Ako su megapopularne “Splićanke” znatno pomaknule repertoarnu odrednicu splitskog Gradskog kazališta mladih, SF cabaret “Split in Space” iste autorske ekipe otpustio je kočnice do kraja.
Autor i redatelj Ivan Leo Lemo okupio je dio muškog ansambla, Ivu Perkušića, Matiju Grabića i Sinišu Novkovića te jednu glumicu, Anu Gruicu Uglešić, i lansirao ih u prostor u koji ovaj teatar još nije zagazio.
Posve je jasno da je odlučio svući rukavice i ne zamarati se mišlju tko će se naći pogođen i uvrijeđen, tko će prigovarati ili se sablažnjavati.
Navalio je teškom artiljerijom na svaku društvenu pojavu čija kritika konzervativce čini nervoznima, pa prilikom njegova putovanja u svemir, nakon kataklizme na Zemlji, raspredaju priče o transseksualnosti i promjeni spola, nimfomaniji, ustaškoj emigraciji i otmicama aviona, hodočašćima i zavjerama. A ipak, s puno duhovitosti i radosti, udario je na ovu žestoku predstavu pečat ljubavi, u kojoj vidi glavni smisao života – bez obzira na to u kakvim se suludim oblicima javila.
Lemo je redatelj koji se tek nedavno predstavio kao dramatičar, a njegova predstava, svojevrsna posveta Almodovaru i žanru znanstvene fantastike, koncipirana je kao cabaret.
Ta forma, dakako, pretpostavlja pjesmu, ples i dosjetke, ali temelj ove izvedbe ipak su obilati monolozi. Očito je da intervencija dramaturga ne bi škodila, ali pisac i redatelj svjesno je pustio svoje čudne junake da se sat i četrdeset minuta nose s lavinama, gomilama teksta koji na momente dovodi do zagušenja.
Glumačka ekipa junački se nosila s iznimno teškim zadatkom. Budući da je ipak u pitanju cabaret, tjelesnost i scenski pokret od presudne su važnosti, a tu su se glumci, pod vodstvom koreografa Lea Mujića, pokazali uigranima, elastičnima, utreniranima i moćnima.
Iz prostora fizičkih akrobacija lako su uskakali u tekstualne, vrlo sportski vozeći slalom kroz priče krcate maštovitim tekstom, pa i podtekstom, a i prilično opakom vulgarnošću.
Lemo je odlučio ne ublažavati i ne šećeriti svoje viđenje današnjice – štoviše, izabrao je za svoje junake ekstreme, od kojih bi neki još i mogli naći mjesta u realitetu, do onih iz čistog SF-a.
Njegov torcidaš s Brda muškarac je zarobljen u ženskom tijelu i u Srbiji obavlja operaciju promjene spola. Pomoć i milosrđe nalazi u romskom naselju. Tu ulogu dijele Siniša Novković i Ana Gruica Uglešić. Matija Grabić pripada vrsti ljudi-guštera, trenutno u tijelu glumca, a Ivo Perkušić sin je ustaških emigranata koji su oteli avion. Oni u svemirskom brodu pomalo odbacuju sa sebe zemaljsku prtljagu; sa zagađene i raspale Zemlje stići će na novi planet, gdje će se štovati Hajduk i himna će biti “Daleko me biser mora”.
Ako završnica i jest pomirljiva, u duhu tolerancije, prava oda ljubavi i individualnosti, može se nagađati da će sukoba opet biti, budući da je golemi svemirski brod ponio u novi život gotovo sve Splićane, uključujući i poljudski stadion i Marka Perkovića Thompsona.
Ritam ove predstave, koja je ponešto preduga, dobar je, pri samom kraju, doduše, dolazi do spomenutog zagušenja i blagog pada, a potom se uz vatrometnu raskoš odvija efektna akcija polijetanja.
Izvedba kvarteta glumaca je vrsna, uz rijetko viđenu energiju i hrabro prepuštanje eksplicitnijim scenama, koje su uvijek natopljene humorom.
Matija Grabić, još uvijek student, moćna je scenska pojava, dominantna i opasna u liku guštera; diskretno svojoj izvedbi dodaje pokrete gmaza.
Ivo Perkušić kreirao je osobu zatrovanu bijesom i nesigurnošću koja ga vodi do ruba ludila. Uz to, spretno se prebacuje u lik splitske gradonačelnice šašavog prezimena Matejuška Milesi. Svoje komičarske sposobnosti i smisao za geg demonstrirao je Siniša Novković, dok je Ana Gruica Uglešić ostvarila ulogu koja joj odlično odgovara budući da je sportske građe i tamnijeg glasa, a začinila ju je komičnom ženstvenošću, za kakvom bi posegnuo bivši muškarac.
Scenografija Vesne Režić vizualno je proširila neveliku pozornicu i dodala još štih “Zvjezdanih staza”. Glazba Zvonimira Duspera Dusa je kvalitetna, ali pada u drugi plan zbog dominacije govornih dijelova, a kostimi Marka Marosiuka izazovna su varijanta odjeće superheroja, ciljano erotizirana.
Lemo se ovom predstavom obračunao sa svim osobama i pojavama koje ga odavno iritiraju, ali i pružio ruku pomirenja. Stvorio je veoma neobičnu, originalnu i kvalitetnu predstavu koja će u splitskom kazališnom životu podići malo bure, a da će biti zgranutih i ljutih – i to je sigurno. •