StoryEditor
Film & TVCINEMARK OBLJETNICA

‘Pokojni‘: (S)pokoj im duši

15. listopada 2021. - 23:11

Toplo-hladno odnos s epskim kriminalističkim/gangsterskim filmom "The Departed" ("Pokojni", 2006.) Martina Scorsesea započeo je na prvo gledanje u kinu i nastavio se narednih 15 godina na videu ili televiziji. Isprve je prednjačilo "hladno" iz više razloga. Izvorni i izvrsni hongkonški krimi-triler "Infernal Affairs" ili "Pakleni poslovi", koji je poslužio kao inspiracija za "The Departed", bio je još svjež u sjećanju da bi ga američki remake mogao tek tako izbaciti iz srca i zauzeti njegovo mjesto.

Odmogao je i trijumf "Pokojnih" na Oscarima u četiri kategorije, uključujući film, režiju i adaptirani scenarij Williama Monahana, i to u konkurenciji s (osobno boljim) "Babelom", pa i "Malom miss Amerike". Scorsese je napokon dobio prvog i davno zasluženog režijskog Oscara, mada ga je znatno više zaslužio za "tour de force" režiju "Razjarenog bika" i "Dobrih momaka", tj. "Taksista" i "Casina" ili "Rta straha" kao prvog remakea u njegovoj karijeri (za potonja tri nije ni bio nominiran).

FILM: The Departed; kriminalistički triler; SAD, 2006. REŽIJA: Martin Scorsese ULOGE: Leonardo DiCaprio, Matt Damon OCJENA: ****

Činjenica da je "The Departed" dobio nominaciju za Oscara i osvojio zlatni kipić, a prijašnji superiorniji Scorseseovi klasici nisu, s naglaskom na gangsterske tipa "Goodfellas" i "Casino", stvorila je otpor prema realno dobrom, samo ne i toliko-toliko dobrom filmu.

Još više ako se u obzir uzme da su kratkih oskarovskih rukava ostali i drugi gangsterski klasici kojima su "Pokojni" inferiorniji, poput "Bilo jednom u Americi", "Carlitova načina" i "Donnieja Brasca" ili, pak, "Vrućine" kad smo kod šireg krimi žanra i dežurnih Scorseseovih glumaca (jedna jedina nominacija na četiri filma, kamoli osvojeni Oscar).

Pa opet, na svako novo gledanje od 2006. naovamo "The Departed" je mic po mic rastao u očima, a na ovo posljednje, povodom 15. godišnjice, u toplo-hladnom odnosu s filmom malčice je čak prevladalo "toplo". Ne znači da su "Pokojni" najednom postali remek-djelo i bolji od svih prethodno navedenih ostvarenja, naprotiv za to ih dijeli barem jedan "shot away", rekli bi Rolling Stonesi u Scorseseu omiljenoj rock pjesmi "Gimme Shelter".

Ipak, pomoglo je što je tijekom posljednjeg gledanja potpisnik ovih redaka parafrazirao puni naslov "Doktora Strangelovea" ("Kako sam prestao brinuti i zavolio bombu"). Dakle, kako sam prestao uspoređivati i zavolio "The Departed" onakvim kakav jest. Ima se tu što za voljeti, možda ne onako kako se vole "Dobri momci" i "Casino", ali svakako više u odnosu na, recimo, aktualne "Sve svece mafije".

Uvodna scena, impresivna odmah od prvog gledanja "Pokojnih", prilično izvanredno postavlja priču u Scorseseov svemir, ali s određenim karakternim i podžanrovskim "twistom", ispreplećući Stonese na soundtracku (ponovno "Gimme Shelter") i razmišljanja mafijaškog bossa, "glavne rock zvijezde" Franka Costella u izvedbi Jacka Nicholsona.

Costello izgovara dvije ključne rečenice za Scorsesea i sam film. Prva ide ovako "Ne želim biti produkt moje okoline. Želim da moja okolina bude produkt mene", a druga: "Kad staneš pred okidač, ima li razlike?", u smislu jesi li policajac ili kriminalac. Ukratko, Scorsese ne želi da "The Departed" bude produkt hollywoodske remake mašinerije, već da film bude produkt njega samoga i njegova autorstva, kao što je to prethodno bio i "Cape Fear".

Iako su ambijentirani u Boston, a ne New York ili Las Vegas, "Pokojni" djeluju kao da se odvijaju u istom širem "scorseseovskom" gangsterskom svemiru kao "Goodfellas" i "Casino", u kojem moraju barem zasvirati Stonesi, ako već ne glumi Robert De Niro.

No, osim što je posrijedi irska mafija u Americi umjesto talijanske, razlika je i što Scorsese ovoga puta kriminalcima suprotstavlja policajce, odnosno povlači paralele između jedne i druge organizacije koje se bave obmanom, uokvirene u rečenici o stajanju ispred okidača. Klinac s početka filma, Colin Sullivan, ne mašta o tome da bude gangster poput mladog Henryja Hilla u "Dobrim momcima", već će postati murjak, kao i njegov vršnjak – Billy Costigan.

"Twist" je da se Colin (Matt Damon) ubacuje kao Costellov špijun u policiju, a Billy (Leonardo DiCaprio) u mafiju po nalogu kapetana Queenana (Martin Sheen u ulozi izvorno namijenjenoj De Niru) i narednika Dignama (Mark Wahlberg, nominiran za Oscara).  Znači, "Pokojni" su istovremeno "scorseseovski" gangsterski ep i "undercover" krimi-triler, pa i karakterna studija glavnih likova koji predstavljaju dvije strane istog policijsko-mafijaškog novčića, doušnici, krtice, štakori.

Ako "The Departed" nije u najvišem rangu kao epski gangsteraj, "scorseseovski" gangsterski okvir priče čini film drukčijim od "Infernal Affairs", a psihološko-trilersko manevri likova osvježavaju mafijašku formulu i "dobar policajac-loš policajac" rutinu, dok ga "undercover" dvosmjernost zapleta također približava originalu, ali razlikuje od, primjerice, odličnog "State Of Grace" (Sean Penn kao policajac infiltriran u irsku mafiju).

Wahlberg krade scene i, dakako, Nicholson je raspoložen u dijaboličnoj ulozi i pušten s lanca u traganju za novim suludim "Here's Johnny!" trenutkom koji najviše pronalazi kad oponaša štakora ili glasno komentira "Čudno je pala" nakon što ubije neku nesretnicu.

Međutim, najzanimljiviji je dvolični, moralno provokativni "jin-jang" odnos dojmljivog Damona i DiCaprija (mafijaš nosi masku policajca i obratno), tj. psihologizacija njihovih prijetvornih likova (š)pijuna. Colin je na površini šminkerski policajac, a u sebi u svakom trenutku kalkulira i gotovo se mogu čuti kotačići njegovog stroja za stvaranje istinite laži, ali gledatelj osjeća polagano krckanje njegove fasade nalik porculanskoj lutki zamrznutog osmjeha.

Billy teže namješta dvostruko lice i njegov temperament eksplodira zbog unutrašnje implozije; on je pod većim pritiskom jer svjedoči užasnom nasilju i život mu visi o niti, pa sve više puca po šavovima. "Moram priznati da me tvoja ranjivost jako plaši", Billyju govori policijska psihologinja Madolyn (Vera Farmiga) koja s njim ostvaruje emotivan odnos uz savršeno pogođenu Pink Floydovu "Comfortably Numb", premda je Colinova djevojka.

DiCaprio uvjerljivo dočarava agoniju i kopni u jednoj od svojih najboljih uloga dok Billy "samo želi svoj identitet natrag" da ne siđe s uma. "Biti policajac nije identitet", kaže Madolyn i podcrtava glavnu preokupaciju filma, napete igre mačke i miša, bolje reći mačke i štakora koja se igra u labirintu obmane, prevare, izdaje, krivnje i pokušaja iskupljenja.

To je potraga za samim sobom, tj. (starim) identitetom koji čeka na izlazu iz tog labirinta onoga tko se uspije prepoznati i izaći napolje. "Moram pronaći samog sebe", zaključi Colin kad dobije zadatak da pronađe Costellovu krticu u "Pokojnima" koji, spokojno zaključujem, 15 godina kasnije počivaju u miru. (S)pokoj im duši.

Akademiji je DiCaprio bio bolji u ‘Krvavom dijamantu‘

"The Departed" je za nekih 50 minuta duži od "Infernal Affairs", što je bilo dovoljno da se razvija samostalno u odnosu na prethodnika, premda ponavlja neke njegove ključne scene, uz sam osnovni zaplet. Zanimljivo je da je Brad Pitt prvotno trebao glumiti Sullivana, da bi na kraju ostao uključen u film samo kao producent, a uloga pripala Damonu. S druge strane, DiCaprio je osvojio nominaciju za Zlatni globus za ulogu Costigana, ali ne i Oscara – Akademija ga je nominirala za "Krvavi dijamant", iako je u "Pokojnima" bio dojmljiviji.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
01. listopad 2022 11:23