StoryEditor
KnjiževnostLibrofilija

Deset sati rafalne paljbe

31. srpnja 2020. - 12:05
Andrej Nikolaidis Milomir Kovačević Strašni

Književnost se plaši novinarstva. Znam da zvuči bedasto, ali je tako. Literaturi je strašno stalo da granica koja je dijeli od žurnalizma bude jasno povučena. Tu crtu razdvajanja ne moraju svi poštovati, ali onaj tko se drzne iskoračiti na drugu, dakle, krivu stranu, neka zna da to čini na vlastitu odgovornost. Jer, tko s uzvišenog terena književnosti skrene na prizemno tlo novinarstva, prije ili kasnije zapet će u ljepljivome mulju. Tog nepisanog pravila drže se čak i oni pisci koji manje ili više uspješno održavaju paralel-slalom između književnog rada i žgobavanja u dnevnome tisku. Preko dana bave se surovom stvarnošću, a navečer imaginiraju drukčije svjetove koji se takvima čine samo na prvi pogled. Naime, svakom je čitatelju jasno da dotični autor piše o našemu vremenu i prostoru, samo što se potrudio zamaskirati i predjele i ljude, da mu tko ne bi prigovorio kako njegova literatura ništa ne valja, jer se zapravo radi o golom novinarstvu.

Samo rijetki imaju dovoljno odvažnosti oglušiti se o ovu obvezujuću preporuku i odlučiti se slobodno špartati objema spisateljskim polutkama: književnom i novinarskom. Još su rjeđi primjeri autora koji iz takvih pustolovina izlaze neokrznute reputacije, dapače, s glasnim komplimentima kritike i publike. Toj blagoslovljenoj manjini pripada Andrej Nikolaidis.

ESEJISTIČKI KROKIJI

Njegov novi roman "Odlazak" nevelika je opsega, ali se čitatelju svejedno čini da je između korica zbijeno nekoliko knjiga. Jedna od njih pokušava (i uspijeva) razumjeti crnogorsku prošlost i sadašnjost, što će reći da se bavi temom koja je prije novinarska, odnosno publicistička, negoli književna. Ali koga briga za to kad je Nikolaidis autor takvog temperamenta da ti se koji put mora učiniti kako on zapravo ne piše, nego mitraljira: "Istorija je spisak laži o mrtvima koji će živima poslužiti kao alibi za gadosti koje će počiniti, dok se trude da proizvedu što veću količinu nesreće i u nasljeđe je ostave nerođenima. Crna Gora je, kaže istorija, krvlju branila svoju slobodu, vjekovima odolijevajući moćnim sultanovim armijama. U udžbenicima istorije ne piše da je Rubinov vinjak ubio više Crnogoraca nego Turci, no to je istina."

Druga knjiga, zbirka je, pak, esejističkih krokija koje piše rezignirani melankolik, treća je obiteljska drama, četvrta krimić, peta... No, shvaćate što želim reći.

Sva radnja "Odlaska" zbijena je u deset sati kroz koje se raspliću sudbine glavnoga junaka i njegove malene kćeri. On je samohrani otac kojega je supruga davno napustila. Ostavila ga je – zamislite užasa u svijetu razdraganog mačizma! - zbog žene u koju se zaljubila, da bi nešto kasnije i njoj dala korpicu, pa se sada potuca po bijelome svijetu. Djevojčica nije najboljega zdravlja, a kakve i kolike probleme ima njezin otac te kako će ih pokušati riješiti, bilo bi neumjesno da vam otkrivam.

NAPINJANJE ŽIVACA

Dok se dramski laštik bude naprezao do ruba pucanja, Nikolaidis će napinjati živce i emocije čitatelja, obzirno im pružajući priliku za predah uz blistave esejističke pasaže kao što je, recimo, ovaj: "Pušač je, za razliku od kladioničara, neprijatelj dominantne ideologije. Jer, pušač se, svaki put kad zapali cigaretu, pomokri po industriji održivih lifestyleova, išora se po svim jogama, pilatesima, fitnesima i tržištu sprava i usluga potrebnih za, kako se to naziva, odgovoran odnos prema sebi i drugima. Ispiša se, još, po ideologiji i industriji zdravog života i zdrave hrane, koje su centralni dio identiteta ljudi koji po čitavi dan razmišljaju šta je zdravo, a šta ne, šta smiju pojesti, a šta ne smiju. Zalije, potom, self-help ideologiju i industriju te, napokon, new age religiju finansijskog kapitalizma. Kockar, pak, perpetuira osnovni princip po kojem funkcioniše finansijsko tržište: proroštvo."

Ako vam se čini da je obiteljska priča s elementima krimića autoru tek mršavi dramski alibi za nesputano sijanje esejističkih digresija, moram upozoriti da griješite. Jer, prije i poslije svega "Odlazak" ima punokrvne, naoko škrto, a opet delikatno profilirane likove. K tome, koliko god bio vješt kad u sažetu formu treba zipovati neku paprenu, polemičku misao, Nikolaidis umije s malo riječi posredovati puno nijansiranih emocija.

Hrvatskom čitatelju na znanje, premda je ovaj roman situiran u tranzicijom rastočeni Ulcinj, sva je prilika da će kod nas biti pročitan kao potpuno domaći libar koji pripovijeda o našemu svijetu. Tome se ne treba čuditi, jer Nikolaidisova Ulcinja u više nego dovoljnim količinama ima i pod našim prozorima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

20. rujan 2020 05:16