Hollywood može biti zahvalan što je imao Williama Hurta, osobito tijekom osamdesetih i prvoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća, kad je bio kućni glumac Lawrencea Kasdana ("Tjelesna strast", "Velika jeza", "Slučajni turist", "Volim te do smrti) i surađivao i sa svjetskim art filmašima poput Hectora Babenca ("Poljubac žene pauka") ili Wima Wendersa ("Do kraja svijeta").
Tankoćutni Hurt je bio krajnja opozicija nabildanim mačo muškarcima dekade, a i nekim temperamentnim, dramski napadnim glumcima u vječnoj potrazi za Oscarom. Možete li se sjetiti nekog filma u kojem se Hurt dere, viče, urla? Teško.
U eri kad su filmovi i glumci postajali sve glasniji, Hurt je bio tih, suptilan i samozatajan, jedan od najsuptilnijih i najsamozatajnijih uopće, ponekad i krajnje suzdržanog izričaja, ali nikad distanciran od lika i gledatelja.
On nije tražio Oscara, no Oscar ga je prirodno pronašao za ulogu sanjarskog transrodnog muškarca koji se zbližava s ljevičarskim revolucionarom u brazilskom zatvoru u drami "Poljubac žene pauka" (1985.). Danas bi ovakva uloga bila oskarovski zicer, ali onda nije bila i vjerujemo Hurtu kad je rekao da nije razmišljao o nagradi i zaradi snimajući film.
Da jest, glumio bi gluhonijemu osobu, a ne profesora govora u školi gluhonijemih u "Djeci manjeg boga" (1986.). Za tu ulogu osvojio je drugu od tri uzastopne nominacije za Oscara (treća je bila za "TV vijesti" iz 1987.), što je postignuće kakvo su zabilježili samo najveći glumci poput Marlona Branda, Ala Pacina i Jacka Nicholsona.
Bio je nenametljiva, a upečatljiva glumačka pojava i glumio s lakoćom teške likove. Svaka njegova uloga zrcalila je istančanost, blagost, finoću, nijansiranost i nadasve profinjenost, čime je obogaćivao likove, obično osjećajne, emotivne, senzualne, delikatne, strasne, krhke iznutra, no uvijek humane, ljudski prepoznatljive i tople koliko god znali djelovati hladno i skrivati nešto mračno u sebi.
Zato su mu najbolje i ležali "ljudski filmovi", drame s elementima humora, iako je karijeru započeo sa SF hororom "Altered States", erotskim ("Body Heat"), kriminalističkim ("Eyewitness") i političkim trilerom ("Gorky Park"). Svakako, Hurt nije bježao od izazova i objeručke je prihvatio ulogu u znojavoj "noir" erotici "Tjelesna strast" nakon što ju je odbio njegov kolega s Juilliarda, "Superman" Christopher Reeve, drugom filmu iz iste 1981. ("Očevidac") u kojem ga zaljubljenost uvlači u opasnu igru.
Glumac je imao kemiju sa Sigourney Weaver, ali ekran je doslovce gorio u "Body Heat" kad ga je, kao korumpirani odvjetnik, dijelio s fatalnom ženom u tijelu Kathleen Turner. Tjelesni i verbalni okršaji Hurta i Turner su za anale ("Neki te muškarci nanjuše i slijede poput psa. Onda se nemoj tako odijevati. Obična suknja i bluza... Onda ne smiješ nositi to tijelo!"), a pamte se i ljudske suptilnosti njegova lika, tipa da odvjetnik podiže prozor kabrioleta da vidi kako mu stoji šešir.
Koliko je Hurt bio odličan glumac pokazao je i opozitnom ulogom u drami "Accidental Tourist" (1988.) koja je subvertirala njegov odnos s Turner. Ako je "Tjelesna strast" bila vatra, "Slučajni turist" bio je led: Hurt i Turner prošli su put od vatrenih ljubavnika do hladnih supružnika, otuđenih nakon smrti sina.
Ovaj film je potvrdio da je Hurt najbolji u ulogama ljudi koji se nose s gubitkom. U "Dimu" (1995.) Hurt je kao pisac izgubio suprugu, kao inspektor u "Gradu tame" (1998.) majku koja mu je poklonila harmoniku, a u "Into The Wild" (2007.) gubio je sina i dao devastirajuću sporednu ulogu oca, njegovu najbolju iz kasnije faze, od 2000-ih naovamo, uz izvedbu gangstera u "Povijesti nasilja" (2005.).
Za potonju ulogu bio je četvrti put nominiran za Oscara, a nominaciju je komotno mogao osvojiti i za "Accidental Tourist" i "Smoke", ponajbolje/ponajdraže Hurtove filmove i uloge ako se pita autora ovog "in memoriama" koji je bio premlad da sagleda glumčevu veličinu u osamdesetima, ali sjeća se da su ga tada iznimno voljeli njegovi roditelji.
Hurt je bio glumac za zrelu publiku, intelektualce, zato što je i sam bio zreo i intelektualan, stvoren za izgovaranje inteligentnih dijaloga i otkrivanje nekih životnih spoznaja, možda najviše u "Slučajnom turistu" i "Dimu". Mjereći težinu dima Hurt je u filmu "Smoke" izmjerio težinu čitavog života.