Hvatanje čarolije i ikonografije prethodna tri filma redatelja Stevena Spielberga i producenta Georgea Lucasa ostvareno je na najbolji mogući način pri početku četvrtog “Indiane Jonesa”, uz pojedine zgodne preinake ili nadopune. Svaki “Indiana Jones” otvorio bi se kadrom neke planine ili brda koji bi se nadovezao na planinski logo matičnog studija Paramount Pictures.
“Indiana Jones i Kraljevstvo kristalne lubanje” (“Indiana Jones and the Kingdom of the Crystal Skull”, 2008.) otvara se kadrom visokog humka odakle izvire jedan prerijski pas i pohita u bijeg ispred nadolazećeg automobila. Kad natpis otkrije da smo u Nevadi 1957. i Elvis zapjeva “Hound Dog”, slijedi izvanredno, ikoničko predstavljanje kralja akcijsko-pustolovnog žanra u tumačenju nezamjenjivog Harrisona Forda, možda i najbolje u serijalu.
Najprije vidimo Indianin šešir, zatim njegovu siluetu kako stavlja taj šešir na glavu, pa tek onda njega kad usklikne “Rusi!”, kao što je znao reći “Nijemci!”. Sovjeti prevođeni Ukrajinkom Irinom Spalko (Cate Blanchett) zamjenjuju Nijemce kao dominantne negativce serijala i zarobili su junaka i njegova pomoćnika Maca (Ray Winstone).
Irina je dovela Jonesa u skladište američke vojske s pohranjenim artefaktima, uključujući onaj iz briljantnog prvog filma “Otimači izgubljenog kovčega” ili “Raiders of the Lost Ark”, svojevrsnog “Lawrencea od Arabije” akcijske avanture. Indiana treba pronaći određeni sanduk magnetičnog sadržaja i, dovitljiv kakav jest, pronalazi ga tako što isprazni barut iz metaka.
Barut poleti zrakom privučen magnetom u prizoru nepatvorene spielbergovske magije osamdesetih na koju se nastavlja klasična i razbarušena kaskaderska akcija kad se Jones oslobodi i meci se nađu za njegovim petama dok se pentra po sanducima, skače s jednoga na drugi, njiše se po interijerima skladišta pomoću vjernoga biča itd.
Čak i kad Indy pobjegne od Rusa na raketnim saonicama nalik vremeplovu u “Vremenskom policajcu” i završi na poligonu za nuklearna testiranja, “Kraljevstvo kristalne lubanje” je punokrvni “Indiana Jones” film, kreativno režiran i razigran. Junak shvaća gdje se našao i smišlja kamo će se sakriti od nuklearnog udara kad postane jasno da mu ne može pobjeći.
Brže-bolje sakriva se u frižider s olovnim podstavom i boooooom. Atomski udar odbacuje frižider do pustinje kilometar daleko, ali Indy je živ i nijemo zuri u nuklearni oblak u obliku gljive što se nadvija na horizontu. Impresivan prizor. No, zahvaljujući ponavljajućoj pojavi prerijskih pasa postoje i znakovi za uzbunu u redovima fanova prethodnih filmova.
Nakon što su glodavci s divljenjem promatrali raketne saonice u prethodnoj sceni, jedan od njih sada znatiželjno i zbunjeno gleda Indianu koji je, dakle, preživio atomski udar. Znakovi za uzbunu se pokazuju opravdanima. S reakcijama životinjica “Kingdom of the Crystal Skull” se nameće kao direktni potomak “Ratova zvijezda”, najviše “Povratka jedija”, gdje je s Ewoksima započela Lucasova zanesenost takvim djetinjarijama kakve nemaju što tražiti u filmovima o doktoru Jonesu.
Prerijskim psima dalo bi se još nekako progledati kroz kandžice da “Kraljevstvo kristalne lubanje” u tom smislu ne odlazi u krajnost nešto kasnije. Naime, mladi Mutt Williams (Shia LaBeouf) izvodi majmunarije i vješa se s lijane na lijanu poput Tarzana iz videoigre zajedno s vojskom majmunčića u prilično neugodnoj sceni obilno potpomognutoj kompjutorski generiranom slikom.
Da stvar bude gora, Mutt je imao dojmljivo predstavljanje i dovezao se u film na motociklu izgledajući kao Marlon Brando u “Divljaku” iz 1953. godine. “Kingdom of the Crystal Skull” je razapet između kinematografije jučerašnjice i novog milenija, “Indiane Jonesa” i njegovih modernih kompjutoriziranih kopija poput “Povratka mumije”, ali u konačnici naklonjeniji potonjima.
Na papiru je četvrti film djelovao kao potentan spoj “Otimača izgubljenog kovčega”, “Ukletog hrama” i “Posljednjeg križarskog pohoda”, nadnaravna akcijska pustolovina za odsutnog oca i sina u potrazi za artefaktom, pri čemu je sada Indiana otac, a sin je Mutt kojeg je junak dobio s nekadašnjom djevojkom Marion Ravenwood (Karen Allen, dobrodošla povratnica iz originala).
Svi elementi bili su tu, od potjere džipovima kroz džunglu, divovskih crvenih mrava-ljudoždera, živog pijeska i škorpiona, do padanja niz vodopade i pronalaska izgubljenoga majanskoga grada od zlata ispod piramide koji su tražili konkvistadori. Potjera džipovima na trenutke je virtuozno koreografirana (mačevanje, rešetanje), ali odveć digitalizirana u odnosu na akcijske scene prijašnjih filmova i primjerenija nekoj animaciji poput Spielbergovih “Avantura Tintina”.
Spielberg je izgubio mjeru u računalnim efektima tako da nijedna scena ne izaziva pravu tenziju, odnosno osjećaj pogibelji i ugroze ljudski ranjivog akcijskog heroja. Film je trebao ostati prizemljeniji poput “Rockyja Balboe” i “Johna Ramba”, kad smo kod starih junaka-povratnika, ili bolje izbalansirati kaskadersku i kompjutorsku akciju kao “Umri muški 4.0”.
Ford još uvijek pršti od force i šarma, ali s LaBeoufom nema dinamiku kakvu je imao sa Seanom Conneryjem, niti je Spielberg inspiriran da motiv otuđenog oca, tako čest u njegovoj filmografiji (pogledajte “Fabelmanove”), oplemeni refleksivnim trenucima kao u “The Last Crusade”. Jedini refleksivan trenutak dolazi kad se Indiana sjeti oca Henryja i mentora Marcusa Brodyja (Denholm Elliot) s kojima je na kraju trećeg dijela odjahao u zalaz sunca ili kad, svjestan godina, kaže da “neće biti lako kao nekada”.
Povrh toga, pronalazak artefakta, Svetog grala, skrivao je simbolično značenje za oca i sina u “Posljednjem križarskom pohodu”, za razliku od alienske Kristalne lubanje. Alienske? Da. Doktor Jones ima posla s izvanzemaljcima, “Marsijancima iz letećih tanjura” u filmu koji se inspirirao Spielbergovim “Bliskim susretima treće vrste”, ali djeluje i kao nekakva kombinacija “Aliena protiv Predatora” i “Dosjea X”.
Paranormalnog artefakta znanog kao Kristalna lubanja žele se dočepati Irina i Sovjeti kako bi s “oružjem iduće generacije”, koje “nije ljudskih ruku djelo”, kontrolirali (američke) umove i zavladali svijetom. Petnaest godina kasnije, ovakav podzaplet možda ima veću “težinu”, ali Indianina četvrta avantura je najlakonotnija dosad. Do svidanja, dr. Jones.