‘Nina i ježeva tajna‘: Ježurka za laku noć

MeDITEran, s prefiksom ”mali”, FMFS-ov je zgodno naslovljeni novouvedeni program namijenjen najmlađim gledateljima, s dugim i kratkim filmovima za djecu svih uzrasta, od tri do osamnaest godina, ali i radionicama poput crtanja filmskih plakata. Tijekom 17. izdanja FMFS-a premijerno su prikazani animirani filmovi ”Moj prijatelj robot“ i ”Nina i ježeva tajna“ (”Nina et le secret du hérisson”), kao uvertira za njihovu redovnu distribuciju po ljetnim i neovisnim kinima.

Prvi je krenuo u kina nedugo nakon završetka FMFS-a i škole, a drugi pred početak nove školske godine. Francusko-luksemburški animirani film ”Nina i ježeva tajna” je vrlo solidan za djecu u nižim razredima osnovne škole pa i one nešto mlađe klince, prikladno sinkroniziran na hrvatski (Sanja Hrenar, Lovre Kondža, Jadranka Krajina, Lara Đureš...; u izvornoj verziji vokalne uloge ostvarili su, među ostalim, poznati francuski glumci Audrey Tautou i Guillaume Canet).

Crtić ima i dobar animacijski pedigre: svjetsku premijeru je imao na Međunarodnom festivalu animiranog filma u Annecyju, a režiju potpisuje francuski duo Jean-Loup Felicioli i Alain Gagnol (potonji je scenarist), znan po animacijama kao što su za Oscara nominirani ”Mačak u Parizu” i ”Phantom Boy”.

Gledajući crtić potpisnik ovih redaka nije slučajno u natuknici napisao kako ”Nina et le secret du hérisson” izgleda kao ”djelo likovnjaka”. Pokazalo se da je Felicioli studirao likovnu umjetnost u Annecyju, Strasbourgu, Perpignanu i Valenceu, dok je Gagnol pohađao školu animacije Émile Cohl u Lyonu. Uz sve to, njih dvojica su autori knjige za djecu ”Nina i ježeva tajna”.

Gagnol je napisao knjigu, a Felicioli je ilustrirao. ”Nina et le secret du hérisson” djeluje kao filmovana priča za laku noć/slikovnica, s tradicionalnim crtežima koji podsjećaju na (naj)ranije crtiće u povijesti kinematografije, za razliku od kombinacije 2D i 3D animacije u ”Phantom Boyu”.

Tako, ima smisla da otac titularnoj protagonistici čita ježeve priče pred spavanje i da avanturi skloni jež, koji u tim pričama istražuje svijet i traži prikladan posao s obzirom na njegove bodlje (salon za masažu?), u nekoliko navrata ”oživi”/izlazi iz crteža. Ježa upoznajemo kad se ušeta u tvornicu gdje radi Ninin tata. ”Činilo se kao da je znao kamo ide, htio je sudjelovati u radnom svijetu”, pripovijeda otac koji je vratio ježa u obližnju šumu jer ”bit ćeš tamo sretniji”.

Međutim, nakon što se tvornica zatvori, tata postaje deprimiran i nije više od volje pričati priče kćeri i poticati njezinu maštu. ”Nisi li malo prevelika za to? Priče su za bebe”, govori Ninin tata.  Zanimljivo, kao u nekoj domaćoj priči, tvornica je zatvorena zbog pronevjere sredstava tvrtke od direktora, a ukradeni novac je ostao negdje u unutrašnjosti.

Stoga, u crtiću koji kombinira detektivski, pljačkaški i pustolovni film Nina odluči pronaći pare s prijateljem Mehdijem, potajice zaljubljenom u nju, kako bi ga dala ocu (on razmatra poći u drugi grad trbuhom za kruhom) i njegovim kolegama, što uključuje bijeg iz kuće kako bi napravili izvidnicu za upad u tvornicu pored čuvara i njegova psa.

Ozbiljne teme za starije poput nezaposlenosti, neimaštine i depresije suptilno su provučene kroz u konačnici optimističan animirani film o obitelji, prijateljstvu, zajedništvu, ustrajnosti i snazi priče (za laku noć). ”Čovjek nije nikad prevelik da bi slušao priče”, shvaća Ninin tata.