Prije nekoliko mjeseci jedna mi je draga prijateljica s puno gorljivog uvjerenja kazala kako Rijeka danas ima najživlju književnu scenu, na što sam samo odmahnuo rukom, ponosan što sam pritom uspio suspregnuti poriv da joj se i narugam. Sve otada popisujem i zbrajam imena tamošnjih autorica i autora, nevoljko priznajući samome sebi – kad mi je već nelagodno njoj – da je bila u pravu.
Na kresti fjumanskoga vala jedno je ime posebno istaknuto. Istini za volju, Teu Tulić teško je nazvati predvodnicom ičega, odnosno ikoga, jer se radi o delikatnoj spisateljici kojoj je potpuno strana, ako ne i odbojna, ambicija da bilo koga mobilizira svojim tekstovima. Ona to i ne čini, dapače, ustrajava u njegovanju suzdržanog, prigušenoga glasa, sva zaokupljena malim, obiteljskim, intimnim tem...