StoryEditorOCM
Film & TVCINEMARK U KINU

‘Moonage Daydream‘: Odiseja u Bowiejevom svemiru

25. rujna 2022. - 18:29

Izvanzemaljski rocker David Bowie, zvjezdani čovjek koji je pao na Zemlju, dobio je najbolji mogući biografski film. Naslovljen prema istoimenoj pjesmi s albuma "The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars" iz 1972., "Moonage Daydream" je dokumentarni film izvan ovoga svijeta. Izvanzemaljski, svemirski film. Dokumentarac koji je pao na Zemlju. Film po mjeri glazbenika s vječnim pogledom uprtim prema zvijezdama, svemiru, Marsu.

Zarana u glazbenoj karijeri, od kraja šezdesetih i početka sedamdesetih, Bowie je sezao daleko od Zemlje u mislima i pjesmama kao što su "Space Oddity", "Life On Mars", titularna "Moonage Daydream" i "Starman", pa sve do "Hello Spaceboy" iz sredine devedesetih.

FILM: Moonage Daydream; dokumentarac; SAD/Njemačka, 2022. REŽIJA: Brett Morgan DISTRIBUCIJA: Editus OCJENA: *****

Ziggyja, svoj alter-ego, Bowie je kreirao kao kombinaciju svemirske i arhetipske mesijanske rock-zvijezde. Bowie je sanjario Mjesečevo doba u snu i na javi. Zazivao da ga prekrije Mjesečeva prašina. Stoga, Mjesečevo sanjarenje i zazivanje prirodno otvara "Moonage Daydream" i redatelj Brett Morgen ("Cobain: Montage Of Heck") oslikava kakav će ovo film biti. Pjesma "Hello Spaceboy" s albuma "Outside" iz 1995. isprepleće se s koncertnim i inim snimkama iz Ziggy Stardust faze, ali i isječcima filmskih (SF) klasika, videospotova, "found footage" kadrovima Bowiejevih eksperimentalnih filmova, apstraktnom animacijom...

Mjesec i svemir su vizualne odrednice kreativnih kaleidoskopskih kadrova u kojima se boje prelijevaju i eksplodiraju na ekranu. "Zdravo, svemirče", doista. U startu je jasno da "Moonage Daydream" nije i neće biti ordinarni, tipični "biopic", držati se informativne strukture i kronologije od kolijevke pa do groba te vanjske perspektive s "talking heads" intervjuima.

Realno, ne bi ni smio biti, jer ni Bowie nije bio takav, već ekstraordinaran, najveći glazbeni kameleon koji je, prema vlastitim riječima, "oblikovao tradicionalne metode rock and rolla s novijim procesima, pokušavajući pronaći novi oblik jezika". Bio je netko koga se nije moglo staviti u točno određenu kutiju.

Netko je kreativnost tražio ulazeći u "duboku vodu sve dok vaša stopala više ne mogu dotaknuti tlo", kao što je tako traži i Morgen. Fokus je ovdje isključivo na Bowieju koji je djelovao barem kao čovjek iz budućnosti, ako ne svemirac, alien. Nitko drugi doli on je narator i naš voditelj kroz priču o njegovu liku i djelu, potpomognut vlastitim arhivskim TV intervjuima i izjavama fanova.

Kad u podlozi uvodne sekvencije čujemo Bowiejeve reminiscencije o prolasku vremena, životu i smrti ("Sve je prolazno. Je li važno?"...), upakirane s nezaboravnim završnim monologom "Istrebljivača" ("Svi ti trenuci bit će izgubljeni u vremenu kao suze na kiši"), Morgen sugerira da će "Moonage Daydream" biti introspektivan film. Odiseja u Bowiejevom svemiru punom kameleonski halucinogenih boja.

"On je iz vlastitog svemira", kaže netko za Bowieja nakon što se mediji zapitaju "tko je/što je?". Režirajući "Moonage Daydream" Morgen kao da se rukovodio mišlju Roberta Bressona da je film "unutarnje kretanje". I kao da je imao pristup tajanstvenim kutcima Bowiejeva uma, njegovim malim svemirima u glavi i esenciji duše glazbenika preslikane prema van.

Dakle, "Moonage Daydream" je maksimalno prilagođen Bowieju i audiovizualno artikulira glazbenikova raspoloženja, ekspresije, razmišljanja, opservacije, izražavajući njegove halucinogene vizije, ali i ono neizrecivo sjajnim kolažnim, mozaičnim montažnim pristupom i orgazmičkim koncertnim sekvencijama.

Ovo je san snova za Bowiejeve fanove, nekoga tko je upoznat s njegovim opusom i voli ga u svakoj fazi, od samih početaka, Ziggy Stardust ere i "Berlinske trilogije" ("Low", "Heroes", "Lodger") preko hitoidnih osamdesetih ("Let‘s Dance"), do novomilenijskih albuma poput "Heathen" (pjesma "Slowburn" je jedan od osobnih favorita) i posljednjeg, predsmrtnog "Blackstar".

Jednu transcendentalnu koncertnu scenu iz polovice sedamdesetih Morgen u to ime montira na relaciji glazbenik – fan koji takoreći postaju jedno, stvarajući intimnu, osobnu vezu između obožavatelja/gledatelja i Bowieja. Glazba je oslonac filma: Morgen pušta nekolicinu pjesama u cijelosti (koncertna "Let‘s Dance") i pokazuje savršen osjećaj za uklapanje muzike u sliku, tj. njihovo preklapanje, najviše na primjeru epohalne "Heroes".

S druge strane, fanovi će za neke pjesme ostati zakinuti, a neke su i prekinute taman kad vas počnu prolaziti trnci (omiljena "Absolute Beginners"; prilično neoprostivo), zato što Morgen očigledno odbija da "Moonage Daydream" bude "best of" kompilacija.

Važni su i filmovi koje je, uz glazbu, umjetnički nastrojeni Bowie iznimno volio, slikarstvo i književnost također kao "kolekcionar osobnosti ideja" (stariji polubrat Terry upoznao ga je s opusom pisca Jacka Kerouaca i glazbenika Johna Coltranea prije nego što je, nažalost, mentalno obolio).

Teško je nabrojati klipove filmova u "Moonage Daydream", od "Nosferatua", "Metropolisa", Charlieja Chaplina, "Stradavanje Ivane Orleanske" i "Andaluzijskog psa", preko "Sedmog pečata", "Odiseje u svemiru", "Paklene naranče", do "Johnnyja Mnemonica" i "Na rubu horizonta". Tu su i kadrovi filmova u kojima je Bowie glumio, "Labirinta", "Sretan Božić, gospodine Lawrence", "Gladi za krvlju"...

"Htio sam snimati filmove i većinu tih ideja pretvorio u glazbu", govori Bowie. Glazbenik je bio sinematičan, stoga je takav i film o njemu, vjerojatno najbliže što je neki dokumentarac došao tripoidnoj završnici "A Space Odyssey". Neki prizori su upravo nevjerojatni, kao i Morgenov čudesni i čudesno ambiciozni film koji je teško kategorizirati budući da nadilazi dokumentarnu formu, bivajući istovremeno i igrani i eksperimentalni.

Audiovizualno bombastičan spektakl za multiplekse, ali i radikalan eksperiment za festivale poput STFF-a, Morgenov "masterpiece" je više od običnog dokumentarca i filma općenito, nešto što bi i sam Bowie snimio. "Moonage Daydream" je kinodoživljaj od Zemlje do svemira, iskustvo zvjezdanog čovjeka u dočekivanju neba. "There‘s a starman waiting in the sky..."

Vizionarski o internetu

U filmu se ne čuje Bowiejeva vizionarska izjava o internetu iz devedesetih. Tad je rekao "Internet nosi zastavu subverzivnosti i moguće buntovništva i kaotičnosti, nihilističnosti" i "Mislim da nismo vidjeli vrh ledenog brijega, kao da smo na pragu nečega što je istodobno uzbudljivo i zastrašujuće".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. studeni 2022 14:59