Eskapizam je postao realizam u "Osveti" ("Collateral Damage", 2002.) nakon što je terorizam srušio newyorške "tornjeve blizance" i uzdrmao čvrste temelje žanra akcijskog trilera. Film uzornog žanrovskog redatelja Andrewa Davisa ("Bjegunac", "Pod opsadom") sa Schwarzeneggerom u glavnoj ulozi trebao je imati premijeru u listopadu 2001. da bi njegova kinoistribucija bila odgođena za veljaču 2002. kad se dogodila užasna tragedija 11. rujna i stavila u bunker film o terorističkom napadu na američkom tlu, u urbanoj sredini.

Bliskoistočni teroristi oteli su putničke zrakoplove i zabili ih u dva nebodera World Trade Centera. Otmice aviona u "Delta Force" i, posebno, "Konačnoj odluci" postale su stvarnost gora od filma, ma koliko ta stvarnost izgledala "filmski" nalik "Umri muški" (eksplozija utrobe i krova ostakljenog nebodera) ili "Smrtonosnom oružju 3" (rušenje višekatnice). Samo, u stvarnosti nije bilo akcijskih junaka da spase stvar i tragičan čin bude u potpunosti izbjegnut.

Prije 9/11 film poput "Osvete" bio bi slavljen kao akcijsko-trilerski "entertainment". Nakon 9/11, "Collateral Damage" je kontroverzni akcijsko-trilerski "reality" s vizijom terorizma koja je postala zbiljska jednako kao ona u "Executive Decision", ako ne i više. Iz filma je izbačena scena sa Sofijom Vergarom kao jednom od otmičara zrakoplova, makar nije poznata sudbina tog aviona, odnosno misija terorista.

Scena prvog terorističkog napada je ostavljena (moguće i premontirana/ublažena), a isti se odvija u Los Angelesu i pretvorio je stakla nebodera glavnog konzulata Kolumbije u krhotine kad je eksplodirala bomba u ukradenom policijskom motoru od koje su kao kolateralne žrtve, tj. "usputna šteta" (doslovan prijevod izvornog naslova filma) stradali supruga i sin Scharzeneggerova vatrogasca Gordona "Gordyja" Brewera.

Neboder se, dakle, nije srušio, odnosno možda i jest, ali je njegovo rušenje ostalo na podu montažne sobe. Drugi i posljednji teroristički napad događa se u Washingtonu, a teroristi su planirali dignuti u zrak neboder Ministarstva vanjskih poslova. Zahvaljujući Brewerovoj pravodobnoj reakciji, bomba će prasnuti iznad krova nebodera, ali svejedno ga dobro protresti u sceni koja se gleda(la) drugim očima poslije 11. rujna, a prije je bila sastavni dio scenskog repertoara žanra.

Paralele sa stvarnošću svakako su prilično jezive, premda su ovdje teroristi iz Kolumbije, ne s Bliskog istoka, predvođeni El Lobom (Vuk) kao svojevrsnim kolumbijskim spojem Che Guevare i Osame Bin Ladena koji u nastupu na televiziji preuzima odgovornost za bombu u Los Angelesu.

"To je bila samoobrana od američkih ratnih zločinaca, dokle god Amerika bude napadala Kolumbiju, donosit ćemo rat u vaše domove", poručuje El Lobo u sceni koja, začudo, nije izrezana iz filma. Ostala je i verbalno jednako provokativna scena kad kolumbijski terorist Claudio Perrini (Cliff Curtis) kaže Brewsteru: "Vi Amerikanci tako ste naivni. Vidite seljaka s puškom na TV-u i mijenjate kanal. Ne pitate se zašto seljak treba oružje...".

Ovakve riječi nisu sišle s usana bliskoistočnog terorista u Schwarzeneggerovu filmu "Istinite laži" koji je različit od "Osvete", makar njegov tumač Art Malik može fizički podsjetiti na Curtisa. "True Lies" je nastao sedam godina prije 9/11, ali i u vrijeme kad je Schwarzenegger još uvijek bio box-office titan s pobjednonosnim akcijskojunačkim duhom ocrtanim na mišićavu tijelu, kao i u namigujućim humorističnim "one-linerima" koji bi njegovo granitno lice razvukli u osmijeh.

"Collateral Damage" je bio treći Schwarzeneggerov "comeback movie" nakon operacije srca krajem devedesetih ("End Of Days", "The Sixth Day") u kojem je glumac predstavljen u drukčijem, "realističnijem" junačkom izdanju i nije isijavao pobjedu, herojstvo i karizmu kao prije, već podnosio poraz, hrvao se s gubitkom, bio sporiji, stariji.

"Osveta" je, uz "Početak kraja", nešto mračniji i "staračkiji" komad Schwarzeneggerova filma koji je sigurno poslužio kao jedna od inspiracija za "gerijakcijske" hitove Liama Neesona dok je nastojao balansirati između starog ("Commando", "Predator") i novovjekog Arnieja ("End Of Days").

Balans nije uvijek uspješan i neobično je vidjeti ostarjelog, ozbiljnijeg Schwarzeneggera na egzotičnim lokacijama i u situacijama iz žanrovskih hitova osamdesetih, kako vlastitih ("Komandos", "Predator"), tako i tuđih ("Lov na zeleni dijamant", "Rambo II/III", "Delta Force 2").

Arnie se "igra u džungli", pada niz vodopad, sakriva se viseći ispod kamiona ili izbjegava helikoptersko raketiranje u redom atraktivnim scenama raskošne "A" produkcijske patine Warner Brosa koje nisu nezaboravne i revolucionarne kako su nas njegovi filmovi razmazili, ali su akcijski praznik za oči zasićene novomilenijskim sivilom. Međutim, Davis, čini se, nije ni želio snimiti "navijački" i bombastični akcijskojunački "80's/90's" spektakl, sukladno Schwarzeneggerovim godinama, a neovisno o 9/11.

Glavni lik jest junak, ne "samo vatrogasac", ali i "everyman", obični čovjek. Brewster ni u jednom trenutku neće uzeti pištolj, pušku ili strojnicu, samo vatrogasnu sjekiricu s kojom će u prvoj sceni spasiti jedan život, a u posljednjoj ga oduzeti. Od prve do posljednje scene Brewer će zamalo i sam postati terorist kad postavi bombu i kao kolateralne žrtve eksplozije skoro padnu Perrinijeva supruga Selena i sin Mauro (Francesca Neri, Tyler Posey).

"Lice ti se promijenilo. Obojica želimo ubiti zbog cilja, po čemu se razlikujemo", pita se Perrini koji je svojevrsni pukovnik Kurtz njegovom kapetanu Willardu ("Apokalipsa danas"), a iznenađujuće je humaniziran i ima motive za svoje akcije, te na kraju takoreći ispada manji negativac od desničara i CIA-ovca Petera Brandta (Elias Koteas).

Brandt se zalaže za geslo "protiv terorista terorom" i koristi terorizam i Gordona kao izgovor za okupaciju Kolumbije i rat protiv droge ili čega god. "Neću predati zemlju trećerazrednom Che Guevari", veli Brandt. Trebalo je hrabrosti od strane Davisa da sve ovo ostavi u filmu nakon 9/11, kad je kao usputna šteta terorizma pao i akcijski triler. Ovakva čitanja i subverzije čine "Collateral Damage" smionijim, dvosmislenijim i intrigantnijim, ako ne i boljim filmom nego što je bio i jest.