Odluka za ponovno gledanje i pisanje "Konačne odluke" (1996.) Stuarta Bairda donesena je iz više razloga. Glavni glumac, legendarni Kurt Russell, nedavno je proslavio 70. rođendan, a 25. godišnjicu od kinopremijere slavi sam film koji je ispao dvostruko vizionarski, kako u filmskom, akcijsko-trilerskom smislu, tako i zbiljskom, (geo)političkom.
"Executive Decision" počinje kao klasični militaristički-antiteroristički akcijski film osamdesetih i devedesetih na temu otmice putničkog zrakoplova ("Delta Force") s visokobudžetnom studijskom/produkcijskom glazurom Warnera i glasovitoga hollywoodskog producenta Joela Silvera, znanog po "Komandosu", "Smrtonosnom oružju", "Predatoru", "Umri muški", "Prljavi igraju prljavo"...
Krupna akcijska zvijezda tog doba Steven Seagal u ulozi Austina Travisa, lika veoma bliskom njegovom Caseyju Rybacku iz hitova "Pod opsadom 1&2", predvodi tim specijalaca iz antiterorističkog odreda i nalazi se u potrazi za nervnim plinom u rukama čečenskih terorista u Trstu, blizu naše Rijeke, na filmskoj karti Europe simpatično prekrštene u "Rijeki". Specijalci ne pronalaze nervni plin na toj lokaciji, no uspijevaju srediti teroriste i u vatrenom okršaju izgubiti jednog čovjeka.
Krivu informaciju za nervni plin dostavio je vojni obavještajni savjetnik, ekspert za protuterorizam David Grant u tumačenju Russella, predstavljen kao lik na satovima iz letenja, sa zrakoplovom kao svojevrsnom "Čehovljevom puškom" (ako junak u prvom činu upravlja malim avionom u trećem će upravljati i velikim).
Ustvari, informacija je bila točna, ali američke komandose su preduhitrili bliskoistočni teroristi-ekstremisti predvođeni Hassanom (David "Poirot" Suchet) koji zauzimaju Boeing 747 s 400 putnika na letu Atena-Washington kako bi iznudili puštanje vođe Jaffe (Andreas Katsulas, "jednoruki čovjek" iz "Bjegunca"), uhvaćenog na vjenčanju kćeri u uvodu filma, čime je najavljen "kraj neobuzdanog terorizma".
Ako je nervni plin u otetom avionu, to je "atomska bomba za siromašne", smatra se na sastanku u Pentagonu. Teroristi mogu izvesti veliki udar na istočnu obalu Amerike, što i planiraju, a da s njima nema zezancije pokazuje napad u Londonu, kad jedan Jaffin pristaša/bombaš samoubojica (Juan Fernández; "Krokodil Dundee II") aktivira eksploziv u tamošnjem restoranu raznijevši i sebe i druge.
Travis predloži da se iskoristi eksperimentalni zrakoplov inženjera Dennisa Cahilla (Oliver Platt), "stealth" bombarder veoma nalik onome u "Slomljenom strijeli" koja je prethodila "Konačnoj odluci" u pohodu na kina u prvom tromjesečju 1996. godine. Cahillov avion ima opciju "povezivanja" s drugom letjelicom i plan je da se komandosi preko tunela/okna ukrcaju na 747, neutraliziraju teroriste i spase taoce, radije nego da se avion uništi na nebu iznad Atlantika zajedno s negativcima i putnicima.
Na misiju sa specijalcima, u "interesu nacionalne sigurnosti", odlaze i Grant i Cahill, više kao savjetnici nego aktivni participanti, premda će to postati spletom nesretnih okolnosti, naročito provospomenuti. Naime, oprez: "spoiler" za nekoga tko još nije gledao "Executive Decision", zbog turbulencije i dekompresije na velikim visinama "stealth" će se odspojiti od Boeinga, baš u trenutku kad se Travis trebao ukrcati kao posljednji u nizu.
I eto nepredviđenog "twista" – nakon što se okno smrvi, Travis biva "isisan" iz "stealtha" i odleti u smrt. Da, nevjerojatno, ali istinito, Seagal je stradao negdje oko 45. minute dvosatna filma. Mogla je biti neka opcija da je hvatao padobran u zraku kao Schwarzenegger u "Brisaču" i s(p)retno se prizemljio, međutim ništa od toga, Seagal je nestao u akciji, ispao iz aviona i filma.
Dogodilo se to davno prije internetskih "spoilera" i bilo je doista neočekivano gledateljima u splitskom kinu "Central" koji su na trenutak ostali u zbunjeni, baš poput Granta i komandosa u filmu. To je otprilike kao da je Schwarzeneggerov vođa specijalaca stradao u napadu na selo u "Predatoru" za koji su scenarij također napisali Jim i John Thomas, a poslužio im je kao uzor sa svojim transžanrovskim tranzicijama.
Znali su redatelji "ubijati" poznate glum(i)ce do kraja prve trećine priče ili čak na samome početku, npr. Janet Leigh u "Psihu" ili Drew Barrymore u "Vrisku", ali ne i akcijske zvijezde. Presedan je išao u prilog filmu, ako već ne i Seagalu koji je tu negdje počeo gubiti zvjezdani sjaj ("Bljesak", "Pritajena vatra") i približivati se videotečnim akcićima.
U tom trenutku akcijski spektakl s akcijskim junakom od formata mijenja registar i tijek priče, pretvorivši se u tenzični akcijski triler ili gotovo "samo" triler prilično opipljive neizvjesnosti. Jer, ako Seagal može stradati, onda mogu i ostali. Da se Seagal ukrcao u zrakoplov, dobili bismo "Under Siege 3", a ovako se "Executive Decision" malčice razlikovao od sličnih "diehardovskih" žanrovaca poput avionskih akcijskih trilera "Passenger 57" i "Air Force One", premda je načelno (za)držao njihov kurs.
Značajan je dijalog između preostalih specijalaca koji se ne bi vodio da je Seagal o(p)stao u akciji: "Možeš li ih sve posmicati? Tri ili četiri, ali i to je već pretjerivanje...". Russell je provjereni akcijski junak ("Bijeg iz New Yorka", "Tango i Cash"...), ali ovdje je više bio nekakav Jack Ryan, s tim da je infiltraciju u podmornicu iz "Lova na Crveni Oktobar" zamijenio zrakoplovom i našao se u "Umri muški 2.5".
Njegov Grant je nastavio trend "thinking man's" heroja devedesetih kakvi su akciju približili trileru i zamijenili besmrtne "macho" akcijaše osamdesetih poput Seagala koji su do kraja dekade najednom mogli umrijeti na filmu (Schwarzenegger u "End Of Days", Willis u "Šestom čulu"). Akcijnost je u "Konačnoj odluci" realističnija, svedena na izolirani, klaustrofobični prostor zrakoplova, bez "varanja" kao u "Putniku 57" da avion negdje sleti i akcija se preseli u obližnji lunapark.
Tenzije su prioritetnije od akcije pa se do završnice, kad Grant pokušava prizemljiti zrakoplov i film opet postaje akcijski spektakl a la "Die Hard 2", Grant i ekipa sakrivaju u teretnom prostoru, provlače kroz otvore za dizala, špijuniraju teroriste mini-kamerama, nastoje stupiti u kontakt sa stjuardesom (Halle Berry), traže bombu s nervnim plinom i bombaša-spavača s prstom na okidaču te ih pokušavaju deaktivirati prije nego oteti avion doleti do američke istočne obale i realizira napad.
Nezamislivo je danas gledati film bez primisli na otmicu aviona od strane bliskoistočnih terorista 11. rujna 2001. (i sjajnu doku-dramu na tu temu "Let 93" kao "jin" njegovu "jangu"), što "Executive Decision" kao da je predvidio pet godina ranije. Kurt je u filmu spasio Ameriku, ali u stvarnosti su teroristi sproveli plan, srušili newyorške nebodere i usput poljuljali temelje za ovakve akcijske trilere. "Konačna odluka" je najavila početak "neobuzdanog (bliskoistočnog) terorizma" u stvarnosti i njegov kraj na filmu.