o životu isejske zajednice. Koji su po vama najzanimljiviji aspekti tog dualiteta smrti i života?

Pogrebni običaji

- Smrt je esencijalni i neodvojivi dio života. Ona je ontološka kruna kroz koju je čovječanstvo tisućljećima opisivalo i kreiralo sam život kroz sve njegove boje i nijanse.

Stoga smrt nije samo biološki, već je u isto vrijeme i društveno-kulturološki transformacijski fenomen. Upravo nam razumijevanje raznolikosti društvenih, ideoloških, emocionalnih i praktičnih razloga tretmana i komemoracije pokojnika, utkanih u obrasce pogrebnih obreda, omogućuje i nepresušan izvor informacija o različitim aspektima života pojedinca i zajednice.

Začudili biste se koliko se toga može saznati o životu ljudi proučavajući nekropolu: kako su izgledali i kako su se oblačili, što su jeli i od čega su bolovali, koja su oruđa i oružja koristili...

Jednako tako, isejski su grobovi iznijeli na vidjelo mnogobrojna saznanja o prakticiranim pogrebnim obredima, ali i o društvenoj hijerarhiji, dinamici kulturnih identiteta, ekonomiji, trgovini i lokalnim zanatima ove otočne zajednice koja tijekom posljednjih stoljeća pr. n. e. doživljava svoj najveći procvat.

Iz pogrebnih običaja vidljivo je da je grad Isa održavao kulturološke kontakte s različitim dijelovima jadranskoga i mediteranskoga kulturnoga kruga, aktivno sudjelujući u formiranju njihovih identiteta i nasljeđa. Navedite nam nekoliko "vidljivijih“ primjera...

- Ovaj se aspekt dijelom ogleda kroz niz predmeta koji su se prema tadašnjem običaju polagali u grobnice/grobove s pokojnikom.

Podrijetlo keramičkih posuda, različitih predmeta osobne upotrebe, svjetiljki, novca i drugih nalaza ukazuje na kulturne kontakte koje je grad Isa održavao s nizom zajednica zapadnog Jadrana i južne Italije, Sicilije, Grčke, Albanije i Male Azije… Dokumentirani su čak i luksuzni fenički proizvodi iz dalekog Levanta, konkretno njegovog dijela na prostoru današnjeg Izraela i Libanona.

Helenističko stolno posuđe koje se proizvodilo u Isi, a također pronađeno i u grobovima lokalnog istočnojadranskog stanovništva - npr. Kopile na otoku Korčuli, u Budvi - svjedoči kontinuiranom regionalnom ispreplitanju. Istovremeno, kroz niz aspekata pogrebnog obreda, recimo promatrajući nošnje, postaju nam sve jasniji i načini na koje se lokalno stanovništvo uklapalo u organizirani grčki grad.

Ako sagledamo sve raspoložive dokaze, postaje jasno da je Isa kao urbano i gospodarsko središte ovog dijela Jadrana u naponu svoje snage tijekom posljednjih nekoliko stoljeća pr. n. e. odigrala izuzetno značajnu ulogu u regionalnim kulturološko-povijesnim zbivanjima i sveukupnom civilizacijskom napretku.

Vaši kolege Branko Kirigin i Igor Borzić u svojim recenzijama ističu da je knjiga prije svega namijenjena znanstvenicima i znanstvenom osoblju, premda čak i stručnom krugu širem od arheološkog. Što je po vama potrebno da bi tema isejske ostavštine bila zastupljenija kao javno dobro, barem kao obrazovna jedinica, ako već ne i kao kulturno-povijesni brend?

Iskorak prema javnosti

- Isa se danas može istaknuti kao jedan od modela ''mediteranizacije'', u okviru kojega je ''kolonijalno'' iskustvo i interakcija Grka s lokalnim stanovništvom dovelo do kreiranja hibridnih identiteta obilježenih kulturnim ispreplitanjem i zajedničkim interesima, poput ekonomske i društveno-političke samoodrživosti, te je u konačnici uspješno promaknulo u jedan od najprosperitetnijih gradova u Dalmaciji i šire.

Stoga nesumnjivo postoji izvrstan potencijal još bolje iskoristivosti te činjenice u raznim segmentima društva. Smatram da je jednim dijelom potrebna što bolja suradnja i koordiniranost među različitim strukama, kao i s lokalnom zajednicom, te veća otvorenost međunarodnom iskustvu.

S druge strane, struka i znanost trebaju nastaviti konstantno unaprjeđivati modele iskoraka prema javnosti, raditi na sustavnom obrazovanju svih društvenih grupa, podizanju svijesti o važnosti kulturne baštine od malenih nogu, i unaprjeđivanju ostalih mehanizama kojima bi kultura i znanje postali proizvodi dostupni i korisni svima.

Isu nazivate drevnim kozmopolitskim gradom s otoka, koji je to postao zbog dinamičnih transformacijskih procesa etnogeneze i kulturne hibridizacije... Mislite li da bi za nekoliko tisuća godina, u nekoj novoj geometriji smrti, netko to isto mogao reći za otočne i uzmorske gradove hibridizirane pandemijskim procesima, ako već ne turističkim?

- To je jedno zanimljivo i nadasve kompleksno pitanje. Što bi se moglo događati za nekoliko tisuća godina, u ovom je trenutku teško reći. Svaka geometrija smrti ima potencijal ispričati nam nove priče i cikluse karakteristične određenom prostoru i vremenu.

Pojedini arhetipi ljudskog ponašanja uvijek će biti u određenoj mjeri zastupljeni i vidljivi u materijalnoj kulturi, međutim u interpretaciji dostupnih dokaza od izuzetnog je značaja smjestiti ih čvrsto u njihov kontekst. To svaku geometriju smrti, ali i refleksiju života, čini jedinstvenima.

SUVREMENI UVIDI Globalizacija i u helenizmu


Zanimljivo mi je tumačenje po kojem se mediteranski prostor u razdoblju helenizma sagledava u kontekstu globalizacijskih procesa. Globalizacija kao fenomen nije isključiva baština dvijetisućitih, nego će prije biti stara dvije tisuće godina...

- Globalizacija se danas često promatra kao jedan fenomen s dugom poviješću, a Mediteran kao njegova kolijevka. Svojevrsni počeci ogledaju se kroz helenističko doba, odnosno formiranjem kulture helenizma, kada je Mediteran zahvaćen jednim ranim oblikom ekonomske i kulturne globalizacije.

Prvi je put jedna kultura, grčka, uspjela na širokom prostoru proširiti različite aspekte i dosege svoje civilizacije. Jadran nije bio izuzet od tadašnjih modernih strujanja, a dalmatinski su otoci zbog njihova povoljnog strateškog položaja, kao i novoosnovanih grčkih gradova, bili izloženi proto-globalizacijskim procesima, više i ranije nego samo kopno.

No, kulturna globalizacija ne uključuje slijepo prenošenje i prihvaćanje ‘’novog’’, već sve većom povezanošću naglašava i raznolikost, odnosno posebnost lokalne tradicije i identiteta.

Globalne tendencije prema porastu mobilnosti pretvaraju Isu u jedno od najvažnijih prometnih čvorišta na Jadranu i otvaraju je utjecaju globalnih trendova i praksi, koje su njezini multikulturalni stanovnici uspješno prilagođavali potrebama vlastitog kulturološkog, ekonomskog i političkog konteksta.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

17. listopad 2020 05:18