Prije nego što je postao književnik, Gabriel García Márquez bio je novinar. To je, međutim, ostao i nakon što se upisao u literarne besmrtnike. Svom izvornom zanimanju bio je toliko odan da ga je nazvao najboljim poslom na svijetu, zapisavši kako ne želi da ga se pamti ni po “Sto godina samoće” ni po Nobelovoj nagradi, nego po novinarstvu.
S ove, dakle, dvostruke distance, vremenske i prostorne (a potonja je uvijek i jezična), to je moglo zvučati kao prenemaganje. Velim moglo, jer više ne može. Nakon što je, marom Gordane Tintor, na hrvatski preveden izbor iz zamašna Márquezova žurnalističkog opusa pod naslovom “Skandal stoljeća”, svima će postati jasno kako je DNK ćaće magičnog realizma bio – i ostao, jer ovaj izbor pokriva radove u poduljemu rasponu od 1950. do 1984. ...
