
Zajednički šok publike bio je prije 20 godina iznimno opipljiv u splitskom kinu "Tesla" na večernjoj projekciji "Kruga" ("The Ring", 2002.), američkog remakea istoimenog japanskog horora. Mnogi gledatelji su se skamenili od straha i doživjeli predinfarktno stanje.
Jedni su se hvatali za srce od stresa, drugi nakon izlaska iz kina rekli da im je ovo zadnji horor u životu. Šuškanje kokica je utihnulo već kad je krenula hipertenzična uvodna scena i u publici se više nije mogla čuti ni muha, samo zvuk prigušenog kolektivnog prenuća. Dvije tinejdžerice gledaju TV u uvodnoj sceni "Kruga", dostojnoj prologa iz "Vriska".
"Mrzim televiziju, daje mi glavobolje", govori jedna od njih, Katie (Amber Tamblyn). "Odaberi nešto, nije me briga", doda na to druga djevojka, Becca (Rachael Bella), sugerirajući da mogu gledati štogod hoće na TV-u, nesvjesne da televizija na neki način gleda njih i da će ih posjetiti netko ili nešto s druge strane ekrana.
Umjesto da se fokusira na neki horor film na TV-u, režiser Gore Verbinski polako stvara stravu i užas s njihove strane ekrana kad jedna djevojka upita drugu "Jesi čula za videokasetu koja te ubije dok je gledaš?" i ispriča urbanu legendu o tom prokletom VHS-u. "Upališ je, izgleda kao nečija noćna mora. Onda se pojavi jedna žena, smiješi se, vidi te kroz ekran. Telefon zazvoni, netko zna da si je gledao i kaže ‘umrijet ćeš za sedam dana‘...".
Strah se sve više uvlači u kadar jer se ispostavlja da videokaseta stvarno postoji i da je Kelly pogledala, i to baš prije sedam dana. Nedugo poslije telefon će zazvoniti, ali uzbuna je lažna (mama je s druge strane žice), no ubrzo će postati prava kad se TV u dnevnom boravku upali sam od sebe i slika "zasniježi".
Kelly gasi TV pomoću daljinskog upravljača, ali se televizija opet upali, a kad je isključi iz struje, u odrazu ekrana iza nje prošeta neka silueta. Netko ili nešto je u kući i to nije Ghostface, ova sila je nevidljiva. Od Becce najednom ni traga ni glasa dok Kelly prolazi kroz hodnike kuće i penje se na kat do sobe iz koje dopire voda, kapajući i s kvake od vrata, kap po kap.
Kad Kelly otvori vrata sobe, dočeka je upaljena televizija i jezivi crno-bijeli prizor bunara na ekranu. Kamera se od televizije okrene prema njoj i uhvati njezin sablasni vrisak smrti koji će zamesti gusti snijeg na TV ekranu. Brrr, ali to je bilo samo zagrijavanje za još veći/najveći horor, kad Kellyna majka Ruth (Lindsay Frost) nakon sprovoda opiše sestri, novinarki Rachel (Naomi Watts; "Mullholland Drive"), u kakvom stanju je zatekla mrtvu kćerku koju je nešto doslovce na smrt prepalo.
Verbinski će nakratko prikazati Kellyno lice i tijelo kao objekt terora u jednoj od najnezaboravnijih "jump scare" scena u povijesti kinematografije od koje je "poskočilo" cijelo kino. Nesretnica se smrznula od užasa kojem je posvjedočila trenutak prije smrti i njezino jezovito iskrivljeno lice je poprimilo groteskni izgled Munchova "Krika".
Pridodajte tome i izobličena lica budućih žrtava prokletstva na fotografijama i uznemirujući nadrealni eksperimentalni kratkometražni film na videokaseti koji će i Rachel pogledati. "Nalik studentskom filmu", ocijeni Rachelin bivši, specijalist za videotehniku Noah (Martin Henderson). Da, ali filmić kao da je nastao pod mentorstvom Luisa Bunuela ili Davida Lyncha.
Napokon, tu je i ukazanje osvetničkog duha crnokose djevojčice Samare, odgovorne za video koji je generirala mislima i prouzrokovala VHS-ovske smrti. Samara ne izranja samo iz bunara u kadru na TV-u, već može paukovski ispuzati van iz same televizije.
Sve to bilo je dovoljno da se "The Ring" zauvijek usiječe u pamćenje, naročito ako ste skužili da vam je na mobitelu baš tijekom projekcije ostao otisnut propušten poziv s nepoznatog broja i poslije kina ste zatekli "snijeg" na TV-u kod kuće, taman za "laku" noć.
Nedostajalo je samo da Samara ispuže iz ekrana, ali je zato upuzala u snove i pretvorila ih u snomorice. Gledanje "Kruga" nije toliko stresno 20 godina poslije u "jump scare" smislu ako se dobro sjećate ključnih momenata (tko bi ih zaboravio?), ali nelagodna jezovitost se još uvijek uspijeva uvući pod kožu i potpisniku ovih redaka nije bilo svejedno kad mu se slika zamrznula na 20. minuti filma.
Jezovitost je potpomognuta napetošću i ugođajnošću. Iako Verbinski ima dobar tajming za "bu" scene, on gradi sporogoreću napetost dok Rachelini dani prolaze od prvog do sedmog, a upakirao je "The Ring" u ominozni metalik sivo-zeleni kolorit da izgleda nestvarno, poput sna na javi odsanjana dok gledate film ili urbane legende oživljene pred vašim očima.
Ugođaj je dojmljiv i nadilazi povremenu žanrovsku formulaičnost s klincima koji crtaju jezive crteže i imaju "šesto čulo"; David Dorfman kao Rachelin sin Aidan dođe kao mlađi brat dječaka iz "The Sixth Sense". Koncept "Kruga" o smrti gledanjem, tj. filmu (unutar filma) toliko strašnom da vas može ubiti ako ga pogledate, metafilmski je intrigantan i podsjeća na sve one priče starijih generacija o hororima u kinima ili videotekama kad ste bili djeca.
Nedvojbeno, "The Ring" je meta horor kao serijal "Scream" od kojeg je preuzeo žanrovsku štafetu i scenarista Ehrena Krugera ("Vrisak 3"), navijestivši kraj "slashera" i početak nadnaravnih filmova strave u 21. stoljeću prethodno najavljen "Šestim čulom" i "Uljezima".
Uspjeh "Kruga" je pokrenuo trend remakeova azijskih horora ("Kletva", "Oko", "Mračne vode"...) te priča o duhovima/natprirodnim silama (npr. serijal "Paranormalno", "Ogledalo smrti", "Kad se svjetla ugase") i "štafetnom" prokletstvu ("Istina ili izazov", "To dolazi", "Smiješak").
Prilično dalekosežno za horor koji se možda vrti oko videokasete kao relikta prošlosti, ali je imao upozoravajuću viziju budućnosti. Video je video bio analogan ili digitalan, gledao se na VHS-u, DVD-u ili YouTubeu u kinu, na televiziji, laptopu ili pametnom telefonu, svejedno.
Tehnološka potka klasične priče o duhovima poklopila se s procvatom tehnologije i televizije u novom mileniju, odnosno rastuće opsesije konzumiranja svega na ovim ili onim ekranima za koje su oči prosječnog čovjeka sve više zalijepljene. U jednoj znakovitoj usputnoj sceni Rachel izlazi na balkon i pogled joj okupiraju ljudi prikovani uz TV na raznim katovima susjedne zgrade, zavedeni slikama što dopiru s ekrana.
"The Ring" je kritičan spram činu gledanja i u tom pogledu autoironičan prema likovima, sebi i vlastitim gledateljima. Bez gledanja Samarina videa ne bi bilo ni samoga filma, a prokletstvo se ne bi širilo da netko od likova nije stisnuo "play" ili da je skrenuo pogled s ekrana. Opet, gledatelji su također pogledali video gledajući film. Začarani "Krug".