StoryEditor
Kazalištesve na otoku

Posjetili smo Elezoviće na Šolti, imaju tri kazališne družine i kućnog pisca tekstova: Scene ukrcavamo sami, rekvizite u kombi pa pred publiku

6. kolovoza 2020. - 23:50
Pisac i redatelj Matko Elezović sa suprugom Jadrankom: Sa svoje troje djece, Mateom, Matkom i Josipom žive od teatra. Samo je kći Ana Rosanda pobjegla u - psihologiju  Vojko Bašić/HANZA MEDIA

S Matkom Elezovićem, poznatim piscem hit komedija i ocem obitelji u kojoj je od njih šestero troje profesionalnih glumaca, upoznala sam se kad mi je preko kolege Damira Šarca uputio kritiku na jedan tekst.

"Počela si odlično, napokon san pomislija da ću nešto dobro pročitat, ali onda si negdi napola otišla bezveze i na kraju ti intervju nema poante." Jer njemu je sve dramaturgija, a svaka pravi pravi kazlišni komad mora imat sukob i jaku poantu. Poanta je u našem slučaju bila da sam već za kratko vrijeme pogledala njegovu novu predstavu "Udavače" u Kaštelima, ismijala se i potom provela nekoliko sati s njim i njegovom suprugom Jadrankom na Šolti koja ih je oboje dopala po roditeljskoj liniji.

Moglo bi se reći da je taj dan režirao Matko, od uvoda u Gornjem Selu do vrhunca i zaključka u Nečujmu.

A s njim začas dođete do razrade, bez obzira o čemu ste priču započeli - o kazalištu i dramskim tekstovima jer mu je to životno opredjeljenje, o novinarstvu jer je jedno vrijeme radio kao sportski novinar, o balunu jer je tamo krajem 60-ih igrao u juniorima Hajduka, o TV serijama jer i njih je pisao, ili o lovljenju ribe...

Fratar, pic, orada...

- Uvik lovim na tunju, svaka riba ješki prilazi na drugačiji način. Fratar se odma zaleti, pica triba čekat da zaguca, orada ješku premiješta. Jednom sam to objašnjava svom prijatelju koji me pita je li ja to govorim o ženskima.

Alo lovljenje ribe je nešto u čemu satima mogu uživat bez obzira jesan li ili nisan išta ulovija – priča nam i pokazuje kako ga je sunce ispržilo koliko se jučer zanio loveći. Jedino pravilo je da tunja mora bit u moru, a kad će riba zagrist, to se ne zna", uvjerava nas. Obećao je lani Rakitiću da će ga jednom vodit u ribe, jer veliki nogometaš Barcelone ljetuje baš tu u Nečujmu.

- Poručio je da će sljedeći put kad dođe dovest i Manuela Neura koji bi nam triba pivat dok mi lovimo – smije se Matko.

U dvoru Garbinovih u Gornjemu Selu nastao je tekst "Ljubav u doba korone".

- Vidiš, tu ti je nekad u ovoj kući bilo trideset sedmero dice i za svih je bilo mista. Danas isprid neke kuće tu u mistu vidiš samo po jedno dite za laptopom. A ono tamo ti je Damirova kuća... - sve nas Matko upoznaje, a i sam je tu za laptopom djetinje zaigran stvarao priču koja se rodila povodom četiri desetljeća braka s Jadrankom. S njom, inače dugogodišnjom glumicom u "Kerempuhu", a široj javnosti u posljednje vrijeme poznatija je kao baba Stana iz TV novele "Na granici", na otoku je proveo sve vrijeme karantene.

- Spavali smo na polukauču, odma smo izmirili prostor i odredili ko dokle smije, znači nema prelaska na tuđi teritorij. Svako je mora navečer prat noge jer smo spavali obrnuto, i samo bočno. Bila je zabrana kapule i luka jer to ubija ovoga drugoga. Jadranka je bila zadužena za opskrbu, a ja nikoga nisam sreo misec dana. Iša san samo do maslinika brat šparoge, to smo najčešće i jeli. U drami se preispituje sve dobro i loše što se prođe u zajedničkom životu. Kad se ljudi osvrnu nakon toliko godina, često vide da se dogodilo malo toga što su planirali.

Znaš kad su nocinari pitali jednoga Rusa koji je proslavljao 80 godina braka čega se može sjetit, a on govori da je bilo svačega, mijenjali su gradove, podizli djecu, a trinaest godina je proveo u Sibiru. Na pitanje koje godine je u braku zapamtio kao najbolje, on mu govori one kad sam bija u Sibiru, ha-ha-ha... – govori Matko, ali brže-bolje dodaje kako bi on volio proslaviti toliki jubilej, ali bez Sibira.

On bi, kad je već brak u pitanju, rekao kao ona jedna baba koju su pitali kako se to prije ljudi nisu rastavljali toliko često ka danas, a ona je odgovorila: "Mi stari smo nekad stvari davali popravljat, a danas se odma kupuju nove!"

image
Šoltanski autor hit komedija: Nije dobro kad se rade preskupe predstave i odigraju samo nekoliko puta. Šteta je bačenog novca
 
Vojko Bašić/HANZA MEDIA

Zaljubio se

Priča nam ovaj 64-godišnji komediograf kako je Jadranku upoznao dok je 1979. godine bio organizator turneje za Histrione. Davali su tada predstavu "Glumijada" u kojoj je Jadranka, tada Bavčević, igrala glavnu ulogu.

Zaljubio se, kaže, u nju i u teatar. A zapravo je diplomirao kineziologiju, četiri je godine predavao tjelesni u Osnovnoj školi u Trnju, a Jadranka se zaposlila u "Jazavcu", današnjem "Kerempuhu", gdje je dočekala i mirovinu s više nagrada, među ostalim i Nagradom glumišta za najbolju žensku ulogu. Paralelno je radila predstave sa svojom trupom "Tvornica smijeha", a 45 godina rada i 40 godina braka proslavila je predstavom "Prvi muževi se bacaju u vodu".

Ona svoga nije bacila, imaju zasad petero unučadi te četvero djece, od kojih su Matea i Matko glumci sa svojim družinama "Hit teatar" i "Kuća smija". Elezovići, da zbrojimo, imaju tri kazališne družine i kućnog pisca tekstova! A i sin im Josip, zovu ga Pipo, diplomirao je ekonomiju, ali često im pomaže i povremeno glumi.

Koliko li su samo puta zajedno kombijem išli na izvedbe. Scene postavljaju sami, rekvizite nose sa sobom, sami odrađuju promocije, ma naprosto sve rade sami kako bi opstali na tržištu. Od kada se pojavio Facebook, lakše im je, prije su puno ulagali u plakate, bile su im potrebne najave preko radija, a novca je uvijek malo. Rade i edukativne predstave za djecu poput "Eko zeko i otočić", "Avanture Luka Poriluka", "Kako je slon naučio bon-ton", "Prometni znak je prijatelj drag" i druge.

- Naše predstave za djecu uvijek uključuju i publiku, dovedeš ih na scenu kao ravnopravne glumačke partnere. Otprilike znam što će oni prepoznat jer imam iskustvo s vlastitom djecom, njih ne možeš varat jer djeca su iskrena – govori Matko.

A zašto im se sin zove kao i otac?

- Zato šta je mene žena toliko volila da je tila duploga Matka. Zovemo ga Giga - govori Matko senior.

Jedino im je najstarija kći Ana Rosanda završila psihologiju i defektologiju i često im zna reći da će svi jednog dana postati njezini pacijenti. O predstavama govore, ali ne non-stop kako bi netko mogao pomisliti. Sve se kaže šta se ima čim predstava završi i onda život ide dalje. Logično je da su djeca postali glumci kad im je taj svijet bio preblizu. U njih su likovi s televizije dolazili doma. Ipak, roditelji Mateu i Matka nisu spremali za prijemne ispite jer nisu bili sigurni da će biti objektivni. Spremali su ih kolege im glumci.

Jadranka nam priča da je glumu odabrala nakon što nije primljena na medicinu. A otkrila je u sebi potrebu da ljude uveseljava nakon jednog iskustva. Naime, kad je jednom bila potištena otišla je u kino i izašla kao nova.

A Matko nam govori kako ravnateljica škole u kojoj je radio nije mogao vjerovati kad joj je došao dati otkaz. Bio je on i suradnik na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, jednom je imao ponudu za stalni posao koju je teška srca odbio. Ipak, radost kazališta je presudila.

- Kad sam napisao prvu dramu, bija san prije izvođenja uzbuđen ka da čekan jednu od najvećih utakmica u životu – priča Matko, koji je krenuo pisati sam nakon što je pogledao mali milijun predstava, a neke su htjele biti i komične.

image
Detalj iz predstave 'Udavače', Matea Elezović je u sredini
Privatni album

- Ma reka san sebi, ako ja ne mogu nasmijat ljude, a ko može? Važno je da napišeš nešto u čemu će se ljudi prepoznat. A ja tekstove pronalazim u svakodnevnom životu. Vidi, predstavu koja se igra već preko dvadeset godina "Profesore, dajte dva" napisao sam jer sam bio slab učenik, "Daj gol, Mrzli" jer sam igrao nogomet, "Prizori iz bračnog života" nastali su zapisivanjem događaja u kući, "Lude žene" nastale su, hm, iz iskustva mojih prijatelja, ha-ha... Predstavu "Vesele žene hrvatske" napisao sam jer način na koji žene vide svijet često je potpuno suprotan od muškoga, ali treba dosta diplomacije da se stavovi usaglase. Žene obogaćuju ovaj svijet, to je laž, al' nek ide, ha-ha-ha...

Ne ozbiljno, nema dana kad ti se nešto ne dogodi. Na primjer, jednom kad sam Jadranku ispraćao na autobus, bio sam nervozan, govorin joj i ovo i ono i ne slutim da me čovjek do mene čuo. On je ispraćao svoju ženu i kad smo im spremili kufere, on poviče: "Sluša san vas sve šta ste rekli svojoj ženi, sve ste u pravu! I ja san ima mir u masliniku, sve mi je bilo lipo dok se nije pojavila moja žena, sve mi je isp...ila, uništila mi je dan, uništila mi je tjedan, a takva jon je i mater, a takva će nan bit i ćer. Žene su nevolja i tako je otkad je svijeta." Čovik dobija slom živaca, razumiš...

Tko zna u koji od tekstova će ući ova crtica o bračnom životu? Humor je Matku osnovna statika svakog teksta. A publika to voli. Njegove predstave redom su rasprodane. Pogledalo ih je gotovo pola milijuna ljudi. Zna ih biti i preko tisuću gledatelja na jednoj izvedbi.

Na tržištu

- Ali je li zbilja lako biti praktično sam na tržištu bez potpore Ministarstva - pitamo Elezoviće.

- Normalno da nije.

A na pitanje zašto veće kazališne kuće često imaju problem s publikom, Matko spremno odgovara:

- Zato što rade premalo suvremenih tekstova, a svi imaju istu plaću radili dobre ili loše predstave. A dobra predstava će uvik imat publiku. Pa pogledajte redove za Orašara! Nije dobro ni to što se često rade preskupe predstave i odigraju samo nekoliko puta. Šteta je bačenog novca. Sve više vrije nezadovoljstvo zbog raspodjele novca jer ga uvijek dobijaju isti, uvijek po političkoj liniji.

U njih je korona poremetila izvođenje predstava koje je napisao, za Gigu "Laku noć, lopovi", a za Mateu "Striperi nastupaju".

Ova prva govori o mladima koji odlaze iz zemlje i o političarima koji ne pozdravljaju ljude dok se penju stepenicama zaboravljajući da će, kad budu silazili, sresti te iste ljude. A ova druga je posebna priča.

- Jednom sam bija u restoranu, dolazi mi konobar navečer oko jedanaest manje kvarat i tiho mi govori: "Gospodine, vi ste ostali zadnji gost, morao bih vam naplatiti da odete jer one tamo djevojke sada očekuju stripera." Pokaže mi skupinu od jedno petnaest, šesnaest mladih djevojaka i tada se ja zaputim, ali ne iz restorana vanka, nego do tih djevojaka i obratim im se: "Cure, dobra večer, ja sam striper kojeg čekate, kome da se javim?" Ni potres ni poplava ne bi izazvali takav šok i nevjericu koja se vidjela u njihovim očima. Da ih umirim, ja nastavim: "Nemojte se ljutit, penzija je mala, mora se radit." Smijale su se sa olakšanjem.

Uglavnom, Elezovići u penziju ne namjeravaju sve dok Jadranka može na daske, a on za tastaturu. Održava ih, čini se, ljubav jednih prema drugima i ljubav prema kazalištu kako je sve u Histrionima prije četrdeset godina i počelo. A moglo bi se i ovako nekako reć: Za Elezoviće nema tog korona ili nekog drugog virusa koji je zarazniji od teatra.
Ipak, poantu ovoga teksta prepuštamo Matku. Jer kad je nema, on obično nazove.

Intervju s Oliverom


U sportskoj reviji 'Sprint' Matko Elezović imao je rubriku 'Poznati u sportu'. Dogovorio je tako intervju s Oliverom Dragojevićem, doputovao radi toga iz Zagreba i našao se s njim na Gripama.

- Pričali smo tri sata o svemu i svačemu, on je stvarno bio pristupačan i jednostavan čovik, zabavan. Tek kad san se vratio u Zagreb, shvatio sam da uopće nemam intervju. Nazva san ga ujutro, govorin mu: 'Oliver, imamo problem'...

Vožnja s Guberinom i večera s Vidovićem


- Družio sam se s mnogim poznatim glumcima, na žalost, puno ih je već pokojnih. Prijatelji su nam bili Marija Kohn, Helena Buljan, Ivica Vidović, Pređo Vušović, Ivo Grgurević, Špiro Guberina...

Kad je jednom Špiro vozio na put svojim poznatim prastarim BMW-om Jadranku i mene, oni prije križanja pita kamo idemo. Ona mu kaže desno, a ja lijevo. Govori Špiro nervozno: 'Brzo se dogovorite jer ne mogu istovremeno i desno i livo.'

Ili sjećam se jedne večere kod Pređe, bio je Vidović, Grgurević i ja. On skuhao svinjske nogice i kupus, a Vidović je stalno vadio uz primjedbu: 'Pređo, znaš li ti da je ovo nikako ne bi smio jist.' Tako vadi drugi put i isto govori, a kad je treći put izvadio, govori mu Pređo: 'E moj Vidoviću, koliko bi ti puta vadio da to smiješ jest!'

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

20. rujan 2020 09:32