StoryEditor
Ostaloumjetnički oproštaj

Marijana Crtalića Crtu za govor u prvom licu ostavljale su djevojke, zaobilazile mecene, a političari ganjali po sudovima, kaže Siniša Labrović

Piše Siniša Kekez
29. listopada 2020. - 15:05
Marijan Crtalić (desno) u na Almissi u Omišu 2013. u crtačkome dvoboju s Petrom Grimanijem  Tom Dubravec/Cropix

Poznati hrvatski multimedijalni umjetnik Marijan Crtalić, za prijatelje Crta, preminuo je u utorak u 52. godini. Rođen je u Sisku, a živio u Zagrebu, gdje je završio Likovnu akademiju u klasi Vasilija Jordana.

Iako je bio izvrstan slikar, u umjetničkoj se karijeri više bavio ambijentalnom instalacijom, fotografijom i videom, a posebno performansima. Bio je jedan od najistaknutijih predstavnika novijeg umjetničkog aktivizma u Hrvatskoj. U rodnom gradu 2007. pokrenuo je projekt "Nevidljivi Sisak" iz kojeg su se razvili projekti "Mogućnosti otpora", "Aktivna memorija" i "Festival Željezara". U nekrolozima se ističe da je bio beskompromisan pa se sukobljavao s predstavnicima lokalne politike, i završavao na sudu. Živio je u srcu umjetničkog svijeta, ali na financijskoj margini.

Marijan Crtalić umjetnički je bio prisutan i u Dalmaciji, posebno u Splitu, u kojem je bio član Hrvatske udruge likovnih umjetnika i sudjelovao na Adria Art Annaleu, i u Omišu u kojem je dvaput nastupio na Almissa Open Artu. Takvim svojim djelovanjem ostavio je snažan pečat i na ovdašnje renomirane umjetnike koji su s njim surađivali i koji o njemu govore sve najbolje.

image
Marijan Crtalić (desno) u na Almissi u Omišu 2013. u crtačkome dvoboju s Petrom Grimanijem
 
Tom Dubravec/Cropix

– Crta je pokušavao dokinuti crtu koja dijeli njegov život od njegove umjetnosti. Pokušavao je živjeti umjetnost, a ne od umjetnosti. Zbog radikalnog, iskrenog i hrabrog života/umjetnosti doveo se u situaciju koja nam najjasnije pokazuje gdje živimo. Oni koji ga poznaju znaju o čemu govorim, a poznaje ga čitav umjetnički svijet u Hrvatskoj i šire. Siguran sam da mu je sad drago kad od tamo vidi koliko je bio omiljen jer društvene mreže su jučer izgorjele od tuge. Koliko smo ga svi voljeli!? Ali svi!

NADREALNO UKLJUČEN U ZBIVANJA

Praktički nije bilo otvorenja bolje izložbe bez njega. Bio je svugdje, nadrealno uključen u zbivanja, u neposrednoj i neproračunatoj komunikaciji; veseo, topao, pravedan i glasan. Kako bi mogli ne voljeti takvog čovjeka i umjetnika?

Dao je nemjerljiv doprinos našoj umjetnosti i kulturi, pa je razočaravajuće vidjeti da će ga se tek sada ispravno valorizirati, a dok je bio među nama, bio je gladan. Slično kao i sa Zlatanom Dumanićem koji je 2005. o Crti rekao: "Što se tiče radikalnosti, možete biti radikalan kao krasan dečko poput Marijana Crtalića, koji ide s degutantnim, ali njegova je namjera poštena; on nikada neće napraviti konceptualnu pogrešku u svojem artu i u degutantnom", objašnjava Vice Tomasović, osnivač Almissa Open Arta i predsjednik HULU-a Split.

image
Vice Tomasović: Crti ćemo u Salonu Galić napraviti izložbu, i to najbolju ikad
 
Paun Paunović/Cropix

– Crtu sam upoznao 2013. u Omišu na Almissa Open Artu kada je na umjetničkom dvoboju pobijedio Petra Grimanija u crtačkoj disciplini. Vratio nam se i dogodine s "plesnim" body art performansom proizišlim iz njegovih izvedbi s kraja devedesetih godina. Nakon toga nam se vraćao kao posjetitelj, tako je 2017. bio u Omišu kao izvođač bez izvedbe. Kao kolega pokazao je zavidnu radnu etiku i jednostavnost, a kao prijatelj je dokazao ljudskost i etiku duha. Iako smo svjetonazorski bili dijametralno suprotni, bili smo u osnovi sinkronizirani u razmišljanjima. Jako mi je žao i što je tek ove godine postao član HULU-a Split, a dogodine je trebao imati izložbu u Salonu Galić. Nedavno je svratio u galeriju pun entuzijazma, i kako mi kolegica Nina govori, bio je spreman – razvalit! Zato ćemo se založiti da mu ipak napravimo izložbu, i to najbolju ikad! – obećava Tomasović.

CRTINA KUGLICA MASNOĆE

– Sjećam se te slike kao da je bilo danas: ćelavi Crtalić izlazi iz toaleta, potpuno rumene glave. Prilazim i vidim mnoštvo popucalih kapilara. Pitam ga šta je. Pokazuje mi malu sivo-crnu baloticu koju drži u ruci, već godinama trljanjem skida s glave mast koju onda dodaje toj kugli. Pažljivo je zamata i sprema. Tada sam ga sreo prvi put, bili smo cimeri u hotelu "Jugoslavija" u Beogradu 2002. godine. S Borisom Šincekom bili smo trio za jednu performersku večer u bivšem kinu "Rex" i dio izložbe "The Last East European Show", prisjeća se Siniša Labrović, umjetnik koji je počeo u Sinju, obilježio hrvatski performans da bi krenuo u srce njemačkog sna.

image
Siniša Labrović: Bio sam fasciniran njegovom serijom videoperformansa kojima je brutalno, nježno i ogoljeno bilježio što mu se događa
 
Damjan Tadić/Cropix

– Kao provincijsko umjetničko kuče bio sam fasciniran njegovom zasluženom slavom, serijom videoperformansa kojima je dnevnički i bez cenzure, brutalno, nježno i ogoljeno bilježio što mu se događa, a koji su emitirani u "Transferu". Za govor u prvom licu, iščupane komade iz živog tijela svoje svakodnevice, plaćao je poštene cijene, ostavljale su ga djevojke jer se nije dao "smiriti", zaobilazile mecene, a političari ganjali po sudovima kad je razotkrivao njihove banditluke. Njegovi performansi bili su kratki i beskompromisni, afektivni i efektivni, kao kamenčić bačen u vodu s valovima koji se ne prestaju širiti onima koji su im vjerovali. Crta se tako u Beogradu samoutapa pod vodom sve do nesvjestice, a u Zagrebu 15-ak godina kasnije nasrće rukama i nogama na kružni zid u "Džamiji", u pokušaju da se probije "kroz". Kroz što i kamo?! Ne znam, ali, evo, uspio je, probio se na drugu stranu, zauvijek.

I ona njegova kugla, za koju ne znamo gdje je, za mene je sveobuhvatna kao Borgesov aleph. Ako je jedna generacija možda stala u Kožarićevo "Sunce", i sjaji ma koliko skrivana i šutirana, svoju generaciju vidim kako se sabire u toj Crtinoj kuglici masnoće – mnogima gadljivi, neželjeni i iritantni, svrbimo ih ipak kao ranica na slavnoj lubanji naše blistave hrvatske stvarnosti. Počešite se, Crti bi bilo drago! – zaključio je Labrović.

Antej Jelenić: Bio je uvijek blizu radništva

Njegova smrt ogroman je šok i gubitak za hrvatsku umjetnost. Bavio se kritičkim performansom, borio za javni prostor i osvještavao ljude o kulturnom nasljeđu koje se želi obrisati, posebice o fenomenu bliske suradnje umjetnosti i radništva u Sisku sedamdesetih i osamdesetih godina.

U svojim videoradovima pokazivao je kako se Hrvatska danas odnosi prema monumentalnim skulpturama koje su tada napravljene u sisačkoj željezari, a time i prema bilo kakvoj utopijskoj imaginaciji. Zbog svega toga, naravno, upadao je u konflikt s vlastima i bivao sudski gonjen. Dakle, gotovo isto kao i mi u Splitu. Osim što je sudjelovao na Adria Art Annalu 2014., bio je i u Pučišćima kada smo surađivali s "Jadrankamenom" u sklopu Mreže solidarnosti.

Bio je jedan od nekolicine umjetnika koji obavljaju najnezahvalniji, a ujedno i najvažniji posao obnavljanja društvenog tkiva koje su rastrgali kapitalizam i pohlepa. Nastavit ćemo suradnju s njime na ovaj ili onaj način. Crta, sretan ti put, kaže prvi čovjek Adria Art Annala, umjetnik i pjesnik Antej Jelenić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

27. studeni 2020 14:10