StoryEditor
Glazbapravorijek dirigenta

Verdijevi ‘Lombardijci‘ na otvaranju Splitskog ljeta imaju svjetsku pjevačku podjelu, Ivicu Čikeša, Danielu Schillaci i Maxa Jotu, kaže Ivo Lipanović

11. srpnja 2020. - 08:00
Prizor s probe 'Lombardijaca' na popularnome PeristiluDuje Klarić/hanza media

Nakon četvrt stoljeća pred splitsku publiku stižu Verdijevi "Lombardijci", opera kojom će biti otvoreno 66. Splitsko ljeto na Peristilu 14. srpnja, u režiji Roberta Boškovića i pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića.

Opera, punog naziva "Lombardijci u prvom križarskom pohodu", pripremala se već u veljači, a premijera je trebala biti krajem ožujka, no tada je kazalište već bilo zatvoreno zbog epidemije. Stoga je uvrštena u program Splitskog ljeta, gdje će je, zbog propisa o održavanju distance, vidjeti manji broj publike nego što je to uobičajeno. A ako sve bude u redu, život će nastaviti u kazališnoj zgradi na jesen.

I prije 26 godina, kao i danas, ovom je operom ravnao maestro Ivo Lipanović. Na prvom mjestu pitamo ga o sigurnosnim mjerama. Nikada se festival nije održavao u ovako neobičnim uvjetima, a uz to se epidemiološka slika, pa i preporuke za javna okupljanja svakodnevno mijenjaju.

image
Redatelj Robert Bošković izvedbom će obilježiti 20 godina rada u kazalištu
 
Duje Klarić/hanza media

- Raspored u gledalištu načinit će se tako da publika bude maksimalno zaštićena i svakako će ove godine Peristil primiti znatno manji broj gledatelja. A mi u ansamblu, uz članove tehnike, ponašamo se odgovorno, kao da smo članovi jedne velike obitelji. Savršeno nam je jasno da samo jedan zaraženi može dovesti cijeli projekt u pitanje i svi pazimo na sebe i svoje kolege - kaže Lipanović, šef - dirigent splitske Opere.

Za postavljanje "Lombardijaca" na scenu odlučili su se, kaže, iz nekoliko razloga, a jedan od glavnih je pjevačka podjela koju imaju: to je Ivica Čikeš, bas koji će tumačiti ulogu Pagana, i stalni suradnici splitskog teatra, talijanska sopranistica Daniela Schillaci i brazilski tenor Max Jota.

TREBA ČITATI 'IZA NOTA'

- Čikeš će ovom operom obilježiti i 30 godina umjetničkog djelovanja, a uloga Pagana je kao skrojena za njega. Malo je takvih uloga u kojima pjevač mora adaptirati svoj glas - Pagano je u prvom činu bariton, a u ostala tri bas. Nema mnogo takvih primjera u opernoj literaturi, a kod ženskih uloga slične mogućnosti adaptacije traže se za Abigailu u "Nabuccu" i za Lady Macbeth.
Nadalje, uloga Giselde koju pjeva Daniela Schillaci tako je složena da su rijetke solistice koje je mogu vrsno otpjevati. Mislim, dakle, da imamo svjetsku podjelu, sigurno čak i jaču od one nekadašnje, a tada smo imali mladu Fiorenzu Cedolins, Dinka Lupija i ostale sjajne pjevače, kaže Lipanović.

image
Daniela Schillaci i Antonija Teskera
 
Duje Klarić/hanza media

Zanimalo nas je koliko mu je vremena trebalo da ponovno "uđe" u partituru.
- Pa... ne mnogo. Možda tjedan dana. Doduše, dirigirao sam nekim dijelovima ove opere na koncertnim izvedbama, ali, nakon ovoliko godina rada i iskustva sve mi se odmah vratilo i ponovno sam nastudirao djelo vrlo brzo.
Jasno, nije sve u poznavanju notnog zapisa. Kao što je rekao Gustav Mahler, valja pronaći i ono što je zapisano "iza nota", a to pretpostavlja i poznavanje teme koja je obrađena u djelu, i političkog trenutka u kome je nastalo, i okolnosti u kojima je živio skladatelj. Tek tada se dobiva cjelovita slika, podcrtava dirigent.

USPOREDBA S 'NABUCCOM'

Napominje da su "Lombardijci", praizvedeni 1843. godine, četvrta opera mladog Verdija, nastala godinu dana nakon "Nabucca". Temistocle Solera libreto je napisao prema istoimenoj epskoj poemi Tomassa Grossija. Djelo je tadašnja publika izvrsno primila, a Verdiju je donijelo dvostruko veću zaradu od "Nabucca"- što je, opet, imao zahvaliti slavi koju je stekao "Nabuccom".
- Verdi je znao birati libreta, teme koje će privući ljude u to vrijeme kada je kazalište bilo prostor i za zabavu i za umjetnički doživljaj, pa i izražavanje političkih uvjerenja - još nije bilo tzv. estrade, kina, interneta, mobitela. I tako je Verdi, ponesen domoljubljem i entuzijazmom u jeku Risorgimenta, stvorio operu punu nježnosti, pobožnosti i odlučnosti, izvrsno stapajući melodiju s tekstom, bilo da je riječ o ljubavnom duetu, molitvi ili mističnoj viziji - pojašnjava Lipanović.

image
Bože Jurić Pešić, Daniela Schillaci i Antonija Teskera
 
Duje Klarić/hanza media

Vrlo česte su usporedbe "Nabucca" i "Lombardijaca", osobito stoga što u objema operama zbor ima veoma važnu ulogu.
- Uloga zbora je velika, on je sveprisutan, prepoznatljiv, pokretač je radnje, a kada se uspoređuje s "Nabuccom", ima velikih sličnosti u melodiji, ritmu i ritmičkim promjenama tempa. Posve je prirodno da kod istog skladatelja u jednoj operi nađemo odjek prethodne ili najavu iduće. Recimo, čuveni tercet iz "Lombardijaca" sličan je završnici drugog čina "Moći sudbine", a molitvu "Salve Maria" načut ćemo i u "Otellu". Naravno, najčešće se uspoređuje zbor iz "Lombardijaca" "O signore, dal tetto natio" sa zborom Židova "Va, pensiero" iz "Nabucca", napominje maestro Lipanović.

Budući da je ovoga ljeta i "Nabucco" na programu, eto prave prilike za uspoređivanje.

Radnja opere

Radnja se zbiva u vrijeme Prvog križarskog rata u 11. stoljeću, u kojem je osvojen Jeruzalem. U tom krvavom pohodu križari su načinili strašan pokolj, pobivši u dva dana na tisuće muslimana i Židova. U okviru tih zbivanja pratimo sukob dvojice braće, Pagana i Arvina, koji prolazi kroz radikalne faze.
Pagano će pokušati ubiti brata - inače zapovjednika kršćanske vojske - jer je odavno zaljubljen u njegovu ženu, ali greškom ubije vlastitog oca, potom će se povući u isposništvo i promijeniti identitet i ponovno se sukobiti s bratom, da bi se pred Jeruzalemom pomirili. Arvinova kći Giselda završit će u haremu, zaljubiti se u muslimanskog kraljevića i upravo njoj u usta Verdi će staviti osudu pokolja – “jer to nije Božja volja".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

01. prosinac 2020 06:08