Novi film Radua Judea "Baksuzno bubanje ili bezumni pornić" dobio je Zlatnog medvjeda na Berlinaleu, rumunjski je kandidat za Oscara, a osvojio je i nominaciju Europske filmske akademije za režiju. S ovim je pedigreom film snimljen u manjinskoj hrvatskoj koprodukciji stigao na ZFF, gdje ga predstavlja glavna glumica Katia Pascariu, ujedno i članica žirija.
Katia tumači lik učiteljice Emi koja se "nađe u opasnosti kada u javnost procuri njezina snimka seksa s mužem i sukobljava se oko pitanja morala s bijesnim roditeljima koji traže njezin otkaz". "Baksuzno bubanje ili bezumni pornić" je jedan od prvih europskih filmova snimljenih za vrijeme korone pa smo odatle i krenuli razgovarajući s Katijom u kinu "Tuškanac".
– Zapravo smo prvu scenu filma snimili u veljači, netom prije nego što je u Rumunjskoj, u Bukureštu, počela pandemija. Nakon toga je započeo težak period, pogotovo za Radua i za produkcijski tim. Prvo, bilo je jako teško promijeniti cijeli raspored, zatim kad su napokon odlučili da će pandemiju integrirati u priču morali su sve promijeniti i odlučiti kako će teći samo snimanje.
Formiran je novi kalendar snimanja i svi su bili znatiželjni na koji način će se sve odigrati. S druge strane, sve je bilo novo jer je to postala naša svakodnevica, i još uvijek jest. Tko bi rekao da će to još uvijek biti tako. Osjećali smo se sigurno jer smo svi nosili maske, bili smo na otvorenom.
Ali, jednako tako je bilo problema s povjerenjem: hoće li film i dalje biti zanimljiv s obzirom na to da su svi glumci s maskom, hoće li priča biti zanimljiva s obzirom na to da je pandemija integrirana u priču. Bilo je mnogo takvih pitanja. Sa svih strana, počevši od Radua, naravno. Odlučili smo riskirati i cijeli proces je bio zanimljiv i kompliciran za sve sudionike – govori nam Pascariu.
Loša situacija s koronom
Kako se Rumunjska trenutno nosi s koronom?
– Najkraći odgovor je – jako loše. Duža verzija je da smo na početku godine dobro krenuli s cijepljenjem, ali onda je, nažalost, optimizam bio previsok, ljudi su se prerano počeli veseliti i restrikcije su skoro potpuno ukinute preko ljeta. Na jesen su slučajevi počeli rasti i bilo je grozno. Vlada teško uvjerava ljude da se cijepe. Situacija u Rumunjskoj je jako loša i mi smo jedna od zemalja s jednom od najviših stopa mortaliteta i među najmanje procijepljenim zemljama u Europi. Nažalost, jako loše.
Hoće li se situacija popraviti?
– Ovisi o vladi, trenutno je situacija jako nestabilna. Nitko ne želi riskirati i nametati cjepivo. Pokušavaju informirati ljude, objasniti im i uvjeriti ih pomoću medicine i znanosti. Ima puno teoretičara zavjere i antivaksera koje promoviraju mediji. To je slučaj u dosta zemalja, ali u Rumunjskoj je to jako učestalo. Ne znam... Ima vremena za snimiti barem još jedan film u pandemiji, nažalost.
Ima li prosvjeda antivaksera?
– Bilo je prosvjeda preko ljeta i na jesen, sada ne toliko. Ima virtualnih prosvjeda, ali ne i onih uživo jer ljudi mogu odlučiti da neće nositi maske i da se neće cijepiti. Kontrole nisu dovoljno stroge i pravila se ne provode. Ljude bi trebalo kontrolirati. Sada smo u fazi kada su obje strane umorne, svi se pokušavaju držati za sebe i ostati zdravi. Ljudi više nemaju energije svađati se, kao što je bio slučaj kad smo snimili film. To je bio početak, pa smo imali više energije. Komentari ljudi oko pandemije koje možete čuti u filmu bili su stvarni u tom trenutku. Sada je ljudima svega dosta.
Kakav bi film bio da ga snimate danas, godinu i pol dana kasnije?
– Možda bi bio manje komičan, iz perspektive novotarije pandemije. Kao što sam rekla, scenarij je ostao skoro sasvim isti, a pandemija je samo dodana tako da mislim da bi film bio sličan, ali bi nedostajao faktor novotarije koji je bio prisutan u tom trenutku: nama koji smo ga snimili i ljudima koji su ga gledali. Sada smo već gledali puno dokumentaraca i filmova u kojima ljudi nose maske, tako da je to novo normalno jer ipak su prošle skoro dvije godine.
Kina su se uglavnom vratila u Europi i u svijetu. Kakva je situacija u Rumunjskoj?
– U Rumunjskoj su se kina otvorila na proljeće. Imali smo sreće po tom pitanju jer Berlin je bio u ožujku, i to "online". U Rumunjskoj je premijera bila u svibnju. Kina su se otvarala jedno po jedno, ovisno o situaciji u gradovima. Tu je bilo i pitanje novca jer za neka kina nije bilo isplativo da otvore prerano. Na neki način nama je sve dobro ispalo jer smo stalno imali premijere u kinima po Rumunjskoj. Situacija je varirala: ljeti je bilo više kina jer su bila na otvorenom, sada ima mjesta koja rade na 30 posto, a ako ima manje zaraženih onda 50 ili 70. Varira ovisno o pravilima i broju slučajeva.
Dobre reakcije u SAD-u
"Baksuzno bubanje ili bezumni pornić" je rumunjski kandidat za Oscara. Ove godine je napokon jedan rumunjski film, dokumentarac, nominiran ("Kolektiv"). Mislite li da bi ovaj film mogao dobiti ne samo nominaciju nego napokon i osvojiti Oscara za Rumunjsku?
– Ne znam, predviđanja mi ne idu najbolje. Jako nas je iznenadila nagrada u Berlinu tako da... bili bismo jako sretni. Ali, znam da su reakcije u SAD-u jako dobre, i kritičara i publike. Mislim da će ovih dana imati distribuciju u Americi. Zbog dobrih kritika i nagrada ima dosta odjeka u javnosti, što opet ne mora značiti da ljudi koji glasaju, i nisam baš sigurna tko glasa, odlučuju prema tome. Znam koliku ulogu u tome igra politika, koliko sam vidjela prema drugim filmovima. Iznenadilo nas je što je Rumunjska izabrala film jer je izazvao određene kontroverze u Rumunjskoj.
Zbog pornografskog sadržaja?
– Da, jer se radi o državnom filmu koji je snimljen državnim novcem. I zbog Raduova rada općenito, kao i zbog toga što ovaj film govori o rumunjskoj državi, stoga je veliki broj ljudi protiv njega. Jako nas je iznenadilo što će nas film predstavljati u utrci za Oscara. Ne znam hoće li biti nominiran i hoće li pobijediti, no moram reći da se jako poklapa s onim što se trenutno događa i u svijetu i u Rumunjskoj i referira se na neka konkretna lokalna pitanja, ali i distribuira se u raznim zemljama i svugdje ga publika dobro razumije i prihvaća. Ima univerzalnu notu i, nažalost, govori o temama koje su svugdje prisutne, poput mizoginije, seksizma, nacionalizma, licemjerstva, homofobije, rasizma, kapitalizma...
Sve je to gore od pornografije, što i jest poanta filma?
– Nema sumnje. To je ono opsceno. Pogotovo politika. Opasnosti koje donose svi ti problemi i mržnja koja se stvara... To su univerzalna pitanja i zato su važna. Ovo je film koji vas ne ostavlja ravnodušnima i svakako ćete imati mišljenje o njemu. Radu voli scene kod kojih ljudi imaju vokalne reakcije, ili ih vole, ili ih mrze. Film počne na jedan način, a onda krene u drugom smjeru. Jako je duhovit, ali je isto tako i intelektualan. Ima mnogo informacija i morate biti prisutni. Film je jako bogat i zapravo je jako ozbiljan. Ako stavite komediju po strani, dobijete dramatičan portret današnjeg svijeta.