Virtualno izdanje 71. Berlin Film Festivala, prvo u povijesti, završeno je povijesnim uspjehom jedne manjinske hrvatske koprodukcije. Zlatnog medvjeda je odnio novi festivalski film iznimno produktivnog Rumunja Radua Judea, provokativno i otkačeno naslovljeni "Baksuzno bubanje ili bezumni pornić", na kojem je (ko)producentski obol dala naša Ankica Jurić Tilić, tj. njezina kompanija Kinorama, uz "matičnu" rumunjsku producenticu Adu Solomon.
Provokaciju iz naslova "Bad Luck Banging Or Loony Porn" ("Babardeala cu bucluc sau porno balamuc") Jude oslikava u pornografskom uvodu filma koji izgleda kao "home made" video s "Porn Huba" i sličnih stranica. (S)eksplicitni kadrovi "hard core" pornića kućne radinosti ubačeni su kao tipično festivalska/art "provokacija" da film odmah udari u glavu i izazove šok i nevjericu, vjevericu također.
Pornić su snimili bukureštanska srednjoškolska učiteljica Emi (Katia Pascariu) i njezin suprug, čijom je zaslugom procurio na internetsku stranicu za odrasle i izazvao skandal u konzervativnim očima. Jer, sačuvaj bože da i jedna profesorica uživa u seksu, i to ne s ljubavnikom, nego s vlastitim suprugom.
Inicijalna postavka Judeu je povod da se još jednom obračuna s (ne samo) rumunjskim društvom, s naglaskom na hipokriziju, predrasude i diskriminaciju, kroz njemu dragu formu društveno-političke satire kakvu prakticiraju i ostali pripadnici "Romanian new wave" pokreta.
U tom smislu "Baksuzno bubanje ili bezumni pornić" nije ništa novo za rumunjski "novi val", tj. nešto što Jude dosad nije višestruko istražio u prethodnim, nerijetko boljim ostvarenjima "Najsretnija djevojka na svijetu", "Svi u našoj obitelji", "Bravo!", "Ne zanima me ako u povijesti ostanemo zapisani kao Barbari" i "Velika slika".
Međutim, implementacija COVID-19 konteksta čini njegov recentni film svježim i univerzalno prepoznatljivim ne samo od Rumunjske do Hrvatske, već i dalje. Jude je snimao "Bad Luck Banging Or Loony Porn" ljetos na ulicama Bukurešta, prateći Emi. Koronski toponimi su sveprisutni u kadru.
O koroni se govori naglas i potiho, uključujući i teorije zavjere i praznovjerne priče kako pobijediti virus. Ljudi nose kirurške i ine maske, nervozniji su nego ikad prije, na ulici, u trgovinama, ljekarnama... "Popravi masku", kaže neki muškarac nekoj ženi u apoteci kad joj klizne ispod nosa.
Čovjek ne zna bi li se smijao ili plakao od muke gledajući slične scene, ali ih svejedno gleda sa zanimanjem. Bilo je tu štofa za još, za nekakvu Eminu realistično-filmičnu odiseju kroz koronski Bukurešt u stilu "Smrti gospodina Lazarescua" i "Aurore" Cristija Puiua, no Jude očito više ne zna ili ne želi snimiti stari dobri komad festivalske art kinematografije kao npr. "Aferim!" i pucaju ga eksperimentalni filmovi kakvima je sklon od "Barbara" i "Uppercase-Print" naovamo.
Rumunjski redatelj pretvara "Baksuzno bubanje ili bezumni pornić" u hibridni kolaž igranog, dokumentarnog i kazališnog filma, šireći temu unedogled preko arhivskih snimki, klipova i fotografija, odnosno protežući je od povijesti do sadašnjosti. Nema čega se on ne dotiče, od kolonizatora, do nacista, od antisemitizma i fašizma do feminizma.
Puno je tu svega, ali malo filma kao takvog i lako je od šume ne vidjeti stablo. Središnji segment "Bad Luck Banging or Loony Porn" nosi previše toga na pameti i prijeti postati kretivni nered dok kritizira pornografiju društva (ratovi, korupcija), no u teatarskoj završnici, snimljenoj poput inscenacije kazališne predstave pod koronskim maskama (iz) stvarnosti, stvari sjedaju na svoje mjesto.
Emi je u školskom dvorištu suprostavljena roditeljima djece iz njezina razreda koji je osuđuju i javno joj sude zbog pornića, zahtijevajući da dobije otkaz. Maske konačno padaju (ispod nosa i uopće), otkrivajući moralno licemjerje vulgarnije od bilo kojeg pornića tijekom Judeove dezinfekcije društva. "Baksuzno bubanje ili bezumni pornić" je uhvatio "zeitgeist" i nije čudno da je odnio glavnu nagradu na Berlinaleu sada i ovdje kao jedan od filmova baksuznog i bezumnog trenutka.