Ješka je bačena. FMFS-ov sve popularniji program kratkometražnih hrvatskih filmova "Ješke" i ove godine donosi niz "kratkiša". Oni se u "prime time" terminu u Ljetnom kinu "Bačvice" prikazuju ispred udarnih dugometražnih filmova i otkrivaju "budućnost hrvatske kinematografije". Jedni imaju hrvatske, drugi dalmatinske premijere na 15. FMFS-u, a svi su u najmanju ruku zanimljivi. Ipak, treba li izdvojiti najbolje "kratkiše", izbor bi pao na ovih pet naslova, povezanih u "kratko, ali (gorko)slatko" ključu.
SPROVOD (četvrtak, 16.lipnja)
Osobni favorit među ovogodišnjim "Ješkama" i recentnim hrvatskim "kratkišima" kao autor potpisuje splitski filmaš Šimun Šitum, predstavljen FMFS-ovoj publici 2016. s filmom "Ritki zrak". "Sprovod" je u (novijoj) hrvatskoj kinematografiji poseban iz nekoliko razloga.
Snimljen je u okolici splitske bolnice, posjeduje emociju i ima jednu od najboljih scena u hrvatskom filmu na tragu sjajne egzistencijalne drame "Oslo, 31. kolovoza". U prvom planu "dramatizacije stvarne situacije" nalaze se otac i sin – tumače ih Stojan Matavulj i Šitum osobno – koji se bave logistikom za finalni odlazak na počinak bliske osobe.
Tugu i nesnalaženje u nenormalnoj situaciji obojica nevješto skrivaju crnim humorom ("Didu bi desna bila draža") i pokušavaju zadržati osjećaj normalnosti dok se nose sa smrti svoga oca i djeda, tj. bave organizacijom pokopa ("Oćemo na sprovod s tvojim autom?"). "Jesi dobro?", pita otac sina. "Jesam", odgovara sin, ali baš i nije.
Ključna scena "Sprovoda" dolazi u trenutku kad otac pošalje sina po cigarete u kiosk kraj bolnice i Šitum iz perspektive svoga alter ega pokazuje kako različiti ljudi prolaze kraj bolnice, svatko u nekom svom životnom filmu. Svijet ide dalje, iako je njegov zastao. "Šta ako budem plaka? A onda ćeš plakat..."
NE POGAĐA SVAKA (subota, 18. lipnja)
"Tetki Gagi i mojoj obitelji" posvećen je kratki film Marka Dugonjića za koji gledatelj također osjeća da nosi nešto stvarno i osobno u priči iz ratne 1993. godine. Gagu glumi Marina Redžepović u svojoj prvoj ulozi nakon "Zbornice".
Ona je trudnica iz Gunje. Kako je nitko ne može prebaciti do bolnice u Vinkovcima u vihoru Domovinskog rata, oslikanog dojmljivim eksperimentalnim švenkovima ruševina, Gaga sama odlazi na put u ljubičastom "fićeku" u inat granatama. "Ne pogađa svaka", kaže ona sestri. Srećom, ne pogađa.
No, pogađaju riječi, i to snažnije od granata. Kad Gaga stigne u rodilište, liječnik i medicinska sestra se raspituju o njezinom albanskom prezimenu (suprug Albanac) i ocu Srbinu, dok im ne ponudi mito u obliku slasne pite ispečene u sterilizatoru nakon poroda. Pitanje gdje se tko rodio od obitelji trudnice kao da postaje jednako važno ili čak važnije od njezina rađanja u kratkom filmu koji zaslužuje dugi tretman.
CARPE DIEM (srijeda, 22. lipnja)
Stojan Matavulj glumi i u filmu "Carpe Diem" Filipa Antonija Lizatovića, i to privatnog iznajmljivača vile s bazenom, a u maloj ulozi policajca se pojavljuje i Šimun Šitum. Nikad aktualniji zaplet započinje kad se na mlade turiste Matavuljeva lika potuži mještanka (ulozi uvijek predana Lana Barić), također iznajmljivačica s druge strane "mirne vale".
"Ima drugih ljudi, smanjite muziku", traži ona dok se turisti željni zabave bacaju u bazen i dobacuju joj svašta. Tenzije rastu, a pojačava ih Matavuljev lik kojemu je "samo matematika bitna", odnosno zarada.
Kritika na račun "carpe diem" turista i "matematike" turizma u Dalmaciji fino je sprovedena u "kratkišu" nagrađenom za Lizatovićev scenarij i Matavuljevu ulogu na nedavno održanim Danima hrvatskog filma. Iskoristi dan?
NEHAJ (četvrtak, 23. lipnja)
I Lanu Barić gledamo u dva "kratkiša", a koliko je dobra glumica potvrđuje ulogom u "Nehaju" Martine Marasović, krajnje opozitnom njezinom nastupu u "Carpe Diemu". Barić je 43-godišnja Danica kojoj jednog dana policajci Marko i Marin pozvone na vrata i raspituju se o susjedu i njegovoj ženi.
Mlađem policajcu (Stipe Radoja) zazvoni telefon i stariji (Zvonimir Jurić) ostaje sam s Danicom. "I ja živim sam", zapodjene on razgovor podsjećajući na lik Eda Harrisa u gostima kod Laure Linney u "Neograničenoj moći".
Kad se evidentno usamljeni policajac počne naizgled zbližavati s prema svemu sudeći pojednako usamljenom Danicom, na čija je vrata pozvonio zbog posla, situacija može podsjetiti i na onaj jedan segment iz "Magnolije". Razgovor između njih odvija se uz uzdisanje perilice rublja, a zagrljaj i poljubac simbolično prati zvuk centrifuge.
KLIMANJE (petak, 24. lipnja)
Snimajući "Klimanje", osobnu priču o deložaciji mlade majke i kćerke, što je i sama zamalo iskusila, Paula Skelin nam je izjavila da je bila inspirirana odličnim filmom "Projekt Florida". Inspiracija se osjeća i Skelin režira prilično nadahnuto (oko majke i kćerke s druge strane ključanice), a "Klimanje" je razmjerno blisko i "Balavici", "kratkišu" Igora Mirkovića.
I u "Klimanju" svijet odraslih gledamo neiskvarenim očima znatiželjne klinke Antonije (Maris Jozić) koju upoznajemo kako dalekozorom snima susjedstvo s balkona na Sućidru.
Nervoza Antonijine mlade mame (Ana Uršula Najev) sugerira dolazak policije i ovršitelja u stan, uglavnom nezainteresiranih za malog čovjeka i djevojčicu u čije bezbrižno djetinjstvo prerano donose probleme odraslih. Klimanje iz naslova filma se odnosi na Antonijin rasklimani mliječni zub, ali i na rasklimano djetinjstvo.