Ovo nije samo priča o djelu ‘Knjiga odlazaka‘ Velibora Čolića. To je i priča o jednom životnom čudu i uspjehu u Hrvatskoj nepoznatog pisca. Pročitajte

Na prste jedne ruke mogli bismo izbrojiti naše autorice i autore koji na međunarodnoj sceni uživaju ozbiljan ugled.

Po svim kriterijima, tome biranom krugu trebao bi pripadati i jedan pisac kojega bi, međutim, tek trebalo otkriti hrvatskoj publici. Zvuči pomalo bizarno, zar ne?

Čovjek o kojemu je ovdje riječ rodio se istoga dana iste godine kad i potpisnik ovih redaka, na svetog Antu 1964., zbog čega sam ja u Splitu kršten kao Ivica, a on u Odžaku kao Velibor. Sve što se otada zbivalo u našim životima, potpuno je neusporedivo. Dječak iz Bosanske Posavine rano se „upisao“ u književnike.

Prvi roman objavio je još davne 1987. godine u nakladi zagrebačkog Quoruma. Nisam ga čitao, ali još uvijek pamtim njegov zavodljivi naslov „Madrid, Granada ili neki drugi grad“. Do početka...