Otežanije disanje Jamesa Bonda dok je trčao uz stube hvatajući negativca u Mercedesu u “For Your Eyes Only” bio je jasan znak kako (u vrijeme snimanja) 53-godišnji Roger Moore nepovratno stari i da se bližimo kraju njegove ere u ulozi tajnog agenta 007.
Kad je snimao idući film iz dugovječnog serijala “Octopussy”, Moore je imao 55 godina i pet “Bondova” iza sebe – “Živi i pusti umrijeti”, “Čovjeka sa zlatnim pištoljem”, “Špijuna koji me volio”, “Operaciju svemir” i “Samo za tvoje oči”.
Mogao se Moore mirne duše povući, ali odlučio je utjeloviti Bonda za sebe i fanove barem još jedan, posljednji put u “Pogledu na ubojstvo” (“A View To a Kill”, 1985.), prije nego što je ulogu u “Dahu smrti” preuzeo mlađi Timothy Dalton.
Na novo gledanje podcijenjena filma, često nepravedno proglašenog za jednog od najgorih u serijalu, potpisnik ovih redaka pokušao je predočiti Daltona u “Pogledu na ubojstvo” i nije išlo. To jednostavno ne bi bio isti film. Daltonu u akcijskim scenama najbolji prijatelji ne bi bili dubleri i montažeri, ali Moore je Moore i kad nosi 58-godišnje tijelo i pokazuje znakove starenja, kakve je pokazivao i sam serijal.
Prilagođen Mooreovim godinama, “Pogled na ubojstvo”, u domaćim kinima nekoć naslovljen “Od nišana do smrti”, djelovao je pomalo zastarjelo i usporeno kompariran s blockbusterima i akcijskim filmovima 1985., kao što su “Povratak u budućnost”, “Rambo II”, “Pobješnjeli Max 3”, “Rocky IV”, “Komandos”, “Dragulj s Nila” ili “Družba Goonies”.
Neke od njih je nadmašio na box-officeu (“Živjeti i umrijeti u Los Angelesu”, “Silverado”, “Remo: Nenaoružan, ali opasan”, “Zakon šutnje” i “Invazija na SAD”), no znakovito je bilo da je nastavak “Ramba” zaradio triput više od novog “Bonda” u američkim kinima. Nabildani junaci ogoljenog torza poput Stallonea postajali su popularniji od Mooreova šarmantnog špijuna u sakou s leptir-mašnom.
S njihovom tjelesnošću možda bi se samo budući 007 Daniel Craig mogao mjeriti kao netko tko je s “Casinom Royale” uveo najveću fizikalnost u lik Bonda, nipošto Moore koji je fizički ostario, no njegov šarm je zato ostao mlad. Međutim, “A View To a Kill” je započeo prilagodbu “Bondova” akcijskom filmu osamdesetih, kompletiranu s “Licence To Kill”, ali je i dalje ostao vjeran bondovskoj formuli, čak i prevjeran.
Formula, dakako, podrazumijeva dobru Bond-djevojku, geologinju Stacey Sutton (Tanya Roberts i njezine oči), kao nekakvu prethodnicu nuklearne znanstvenice u tumačenju Denise Richards iz “Svijet nije dovoljan”, a tu je i zločesta May Day (amazonski impresivna Grace Jones) kao tamnoputa nasljednica Fione iz “Operacije Grom”, desna ruka negativca koju će 007 dočekati u njezinu krevetu riječima “Čekao sam da se osobno pobrineš za mene”.
Uvodna sekvencija nanovo je živopisna skijaška akcija na tragu “The Spy Who Loved Me”, uključuje i improviziranu dasku za skijanje uz dodatak lakonotne pjesme “California Girls” Beach Boysa, koja se baš i ne uklapa u scenu, samo bez kulminacije u skoku s planine padobranom u bojama britanske zastave. Sam zaplet podsjeća na “Goldfingera”, zamijene li se mikročipovi od silicija za zlatne poluge.
Megalomanijački negativac Max Zorin (Christopher Walken i njegova “intuitivna improvizacija”), francuski poduzetnik njemačkog porijekla i “glavna zvijezda burze”, planira postati gospodar svjetskog tržišta čipova tako što bi okončao dominaciju konkurencije iz Silicijske doline potapanjem rasjeda San Andreas i uzrokovanjem snažnog potresa pomoću eksplozivnih naprava postavljenih i u napuštenom rudniku srebra (“Najveća kataklizma u povijesti, a mislit će da se dogodilo samo od sebe”).
To je Zorinov projekt “Glavni udar”, njegov odgovor na Goldfingerovu “Operaciju Grand Slam”, tj. ozračivanje Fort Knoxa i izazivanje financijske propasti Zapada u svoju korist. Ipak, za razliku od Goldfingera, izblajhani Zorin za glavnu pomoćnicu ima ženu, i to tamnoputu May Day, specijalisticu za “pecanje na mušicu” koja mu dođe kao dobar fizički kontrast. Usto, Zorin je psihopat, plod nacističkih eksperimenata u koncentracijskim logorima tijekom Drugog svjetskog rata.
Tom negativcu nije problem istresti metke iz strojnice na svoje zaposlenike u sceni mrskoj Mooreu jer je antibondovska, ali bliskoj akcijskim filmovima epohe. Ako je Bond blaži u odnosu na “Samo za tvoje oči”, Bond-negativac je dotad nikad brutalniji i mogao je biti npr. zlikovac u “Invasion U.S.A.”.
No, Zorin je lik još uvijek po mjeri Bond-serijala kao netko tko će, kao i u svakom filmu, imati “casual” susrete s junakom dok ne otkrije identitet tajnog agenta i naruči njegovo ubojstvo. Za film naslovljen “Pogled na ubojstvo”, prirodno je da Bond višestruko gleda smrti u oči u akcijskim scenama koje su svedenije od “Moonrakera” i “Octopussy”, najsvedenije uz “For Your Eyes Only” od Mooreovih “Bondova”.
Druga akcijska scena je potjera po Eiffelu, privremeno okončana padobranskim skokom s tornja i nastavljena po ulicama Pariza, gdje Bond jurca u Renaultu 11 čak i kad automobil bude pretvoren u kabriolet i prepolovljen. Interesantno, nadređeni prigovaraju Bondu zbog počinjene materijalne štete po gradu, kao što su prigovarali i junacima akcijskih filmova osamdesetih i devedesetih, kojima je “A View To a Kill” dao krila i djelomično ih nadahnuo.
Upravo se ovdje, u maloj ulozi KGB-ovca, prvi put pred kamerama pojavio budući Rockyjev protivnik i akcijski heroj Dolph Lundgren (“Crveni škorpion”, “Obračun u Malom Tokiju”, “Univerzalni vojnik”), a jurnjava vatrogasnim vozilom s Bondom na nepričvršćenim ljestvama svojevrsna je preteča još spektakularnijih cestovnih rusvaja tim prometalom u “Con Airu” i “Terminatoru 3”.
Finale se, pak, odvija na vrhovima mosta Golden Gate u San Franciscu i uključuje cepelin. “More! More power”, viče Zorin, ali više od toga ne može. Gledatelju dođe da vikne “More Moore!”, iako zna da je ovo njegov posljednji film. Konačnost se osjeća u filmu svaki put kad John Barry zasvira sjetnu instrumentalnu varijaciju naslovne pjesme grupe Duran Duran i projicira nostalgiju, osjećaj da nešto što je bilo lijepo mora završiti.
U ovom slučaju era najdražeg Bonda generacije osamdesetih koja je započela i simbolično okončana scenom junaka s djevojkom u naručju. “James Bond will return”, piše na odjavnoj špici oproštajnog “Pogleda na ubojstvo”. Bond će se vratiti. Moore, nažalost, neće.