Razgovarajući s iranskim redateljem i scenaristom Asgharom Farhadijem za "Slobodnu" u Cannesu 2013., skrenuli smo mu pažnju na to da i tada aktualna "Prošlost" i Oscarom nagrađeni "Nader i Simin se rastaju" rade odmak od (festivalske art) drame i odvijaju se kao mali "whodunit" trileri, što je "farhadijevska" specijalnost.
Farhadiju je bilo drago čuti da je netko to opazio i dao je vlastito viđenje svojevrsnog mikro-trilerskog žanriranja u sklopu drame. "Filmovi koje sam snimio izgledaju kao detektivski na jednoj razini, istina. No, u takvim tipovima filmova detektiv je odgovoran za istraživanje enigme. U mojim filmovima nema detektiva, tu ulogu preuzima publika. Odgovor koji svaki "detektiv" u kinu nađe može biti drukčiji", rekao je Farhadi u intervjuu.
Time je savršeno opisao svoj redateljsko-scenaristički "modus operandi", tj. odnos prema gledatelju kakav je nastavio njegovati i u idućim filmovima, od oskarovskog "Trgovačkog putnika" i "Svi znaju sve" sa zvijezdama Javierom Bardemom i Penelope Cruz, do najnovijeg "Heroja" ("A Hero"/"Ghahreman").
Glavnu ulogu detektiva i moralne policije još uvijek preuzima publika, a Farhadi joj je pripremio novu enigmu u filmu koji je redatelja vratio ne samo kući ("A Separation", "The Salesman"), već i u puniju formu ("Le Passe") nakon "zvjezdanog" izleta u Španjolsku s "Everybody Knows".
Možda "Heroj" na prvo gledanje nije novi stopostotni veliki Farhadijev film kao "Nader i Simin se rastaju" i "Prošlost" ili "Trgovački putnik", ali je na tom tragu i ne bi nas iznenadilo da na koncu redatelju donese i rekordnog trećeg Oscara u međunarodnoj kategoriji.
"A Hero" je prepoznatljiva "farhadijevska" drama precizne konstrukcije zapleta i pažljive karakterizacije likova, film koji boravi u moralnoj sivoj zoni i ništa u njemu nije crno-bijelo. Glavni lik je Rahim (Amikr Jadidi), a upoznajemo ga na dvodnevnom dopustu iz zatvora, gdje je završio zbog duga prema jamcu Bahramu (Mohsen Tanabandeh).
Upoznajemo ga prilikom posjeta sestrinom mužu Hosseinu (Alireza Jahandideh), koji radi na održavanju grobnice herojskog kralja Perzije Kserksa na ostacima monumentalnog Perzopolisa. Scena je simbolična za daljnji tijek filma i Rahimovo održavanje imidža heroja, a ključni trenutak je njegov uspon i silazak niz skele budući da Farhadija interesira nestalnost tipa "tko bi gore, sad je dolje".
Rahim će postati heroj kad njegova djevojka Farkhondeh (Sahar Goldust), žena koju mora tajiti kao razvedeni muškarac i otac jednog djeteta, pronađe torbu sa zlatnicima i on je odluči vratiti vlasnici. Ipak, posrijedi je, izgleda, kalkulacija: na to se odlučio nakon što se ispostavilo da zlato nije vrijedno toliko da njime može podmiriti dug, a i zato što je u tome vidio priliku da ispadne "good guy", možda i veći nego zapravo jest i iskupi se u očima javnosti.
"Plemenita gesta" svakako je prilika da upravitelji zatvora dobiju dobar PR nakon nedavnog samoubojstva iza njihovih rešetaka, pa Rahima snima TV ekipa i postaje heroj (društvenih) medija kao savjestan zatvorenik koji je "iskoristio dopust da pronađe vlasnicu", ali nije zlatnik sve što sja.
Otad nadalje, Farhadi ubacuje gledatelja u bezizlazni labirint istine i laži, morala i nemorala, propitujući kompleksni koncept heroj(stv)a i tražeći pukotine na fasadi našeg vodiča Rahima, nalik pukotinama na drevnim ruševinama Kserksova Perzepolisa s početka filma.
Jer, Rahim radi sve da njeguje imidž heroja "prema van", koristi sina s govornom manom u javnim istupima i rasteže istinu do te mjere da se više ne zna što je istina, a što istinita laž, posebice kad se Farkhondeh predstavi da je vlasnica torbe kako bi dokazali da ona postoji, a u nemogućnosti da je pronađu nakon što je preuzela zlatnike.
Odakle su zlatnici zapravo, tko je njihova sumnjiva vlasnica i gdje je sada? Je li Farkhondeh stvarno našla torbu i je li njihova priča o pronalasku istinita ili gledatelj u to sumnja gledajući zatvorenika svisoka?
Pitanja se roje, magle percepciju publike i zatežu čvor moralnih tenzija, a odgovor, ako uopće postoji, treba tražiti ispod površine enigmatičnog lica neodređenog protagonista koji se sve manje čini pozitivac, kao što Bahram sve manje djeluje kao negativac, kako su obojica inicijalno karakterno postavljeni. Enigma ostaje s gledateljem do odjavne špice i dalje zahvaljujući jednom od najdvosmislenijih završnih kadrova u posljednje vrijeme.