Ogoljenim krajobrazima Australije galopira jahač u crvenom na bijelom konju ispod sivoga neba. Upečatljiva, proganjajuća filmska slika. Takav je i film kojemu slika pripada – "True History Of The Kelly Gang". Film predarovitog redatelja Justina Kurzela ("Macbeth") s odličnom glumačkom ekipom (George MacKay, Russell Crowe, Charlie Hunnam, Nicholas Hoult, Essie Davis, Thomasin McKenzie).
Uvodna panorama "Istinite priče o Nedu Kellyju" evocira (post)ratne ili postapokaliptične totale. Zemlja je crna. Drveće bez lišća. Sunca ni za lijek. Pada nam na pamet "1917" gdje također glumi mladi George McKay ili "Cesta" s Viggom Mortensenom. No, "True History Of The Kelly Gang" nije ratni, niti postapokaliptični film.
Priča o najpoznatijem australskom odmetniku, legendarnom Nedu Kellyju, nominalno je vestern, žanr kojeg će Kurzel ogoljeti do zadnje krpice i razbiti sva pravila takozvanog kaubojskog filma. Spreman demitologizirati vestern, kao i titularnog australskog hajduka, "bushrangera", Kurzel je u uvodnim kadrovima oslikao gotovo sve što trebamo znati o "Istinitoj priči o Nedu Kellyju" i njegovo ogoljevanje kaubojskog žanra već tada počinje s prizorima razgolićenih pejsaža i neodjevenih stabala.
Crveni jahač i bijeli konj također su simboličan prizor galopirajuće nevinosti. "Putujem prema čovjeku kakav ću postati", pripovijeda mladi Ned Kelly (MacKay). Bljedoliko lice malog Neda (tad ga glumi Orlando Schwerdt) bit će u jednoj sceni poprskano krvlju nekog tipa stradalog od dvocijevke Harryja Powera (Crowe), njegovog zamjenskog oca koji ga je naučio namirisati smrad tuđeg straha, kao i da iza čovjeka, kad napusti ovaj svijet, ostaje samo njegova priča.
To će obilježiti Neda i trasirati ga "prema čovjeku kakav će postati" jer "čovjek ne može nikad promijeniti svoju prošlost i pobjeći svojoj sudbini". Naslov drugoga poglavlja filma, "Man" ("Čovjek"), ispisan je krvlju. Povijest Kellyja i njegove bande također je krvava.
K tome, Kurzel je piše drukčije i subverzivnije u odnosu na Nedove prijašnje inkarnacije u filmovima s frontmenom Rolling Stonesa Mickom Jaggerom i Heathom Ledgerom u glavnim ulogama. Naslov filma je ironičan: ovo nije definitivna povijest/istinita priča o Kellyju, odnosno (re)interpretirajući njegovu "(hi)story" Kurzel rabi pjesničku slobodu historijskog (ko)nteksta.
Dakle, "True History Of The Kelly Gang" je labavo povijesni film – kostimografija nije fiksirana u dati trenutak 19. stoljeća, sa soundtracka vrišti punk pjesma "Everywhere" benda Fleshlight formiranog od strane McKaya i članova glumačke ekipe (!), a grafiti na zidovima citiraju budućeg pisca Williama Faulknera ("Prošlost nije mrtva, nije čak ni prošlost").
Još je labavije vestern, toliko da ga možemo titulirati antivesternom. "Istinita priča o Nedu Kellyju" se izvrsno uklapa u krvavo-brutalne i brutalno iskrene novomilenijske vesterne koji su poljuljali temelje njegova mita, poput australskih "Uvjeta predaje" ili "Ubojstva Jesseja Jamesa od kukavice Roberta Forda".
Međutim, Kurzelov vestern je još brutalniji u (psihoseksualnoj) demitologizaciji (muškog) žanra, neukrotiv i neosedlan. Kelly i njegova banda su prikazani homoerotski kao punkeri u šarenim ženskim haljinama na korak do rančera iz "Planine Brokeback". Ako se muškarac ševi u haljini, on krši sva pravila, kako je Nedu rekao/preporučio policajac Constable Fitzpatrick (Hoult).
Pravi košmar za maskuline klasike redatelja Johna Forda i Sergija Leonea. Ipak, Kurzel je toga svjestan, stoga režira "True History Of The Kelly Gang" kao košmarno-snoliko iskustvo i vjerojatno najtripoidniji "vestern" u povijesti. Posljednja akcijska scena je nadrealni halucinogeni "slow motion" doživljaj bez presedana u kojem zbivanja pratimo i kroz prorez za oči Kellyjeva metalnog oklopa u seriji subjektivnih kadrova.
Na bandu stiješnjenu u nekavoj šupi pucaju pripadnici zakona u bijelim haljama osvjetljeni treperavim stroboskopom, izgledajući kao da su duhovi u noćnom klubu "Neonskog demona". Kurzel je u "Macbethu" bio vizualno spektakularan. U "Istinitoj priči o Nedu Kellyju" nadmašio je samoga sebe.