‘Red‘: Bijela moć, crno srce

Efektivnost filma “Red” (“The Order”) teško je poreći, kako žanrovski, tako i politički. Novi projekt australskog redatelja Justina Kurzela vraća nas u sedamdesete, osamdesete i devedesete godine kad su ovakvi kriminalistički trileri s elementima akcijskog filma bili neizostavan dio kinorepertoara, a danas znaju osvanuti na streamu poput Amazona nakon festivalske premijere.

Poznat po odličnom “Macbethu” i “Istinitoj priči o Nedu Kellyju”, ali i nespretnoj ekranizaciji videoigre “Assassin’s Creed”, Kurzel vješto evocira žanrovske klasike na potezu od direktnih, tvrdih krimića-akcića Williama Friedkina (“Francuska veza”, “Živjeti i umrijeti u Los Angelesu”) do epskih akcijsko-kriminalističko-trilerskih saga Michaela Manna (“Vrućina”), ne gubeći zarana uspostavljeni režijski/narativni momentum i držeći film čitavo vrijeme u pokretu.

Akcijske scene oružanih prepada na banke i vozila u pokretu, tj. puškaranja, mannovski su uzbudljive, a nerijetko posjeduju friedkinovsku dokudramsku patinu, podebljavajući žanrovsku funkcionalnost filma usprkos njegovoj načelnoj (arhe)tipičnosti u pogledu zapleta i likova.

Dokudramski pristup paše “true crime” priči scenarista Zacha Baylina (“Kralj Richard”, “Creed III”, “Gran Turismo”), koji je adaptirao knjigu “The Silent Brotherhood” iz pera novinarskog dvojca Kevina Flynna i Garyja Gerhardta. Flynn i Gerhardt ukoričili su istinitu priču o haranju desničarske, fašističke grupe nazvane “Red”/”The Order”, koja je početkom/sredinom osamdesetih pljačkala banke i dizala u zrak pornokina i sinagoge.

Bila je to priprema za masovnu oružanu pobunu protiv američke vlade i stvaranje novog poretka, inspirirana doktrinom neonacističke knjige “The Turner Diaries”. Uvodna scena predstavlja židovskog radijskog voditelja (metafilmska uloga Marca Marona) kako se u eteru suprotstavlja rasistima i njima sličnima. “Amerika je sjajna zemlja, ali još uvijek smo zarobljeni u vlastitom umu”, govori on koji će, jasno, postati meta “Reda”.

Slijedi pljačka banke pod vodstvom antagonističkog bijelog supermacista Boba Matthewsa (Nicholas Hoult), napeta na tragu sličnih scena iz “Paklenog vala”, a onda na scenu stupa i protagonist, agent FBI-ja Terry Husk (Jude Law), sparen s lokalnim mladim zamjenikom šerifa, humanistički nastrojenim Jamiejem Bowenom (dobri Tye Sheridan), koji je, kao veteran, imao posla s Ku Klux Klanom i Cosa nostrom. 

Hoult je vrlo uvjerljiv kao negativac s filozofijom “Ovo nije više naša zemlja, vrijeme je da povratimo zemlju koja je obećana našim očevima”, Law možda nikad bolji. Obojica nastupaju u “against type” ulogama, pri čemu je Law napose gotovo neprepoznatljiv s brkovima, stariji, zreliji, punašniji i istrošeniji, glumeći lik kakav bi nekoć igrao veliki Gene Hackman, može i Burt Reynolds. Likove tog tipa već smo viđali (pregorjeli, grešni policajac, razveden...), ali nadahnuti Law čini Huska svježim karakterom.

S ovakvim glumcima/likovima nije čudno da Kurzel za okosnicu filma uzima igru mačke i miša među njima, bildajući duel tipova postavljenih na suprotnim stranama zakona, po uzoru na Ala Pacina i Roberta de Nira u “Heat”, kao Christian Gudegast u prvom “Bratstvu lopova”.

Jedna od najboljih scena tiče se Huskova (metaforičnog) lova na jelene pored pitoreskna potoka (“Krajolik je stvarno nešto”). Husk drži jelena na nišanu, a istovremeno Matthews nišani njega; tko će (prvi) povući okidač? “U svakoj revoluciji netko mora ispaliti prvi metak”, govori Matthews.

Meci će biti ispaljeni u akcijskim scenama, ali Kurzel, inspiriran vizionarstvom knjige “The Turner Diaries” o povijesti (i sadašnjosti) američkog fašizma, vidi priliku i da ispali “warning shot”, povlačeći paralele s recentnim događajima i današnjicom u kojoj se jedan Kanye West javno deklarira kao nacist i objavljuje antisemitske i rasističke poruke na društvenim mrežama.

Knjiga je poslužila kao “nacrt” za ekstremno-desničarska nedjela, poput šokantnog bombaškog napada na vladinu zgradu u Oklahoma Cityju 1995. i zloglasnog juriša na Kapitol 2021. godine. “The Order” služi kao upozorenje da se nešto takvo ne ponovi.