”Sarajevo blues” Semezdina Mehmedinovića imao sam zadovoljstvo čitati u realnome vremenu.
Više se ne sjećam kako mi je knjiga te pradavne 1993. godine došla u ruke, kroz tunel ili uz ljubazno posredovanje UNPROFOR-ova Maybe Airlinesa, kako se kolokvijalno zvala “pruga” koju su održavali transportni vojni avioni.
Nažalost, još uvijek pamtim kako je u ta analogna vremena netko u tiskari “Slobodne Dalmacije” prilikom montaže stranice ispremiješao špalte (stupce teksta), pa je oduševljeni prikaz libra koji sam napisao više sličio halucinogenom “Dorinom dnevniku” Ćiće Senjanovića negoli ozbiljnoj recenziji.
Sve što se otada napisalo o ratu u Bosni i Hercegovini nije uspjelo nadmašiti ovu moćnu zbirku proznih i poetskih zapisa, koja, uz “Sarajevski Marlboro” Mi...